English

Draga Mare, do viđenja!

Datum objave: 20.07.2018.

Komemoraciju za glumačku legendu Mariju Kohn koja je obilježila festivalska desetljeća, Dubrovačke ljetne igre održale su Saloči od zrcala. Svekolikim umjetničkim djelovanjem bila je uzor i inspiracija generacijama hrvatskih umjetnika. Hvala joj za svu ljepotu koju je stvarala i dijelila s festivalskom publikom.  Pismo Miše Martinovića koje je dirnulo okupljene prenosimo u nastavku...

Draga Mare, do viđenja!

Gledam jednu sliku i otkrivam nešto što mi nije došlo do dna moje svijesti nego tek sad zagledan u sliku nas dvoje u Vojnovićevom „Sutonu“ iz davne godine naše mladosti  igrane u Sponzi  pod redateljskom palicom Toma Durbešića. Scena je kratka, ali u njoj su more, jedra, fortunali koji nas mornare prate na našim morima, Atlantiku, Dalekom istoku, uglavnom morem, morem sinjem. A ona ljubi i čeka svoga kapetana „di longo corso“. I evo ga tu je, u nje doma s majkom i dvije joj sestre. Jedan čas, jedan kadar u filmu doživljavaju ovo dvoje zaljubljenih u neopisivom dijalogu od pet minuta. Ali pogled, oko je ono što se u tom trenu dogodilo. Riječi su tekle kao kad je bonaca, mir u duši, a fortuno u srcu. I u tih desetak minuta dijaloga bez povišenog tona događa se u jednom jedinom pogledu predivan doživljaj naših očiju; dug pogled iskanja i ljubavi, a onda njene su oči otišle u  nedogled, zavrtjevši se u krug kao u ringišpilu, i odgovor široko otvorenih zjenica kao jedno veliko NE! Čudna smo mi bića, mi glumci; igramo, a ta istina u očima, a jednostvnost riječi taj trenutni pravi umjetnički doseg istinit kao nešto više i od običnog života, nešto iznad samog života – jest taj trenutak SVE ISTINE KOJA NADMAŠUJE SAMU SEBE – možda za taj doseg doživljaja teatarske umjetnosti, valjalo je ono što smo stvarali. I taj pogled bio je pogled velike teatarske dive, moje Mare Lopujke!

Kao i na početku, do skorog viđenja,

tvoj Miše Martinović.