Veliki kazališni umjetnik, umjetnički voditelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara 70-ih godina i redatelj amblematskih predstava Igara, Georgij Paro umro je 3. svibnja 2018. u 85. godini života.
Još od početka šezdesetih godina kada je završio filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu, a zatim i Akademiju za kazališnu umjetnost u Zagrebu, Georgij Paro se profesionalno bavio režijom postavivši na hrvatskim i inozemnim kazališnim scenama više od 200 dramskih komada. Uz to, redatelj je i brojnih dokumentarnih filmova te televizijskih i radiodrama. Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu (1956.-57.), dramaturg u Zora filmu (1957.-59.), redatelj u zagrebačkom HNK-u (1959.-72.); (1984.-86.), dramaturg u zagrebačkoj Komediji (1976.- 84.), a od 1966. režirao je i predavao na američkim sveučilištima. Od 1986. profesor je režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, od 1987. umjetnički savjetnik Jadran filma u Zagrebu te intendant HNK u Zagrebu (1992.-2002).
Kao redatelj, pedagog i nositelj niza institucionalnih funkcija oblikovao je fizionomiju hrvatskog kazališta druge polovice dvadesetog stoljeća za što je primio brojne nagrade i priznanja, a jednako predan i kvalitetan rad i ovome desetljeću rezultirao je životnom Nagradom Vladimir Nazor (2007.) te najvišom strukovnom Nagradom hrvatskog glumišta za životno djelo (2008.). Objavio je knjige kazališnih zapisa Iz prakse (1981), Made in USA (1990), Theatralia disjecta (1995), Razgovor s Miletićem (1999) i Pospremanje (2010).
Georgij Paro i Joško Juvančić Jupa
Na Dubrovačkim ljetnim igrama Georgij Paro ostavio je neizbrisiv trag, kao umjetnički voditelj dramskog programa od 1977. do 1979. i član odbora za Dramu godinama poslije, a posebice kao redatelj nekih od amblematskih ambijentalnih predstava, među kojima se ističu Brechtov Život Eduarda II., kralja Engleske na tvrđavi Lovrjenac, Krležin Aretej u tvrđavi Bokar te Krležin Kristofor Kolumbo na brodu Santa Maria.
Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu Georgij Paro trebao je 10. svibnja održati predavanje na temu dubrovačke ambijentalnosti u sklopu istraživačko-izvedbenog projekta Pirne drame kojeg provode Igre i ADU. Ne samo da studenti ostaju uskraćeni, već odlazak ovog kazališnog barda predstavlja neizmjeran gubitak za cjelokupnu hrvatsku kazališnu zajednicu, kao i hrvatsku kulturu uopće.
Intervju sa Željkom Ivanjekom za Globus 2016. završio je riječima "Bio sam ledolomac. Danas sam barčica na otvorenu moru. Još plovim. Navigare...", a mi mu na ovom posljednjem putovanju želimo mirno more.
Režije Georgija Para na festivalu Dubrovačke ljetne igre:
2001., 2002. Michel de Ghelderode: Kristofor Kolumbo, na Porporeli
1980., 1981. Ranko Marinković: Glorija, Boškovićeva poljana
1977. - 1979. Marijan Matković: Herakl , atrij Kneževa dvora
1973. -1975. Miroslav Krleža: Kristofor Kolumbo, na brodu Santa Maria i u Portu
1972. – 1984. Miroslav Krleža: Aretej ili Legenda o Svetoj Ancili, Rajskoj Ptici, tvrđava Bokar
1971.- 1973. Bertolt Brecht: Život Eduarda II, kralja Engleske, tvrđava Lovrjenac
1964. 1965. William Shakespeare: Na Tri kralja ili kako hoćete, Mali Gradac
1961. Nepoznati dubrovački autor iz XVII. stoljeć a: Ljubovnici, Gundulićeva poljana
Santa Maria
