Povodom četrdesete obljetnice smrti Marka Foteza, jednog od utemeljitelja Dubrovačkih ljetnih igara, intendant Mladen Tarbuk i ravnateljica Ivana Medo Bogdanović položili su vijenac na skalinima od Lovrjenca koji danas nose ime ovog velikana. 

Marko Fotez hrvatski je kazališni redatelj, povjesničar, pisac i prevoditelj, rođen u Zagrebu 21. siječnja 1915., a umro u Beogradu 2. prosinca 1976. godine. Od prve godine održavanja festivala 1950. Fotez se s velikim entuzijazmom borio za održanje i trajnu uspostavu festivala te osnivanje Dubrovačkih ljetnih igara kao samostalne kazališne institucije. Vjerujući da dubrovački kamen ne može biti samo atraktivni okvir, već da njegova renesansno barokna-arhitektura i njegova bogata prošlost trebaju biti inspiracija i početna točka kazališne vizije, uspostavlja ambijentalnost kao ključnu odrednicu festivala, što je i u europskim razmjerima bio pionirski čin. Fotez se od početka zalaže za repertoar sastavljen od djela iz prvenstveno dubrovačke te europske dramske književne baštine. Zaslužan je za „otkrivanje“ do tada gotovo zaboravljenog Marina Držića čijeg „Dunda Maroja“ adaptira i režira već kao student 1938. Zbog toga često i osporavan, u svojim adaptacijama i režijama polazi od uvjerenja da se likovi i radnja trebaju približiti suvremenom prosječnom gledatelju. Prva predstava na prvim Igrama upravo je „Dundo Maroje“ u Fotezovoj preradbi na Ljetnoj pozornici, a već iduće godine prikazuje se i Držićev „Plakir“ u parku Gradac, u Fotezovoj preradbi i režiji. Vizionarski prepoznajući u Lovrjencu idealnu pozornicu za Shakespeareova djela, „Hamleta“ na ovoj tvrđavi postavlja 1952. godine nakon čega je uslijedilo i europsko priznanje Dubrovačkih ljetnih igara.

Marko Fotez 

W. Shakespeare: Hamlet, red. Marko Fotez

Tvrđava Lovrjenac, 1954.