English

K. Novak / T. Zajec: ČRNA MATI ZEMLA

Datum objave: 30.01.2018.
  • Više
  • Izvedbe
  • Fotogalerije
  • Video
  • Umjetnici

Zagrebačko kazalište mladih

Kristian Novak / Tomislav Zajec:

ČRNA MATI ZEMLA

Nagrada za najbolju režiju na 32. Gavellinim večerima 2017. – Dora Ruždjak Podolski

Nagrada hrvatskog glumišta za sezonu 2016/2017. „Črna mati zemla” nagrađena je za najbolju dramsku predstavu u cjelini

Nagrada hrvatskog glumišta za sezonu 2016/2017.Dori Ruždjak Podolski za najbolje redateljsko ostvarenje

Nagrada hrvatskog glumišta za sezonu 2016/2017. Urši Raukar za sporednu žensku ulogu 

Nagrada Marul na 28. Marulićevim danima za predstavu u cjelini 

Nagrada Marul za režiju Dori Ruždjak Podolski 

Nagrada Marul za dramaturgiju/dramatizaciju /adaptaciju predstave Tomislavu Zajecu za dramatizaciju romana “Črna mati zemla” Kristiana Novaka

Nagrada Marul za umjetničko ostvarenje kostimografkinji Doris Kristić za oblikovanje kostima u predstavi “Črna mati zemla”

Nagrada generalnog medijskog pokrovitelja festivala, dnevnog lista Slobodna Dalmacija za glumačko ostvarenje, koju dodjeljuje žiri čitatelja Slobodne Dalmacije, Urši Raukar za ulogu Bake u predstavi “Črna mati zemla”

Redateljica: Dora Ruždjak Podolski

Autor dramatizacije i dramaturg: Tomislav Zajec

Scenograf: Stefano Katunar

Kostimografkinja: Doris Kristić

Suradnica za scenski pokret: Petra Hrašćanec

Skladatelj: Stanko Kovačić

Oblikovatelj rasvjete: Aleksandar Čavlek

Oblikovatelj zvuka: Miroslav Piškulić 

Asistentica redateljice: Lea Anastazija Fleger

Asistentica kostimografkinje: Marta Žegura

Jezična savjetnica: Ines Carović

Korepetitor: Milorad Stranić

Oblikovatelj maski: Slavko Vidović

Autor crteža: Tit Medvešek

Inspicijentica: Milica Kostanić

Pedagoginja: Arijana Prekazi

Fotografije: Marko Ercegović

 

Adrian Pezdirc: Matija

Dado Ćosić: Franjo

Doris Šarić Kukuljica: Majka

Urša Raukar: Baka

Pjer Meničanin: Dr. Miholjek Lazanin; Hešto

Milica Manojlović: Dr. Perković; Pujto

Nataša Dorčić: Iva

Mia Biondić: Dina

Dora Polić Vitez: Teta; Lidija; Terezika Kunčec

Suzana Nikolić: Dejanova majka; Učiteljica

Barbara Prpić: Suzana; Milica

Nadežda Perišić Radović: Silvija; Franjina majka

Damir Šaban: Zvonko Demokracija; Svećenik

Danijel Ljuboja: Mladen Horvat

Zoran Čubrilo: Franjin otac; Dejanov otac; Šogor; Stankec; Imbro Perčić

Jasmin Telalović: Dejan; Zdravko Tenodi

Mateo Videk: Krunek; Mario Brezovec

Stanko Kovačić: Glazbenik

Nikola Ljutić / Leon Bujanović: Mali Matija

 

Prijevoz brodom na otok Lokrum uključen je u cijenu ulaznice. Brodovi polaze iz stare gradske luke u 20.30 i 20.45. 

Roman Črna mati zemla Kristiana Novaka, dobitnika Tportalove književne nagrade za najbolji hrvatski roman 2014. godine, gotovo od trenutka objavljivanja privlači veliku pozornost i istodobno postavlja brojna pitanja. Pisan u obliku ispovjedne proze mladog urbanog protagonista, roman slijedi otvorenu, impulzivnu i začudno sirovu strukturu priče, sa zaista rijetko zabilježenim autentičnim osjećajem za neizbježno. Naime, priča je to koju glavni junak Matija Dolenčec, pisac u krizi spisateljskog, ali i osobnog identiteta, jednostavno mora ispripovijedati. U trenutku u kojem ga zatječemo, kao urbana zagrebačkog dečka koji se nalazi usred „spisateljske blokade” koju pokušava riješiti izlascima i nevažnim vezama, nismo ni svjesni da se ispod naizgled jednostavne površine nalazi čitav svijet nikad izrečenih traumatičnih događaja, koji će na svjetlo izvući ruralno prizorište neimenovana međimurskog sela iz potpuno drugog vremena. Novakova je spisateljska umješnost upravo u vještu fingiranju stvarnosti, u kojem se individualna trauma isprepleće, prožima i zapravo izrasta iz kolektivne traume junakova međimurskog zavičaja, u koji je smještena većina radnje. Pa dok s jedne strane ostajemo zakinuti za stvarnosnost lokacije, svi drugi pripovjedni elementi koje u svom narativu Novak upotrebljava itekako su bolno poznati.

Vrijeme početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dakle vrijeme naše imanentne povijesti, svakako je bremenito društveno-političkim silnicama čije posljedice još i danas nedvosmisleno živimo. Povratkom Matije Dolenčeca u prostor vlastita traumatična djetinjstva susrećemo se s motivima koji svojom silovitošću istodobno na metaforičnoj razini opisuju vrijeme kolektivne traume društva u tranziciji, ali i individualnu borbu za preživljavanjem.

Raspon tih motiva istodobno je zastrašujući i razoran – od tematiziranja zlouporabe moći na svim društvenim razinama, osobne i društvene korumpiranosti, kolektivnih samoubojstava, pedofilije, preko vršnjačkog nasilja, pa sve do alkoholizma i njegovih posljedica, da spomenemo samo neke. Međutim, a tu se Novak pokazuje osobito umješnim, narativ smješten u tako uznemirujućem staništu rezultirao je izrazito maštovitom i prije svega potresnom prozom, koja sasvim sigurno ne štedi svog čitatelja, ali ga nikad ni ne ostavlja samog.

- - -

 

 

Uz potporu: 

- - -