Figli d'Arte Cuticchio, kultna lutkarska skupina iz Palerma, čiji je osnivač i voditelj Mimmo Cuticchio UNESCO-ov ambasador kulture, ispričat će nam Orlandovu životnu priču kroz četiri epizode i to koristeći više od 400 lutaka!
 

Umjetničke aktivnosti grupe "Figli d'Arte Cuticchio", nastale 1971. godine, neodvojive su od djelovanja njezina spiritus movensa, Mimma Cuticchia.

Mimmo Cuticchio rođen je 1948. godine, kada se njegov otac Giacomo, lutkar, nastanio u mjestu Gela. Djetinjstvo je proživio u čarobnom svijetu lutkarske tradicije “opra”, ali se za njegovu mladost ne može reći da je bila idilična poput bajke. Premda odgajan u skladu s tradicijom, morao se je nositi s novom stvarnošću, koja se sve više udaljavala od kulturnih vrijednosti folklorne baštine. Razloge njegovim mladalačkim krizama treba tražiti u shvaćanju novih i mogućih iskustava.

Kao lutkarov sin, živio je u “svijetu lutaka”, prolazeći kroz uobičajene faze učenja: sviranje vergleca, pomoćnik na pozornici, glas anđela, (prva uloga koju je otac lutkar davao svojoj djeci), te, konačno, glumac koji stoji nasuprot lutkaru, koji vodi predstavu. Učenje lutkarskog umijeća teklo je spontano, poput šale, u strogo organiziranom okolišu punom viteških priča.

Godine 1963. sudjeluje na “Šestom Festivalu dei due Mondi” u Spoletu. Nakon rada u Talijanskom veleposlanstvu u Parizu 1967. godine odlučuje ostaviti oca i ostati još nekoliko mjeseci u francuskom glavnom gradu, gdje vodi lutkarsko kazalište na bulevaru St. Michael u blizini  "Cave Libraire 73" u Latinskoj četvrti.

U Rim odlazi 1970. godine kako bi se ogledao u mediju filma i televizije. Tamo upoznaje glumca Alda Rendinea, umjetničkog direktora Akademije Sharoff. On ga podučava fonetici i recitiranju, a godinu dana kasnije ohrabruje svog maldog učenika sa Sicilije da nastavi lutkarsku tradiciju, te se Mimmo vraća u Palermo.

Neslaganje s ocem bilo je više od običnog jaza među generacijama. Mimmo je trebao novog učitelja i njegov je izbor bio Peppino Celano.