Dubrovačka katedrala posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa). Sjedište je Dubrovačke biskupije. Nastala je na mjestu bizantske i romaničke katedrale, uništene u velikom potresu 1667. godine. Sadašnja barokna katedrala građena je od 1671. do 1713. godine.

Prema lokalnoj legendi, prva crkva na čijim je temeljima kasnije podignuta katedrala, bila je izgrađena darom Richarda od Lavljeg Srca koji je, vračajući se iz Križarskog pohoda, doživio brodolom pred Dubrovnikom pa se, izbjegne li smrti, zavjetovao dati novac za izgradnju crkve. Od te je građevine međutim uslijed katastrofalnog potresa ostalo vrlo malo, pa je u 17. st. započela izgradnja barokne bazilike s kupolom. Unutrašnjost crkve ukrašena je slikama talijanskih majstora Raffaelove škole, a na glavnom se oltaru nalazi Tizianovo Uzašašće. Riznica katedrale pak bila je do katastrofalnog potresa među najbogatijima u Europi, a do danas su se sačuvali relikvijar u obliku ruke te radovi dubrovačkih zlatara iz 11. i 12. st.