Vadimu Repinu je, uz pratnju Sergeja Tarasova, uspijelo očarati publiku u Dvoru izvedbama
Mozartove 21. sonate za violinu i glasovir u e-molu, Prokofjeve 1. sonate za violinu i glasovir u f-molu, djela prepoznatog kao Prokofjevljevo najbolje ostvarenje u komornoj vrsti, a koju je praizveo slavni  David Ojstrah, te Sonate za violinu i glasovir u A-duru Césara Francka, djela zaraznotopli lirizam nadahnjivao je i kipare iknjiževnike, a vjerojatno najslavniju refleksiju na skladbu ponudio je Marcel Proust Uz pljesak koji nije jenjavao i poklike “Bravo!” publika se odbijala oprostiti s umjetnicima, pa su odsvirana čak dva glazbena dodatka: Ravelov Tzigane i Bartókove Rumunjske plesove koji su dodatno istaknuli virtuoznost i rijedak talenat ovog velikog umjetnika.

Ruski violinisti Repin prvorazredni je virtuoz, a njegova zapanjujuća sposobnost da iz svoga instrumenta izvuče raskošnu paletu boja i zvukova, uz zasljepljujući virtuozitet, očarala je i festivalsku publiku. Da su vatrena strast uz nevjerojatnu tehniku te poetičnost i senzibilitet zaštitni znakovi njegovih nastupa uvjerila se i publika u Dvoru. Izvedbe Sergeja Tarasova odlikuju se eksplozivnošću, savršenim osjećajem za glasovir i velikom virtuoznošću te su, nimalo začuđujuće, pobrale veliki broj pobjeda na najznačajnijim natjecanjima.