English

M. Držić: Grižula

Datum objave: 31.01.2020.
  • Više
  • Izvedbe

Marin Držić: Grižula

Dubrovačke ljetne igre u koprodukciji sa Akademijom Dramske Umjetnosti u Zagrebu ( u sklopu EU projekta Future Epics )

Redatelji: Saša Božić i Petra Hrašćanec

Scenografija i kostimografija: Zdravka Ivandija – Kirigin

Glazba: Hahn Row ( SAD)

Inspicijent: Roko Grbin

Suradnik za jezik: Maro Martinović

 

Grižula Marina Držića, komedija je koja  samo dijelom pripada pastoralnoj tradiciji, ponajprije po jednoj skupini mitoloških likova i zapletu u tom dijelu priče. Ono pak što je Držić otpočeo u Tireni – ulazak oštroumnih dubrovačkih vlaha u arkadijski svijet – u Grižuli je postalo pravilo. Redateljski koncept aktivira prostor Grižule kao prostor zarobljenosti, on ne pruža utočište onima koji teže za skladom, čistoćom i ljepotom, nego postaje mjesto nespokoja i opreza – vile se boje Kupida, Plakir se boji vila, Gruba se boji da će baš tu izgubiti Dragića, Dragić u tom prostoru gubi sebe, Omakala bježeći od jednoga zla upada u drugo, Grižula biva ismijan i zasužnjen.

 Za Grižulu je posebno bitna igra zaljubljenih parova, nalik onoj iz Sna ljetne noći. »Ovu igru zaljubljenih parova koji se traže u začaranom krugu, a koju ćemo naći i u majskim igrama i u komedijama, Držić je protkao mišlju koju kao moralnu pouku i opomenu upućuje svojoj publici: kad obični ljudi prijeđu granice koje su im kao ljudima određene i dođu u dodir s nadnaravnim vilinskim svijetom, oni postaju komični i žrtve nemira i nesporazuma. Kombinirajući konvencionalne motive karakteristične za mitološko-alegorijsku dramu, rasterećujući likove vlaha karikaturalnih crta i gruboga humora, individualizirajući ih, uplećući u dramsku fabulu teme iz dubrovačke stvarnosti, kritički se relacionirajući spram nje, Držić je Grižulu opskrbio smislovima koja djela slične generičke pripadnosti nemaju. Parodirajući temu idiličnog svijeta u kojem nobili pastiri vječno tragaju za vilama, kroz tri naoko sporedne »nevilinske« priče oblikovao je misao o neskladu između žuđenoga i mogućega, ideala i stvarnosti, onoga što želimo i što možemo dobiti, pokazujući da se sreća ne nalazi u arkadijskom imaginariju i traganju za »vilom« (žuđena vrijednost), nego u stvarnosti koju živimo. Stoga aktualnost Grižule nije u alegorijskoj glorifikaciji braka, nego u implicitnoj priči o ljubavi koju ne treba tražiti onkraj poznatog i dostupnog. Ta vječita ljudska potraga za ljubavlju u novom čitanju Saše božića i Petre Hrašćanec bit će iščitana kao studija lokalnog mentaliteta, te će kroz nju biti protkani motivi dubrovačkih narodnih napjeva, pjesama i plesova.

Posebnost projekta je da osim značajnih imena hrvatskog kazališta u njemu sudjeluju studenti glume završnih godina ADU, koji će proći kroz proces radionica/audicije te kroz rad sa glumcima i redateljima svladati jezik Držićevih djela te se upoznati sa širom slikom dubrovačke starije književnosti.