'Nismo mogli snimiti ovaj koncert za sjećanje, pa će ga naše sjećanje morati snimiti za nas', izjavio je najbolji tenor današnjice nakon nezaboravnog koncerta u Atriju Kneževa dvora pretprošlog ljeta. Nestanak struje u cijelom Dubrovniku nije niti jednog trenutka omeo Vargasa u njegovom fantastičnom nastupu, a publika ga je ispratila ovacijama i suzama, pa se Ramón Vargas na 55. Igre ekskluzivnim nastupom ovoga ljeta!

Počeo je pjevati još s devet godina kao solist Boys’ Choir of the Basilica of Guadalupe u rodnom Mexico Cityju. Potom je studirao glazbu kod Antonia Lopeza i Ricarda Sancheza na "Cardenal Miranda" Institute of Music and Arts. 

Već 1982. pobjeđuje na Carlo Morelli National Vocal Competition, a godinu dana kasnije debitira u Opera House of Mexico City (Palacio de Bellas Artes). Iste godine meksički dirigent Eduardo Mata daje mu prvu veliku ulogu - Fentona u Verdijevom 'Falstaffu', a 1984. i Don Ottavia u Mozartovom 'Don Giovanniju'. 1986. Vargas pobjeđuje na milanskom “Enrico Caruso” natjecanju tenora i seli se u Austriju gdje će dovršiti studij glazbe u Opern Studiu bečke državne opere pod vodstvom Lea Müllera. 
 
1988. potpisuje prvi profesionalni ugovor, i to s švicarskom Lucerne Operom. U dvije sezone nastupio je u nizu glavnih uloga uključujući i neke manje ne tako uobičajene, poput Belfiorea  u 'Il viaggio a Reims', Nerona u 'L’incoronazione di Poppea', Wertheru i Salierijevom 'Axur, Re d’Ormus'.
  
1990. odlučuje postati slobodnjak (freelancer) i sve češće pjeva velike uloge na brojnim međunarodnim festivalima i scenama: Lorenzo u 'Fra Diavolo' (Zürich), Edgardo u 'Lucia di Lammermoor' (Marseilles), Tamino u 'Die Zauberflöte' (Bečka državna opera), Rossinijev 'Stabat Mater' (Paris Opéra-Bastille) te Amenofi u 'Mosè' (Bologna). Istovremeno u Milanu upoznaje čuvenog muzikologa i pedagoga Rodolfa Cellettija, pod čijim vodstvom i danas priprema uloge.

1992. njujorška Metropolitan Opera House poziva Vargasa da pjeva Edgarda u operi 'Lucia di Lammermoor', kao partner June Anderson, i zamjena za Luciana Pavarottija; bio je to njegov prvi nastup u SAD-u.

Drugi važan debut, on u milanskoj La Scali, zbio se 1993. Pod ravnanjem Riccarda Mutija i Strehlerovoj režiji pjevao je Fentona u predstavi kojom se obilježavala stogodišnjica nastanka 'Falstaffa'. Već godinu dana kasnije vraća se u MET kako bi ulogom Vojvode od Mantove u 'Rigolettu' otvorio sezonu 1994/1995.

Odonda, Ramón Vargas kontinuirano surađuje s najvećim opernim kućama svijeta, kao što je La Scala ('La Traviata', 'Falstaff', 'Rigoletto'), Bečka državna opera ('Maria Stuart', 'Ljubavni napitak', 'Lucia di Lammermoor', 'Roberto Devereux', 'La Bohème'), London Covent Garden ('La Traviata', 'Rigoletto', 'La Bohème'), Paris Opéra-Bastille (Rigoletto, Traviata), New York MET ('Rigoletto', 'Seviljski brijač', 'Cenerentola', 'Ljubavni napitak', 'Lucia di Lammermoor', 'La Bohème') San Francisco Opera ('Krabuljni ples', 'Lucia di Lammermoor'), Buenos Aires Teatro Colón ('La Favorita'), Arena di Verona ('Seviljski brijač', 'Rigoletto'), Madrid Teatro Real ('Werther') i druge.
 
U sklopu velikog homagea Giuseppeu Verdiju u Milanu 27. siječnja 2001. Vargas je pjevao njegov 'Requiem' pod dirigentskom palicom Riccarda Mutija. Očekuju ga uloge u operama 'Roberto Devereux' i 'Lucia di Lammermoor' (Beč), 'Rigoletto' (New York, London, Verona, Tokyo u sklopu MET-ove turneje); 'La Bohème' (London, Beč, New York), 'La Traviata' (New York), 'Don Carlo' (Beč, Munchen), 'Krabuljni ples' (Munchen), 'Evgenij Onjegin' (Paris) i 'Hoffmannove priče' (Beč, New York). 

Ramón je dodanas na sceni portretirao više od pedeset uloga, većinom bel canto i romantičnog repertoara (Mozart, Rossini, Donizetti, Bellini). Uz brojne operne uloge potvrdio se i kao izniman koncertni izvođač, s repertoarom koji seže od klasičnih talijanskih pjesama do romantičnog njemačkog 'Liedera' i melodija franscuskih, španjolskih i meksičkih skladatelja 19. i 20. stoljeća. 1998. održao je nezaboravan recital u milanskoj Scali, a poslijednjih pet godina sve veće pohavle dobiva i za svoje izvedbe meksičkih popularnih pjesama na brojnim koncertima diljem Meksika i Europe.

Višestruko nagrađivana diskografija Ramóna Vargasa uključuje Rossinijeve 'Seviljskog brijača' 'La scala di seta', 'Tancredi', 'Maometto II', 'Il Turco in Italia'; Donizettijevu 'La Favorite'; Bellinijeve 'Zaira' i 'Capuleti i Montecchi'; Massenetovog 'Werthera'; Granadosovu 'Goyescas'; Verdijeva 'Falstaffa' i 'Alziru'; opere i recitale, božićne skladbe i nekoliko albuma popularne talijanske i meksičke glazbe. Od 1999. ima ekskluzivni ugovor s tvrtkom BMG/RCA.
 
Za svoju talijansku sezonu 1993. Ramón Vargas je primio nagradu “Lauri-Volpi” za najboljeg pjevača, a 1995. talijanski su mu kritičari jednoglasno dodjelili nagradu “Gino Tani for the Arts”. 2000. austrijski Festspiele Magazin proglasio ga je najboljim muškim opernim pjevačem na svijetu, a britanski Opera Now "Artist of the Year". Prošlog rujna primio je i nagradu “ECHO Klassik - Singer of the Year” njemačke Phono Academy.