Talijanska mezzosopranistica Luciana D'Intino pročula se je nakon pobjede na Međunarodnome pjevačkom natjecanju A. Belli u Spoletu, a naklonost publike stekla je kao finalistica Međunarodnoga natjecanja Maria Callas-Voci nuove per la lirica. Unatoč mladosti uskoro je dokazala da ima neobično širok repertoarni raspon, od glazbe XVIII. stoljeća do suvremenih zvukova. Na glazbenoj sceni pjevala je u operama Samson i Dalila, Carmen, Trubadur, Aida, Don Carlos, Moć sudbine, Norma, Capuleti i Montecchi, Guillaume Tell, Kradljiva svraka, Tancredi, Seviljski brijač, Adriana Lecouvreur, Così fan tutte. La favorita, Werther, Oedipus Rex, Talijanka u Alžiru, a na koncertnoj pozornici u Verdijevu Rekvijemu, u Rossinijevim skladbama Stabat Mater i La Petite Messe Solennelle te na večerima njemačke popijevke, španjolskih pjesama, kao i talijanske vokalne glazbe XVIII. i XIX. stoljeća. Nastupala je u nauglednijim opernim kućama (Milano, Rim, Venecija, Firenca, Bologna, Genova, Napulj, Torino, Palermo, Verona, Trst, Parma, New York, Beč, Pariz, Monaco, London, Amsterdam, Berlin, München, Frankfurt, Dresden, Köln, Marseille, Madrid, Sevilllia, Bilbao, Santander, Buenos Aires itd.) te surađivala s dirigentima kao što su Semjon Bičkov, Myung-Whun Chung, Colin Davis, James Levine, Salvatore Accardo, Lorin Maazel, Zubin Mehta i Riccardo Muti. U bogatome diskografskom opusu osobito se ističu kompaktne ploče sa snimkama Lo frate 'nnamorato i Don Carlos (s Riccardom Mutijem), Prigoda čini lopova (sa Salvatoreom Accardom), Guillaume Tell (za Philips), Kradljiva svraka (s Gianluigijem Gelmetijem za Sony) te Aureliano in Palmira (za tvrtku Nuova Era).

Talijanski pijanist Eddi de Nadai diplomirao je glasovir i čembalo na Konzervatoriju Benedetto Marcello u Veneciji, a zatim se usavršavao u glasovirskim razredima Konstantina Boginoa i Mariana Mike te u vokalnom repertoaru kod Erika Werbe, Elly Ameling i Rudolpha Jansena. Studirao je i operno dirigiranje na Accademia Filarmonica u Bologni. Bio je korepetitor u tršćanskoj Operi Giuseppe Verdi, u Državnoj operi u Hannoveru, u venecijanskome Kazalištu La Fenice te u Eksperimentalnome kazalištu u Spoletu. Djelovao je i u izmirskoj Operi u pripravi djela talijanskoga repertoara. Također je bio pomoćnim dirigentom u Kazalištu u Trentu kao i u Haydnovu orkestru u Bolzanu. Kao dirigent debitirao je sa Simfonijskim orkestrom iz Pečuha, a u proljeće 2003. ravnao je Rossinijevim Seviljskim brijačem u izmirskoj Operi gdje je poslije dirigirao Bellinijevom Normom i Verdijevim Rigolettom i nizom koncerata. Vodio je niz tečajeva iz talijanskog repertoara na Wesleyan College di Macon (SAD), na izmirskom Konzervatoriju, a godinama predaje na Simpoziju vokalne umjetnosti u Spoletu. Bio je službeni pratitelj na Međunarodnome vokalno-komornom natjecanju u Goriziji. Nastupao je u mnogim europskim zemljama, SAD-u i na Srednjem istoku surađujući s vokalnim umjetnicima kao što su Luciana D'Intino, Katia Ricciarelli, Ferruccio Furlanetto, Leo Nucci, Maria Chiara, Laura Polverelli, Daniella Mazzucato i Banjamino Prior. Snimao je za RAI te švedski i rumunjski radio. U duu s pijanistom Francom Calabrettom snimio je za tvrtku RivoAlto kompaktnu ploču sa skladbama za glasovir četveroručno Gaetana Donizettija i ploču s parafrazama i fantazijama na operne teme Liszta, Thalberga i Czernyja, a za SicutSol zvukovni nosač s komornom inačicom Orffovih Carmina Burana pod ravnanjem Lászla Heltaya.