Večer poezije Igora Zidića pod nazivom „San ljetne noći“ održana je sinoć, 10. kolovoza u crkvi svetog Stjepana u Pustijerni, u sklopu programa „Pisci na Igrama“. Pjesnik Igor Zidić je uz glazbenu pratnju Srđana Berdovića na gitari interpretirao vlastite stihove koji su uveličali još jednu ljetnu festivalsku večer.
Javnosti poznat prvenstveno kao povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i esejist te vrhunski poznavatelj hrvatske moderne umjetnosti i jedan od najistaknutijih autoriteta za likovnu umjetnost u Hrvatskoj, Igor Zidić manje je poznat kao pjesnik iako je svoju prvu zbirku pjesama objavio već 1960. Od tada pa do 2010. godine objavio je više knjiga, ali i brojne, neuknjižene pjesničke tekstove. U izdanju Matice hrvatske 2011. izlazi zbirka „Kost i gozba“, a sadrži gotovo 300 pjesama nastalih u razdoblju od 1957. do godine izdanja, koje su svoje mjesto našle i u šezdesetak pjesničkih antologija na hrvatskom i mnogim stranim jezicima. Iako sam autor kaže da vlastito pjesništvo doživljava ponajprije kao privatni hobi kojim se u trenucima dokolice lijepo umara, kritičari njegovoj poeziji pristupaju krajnje ozbiljno, smatrajući je neizostavnim dijelom suvremenog hrvatskog pjesništva. U snovitoj ljetnoj noći u Pustijerni, festivalska publika čula je nekoliko pjesama već objavljenih u spomenutoj zbirci, ali i neke koje do sinoć još nisu doprle do ljubitelja poezije, uključujući i pjesme „Strinčjera 1“ i „Strinčjera 2“, nastale 2013. na mjestu pijeteta, pokraj spomenika palim borcima u Domovinskom ratu, kao i pjesmu „U moga dide, tri su suda“ pisanu na, pjesniku 'prirođenoj', splitskoj čakavštini. Koliko su stihovi, gitara i ambijent sinoć inspirativno djelovali na sve prisutne, svjedoči činjenica da je dio publike imao potrebu podijeliti i neke vlastite stihove, a Igor Zidić je kao dodatak planiranom programu, pročitao još nekoliko pjesama prema željama koje su stizale iz publike.
Dubrovačke ljetne igre sinoć su prvi put svojim programom došle na ovu jedinstvenu lokaciju, kao stvorenu za ljetne festivalske večeri. Crkva sv. Stjepana u Pustijerni prisutna je u najranijim arhivskim spisima vezanim za nastanak Grada. Zapisi cara Konstantina spominju je kao mjesto u kojem se čuvaju važne relikvije. Živa je i legenda o kralju Stjepanu i ženi mu Margariti koji su u srednjem vijeku oronulu prvotnu crkvu dali iznova sagraditi. Ruševine crkve danas su uređene, za što se pobrinulo Društvo prijatelja dubrovačke starine koje je od 2011. do 2015. izvršilo arheološka istraživanja te djelomičnu rekonstrukciju i obnovu crkve
