Joško Juvančić Jupa rođen je u Dubrovniku 1936. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnome gradu, književnost na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Odmah po diplomiranju postaje prvo Gavellin, a zatim i Spaićev asistent, što je umnogome odredilo njegovu budućnost kazališnog pedagoga. Kao profesor glume djeluje na ADU od 1960. do 2001. Prve važnije režije Joško Juvančić ostvaruje u dubrovačkom kazalištu („Dubrovački škerac“ Feđe Šehovića 1961., Moliereova „Škola za žene“ 1962.), kojemu se i kasnije redovito vraćao, a široj hrvatskoj javnosti nametnuo se sredinom šezdesetih kada u zagrebačkim kazalištima režira nekoliko višestruko važnih i poticajnih predstava. Nakon toga potpisao je više od 150 predstava u gotovo svim hrvatskim kazalištima, podjednako uspješno se noseći s klasicima domaće i svjetske dramske književnosti (Držić, Shakespeare, Vojnović, Vetranović i dr.) i suvremenim piscima, pri čemu su neka od tih uprizorenja, poput predstave “Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi“ Tomma Stopparda u &TD-u (1971.), i na tvrđavi Revelin na Igrama, postala amblematskom kazališnom oznakom svoga vremena.
Posebno, i veliko, poglavlje njegove profesionalne biografije vezano je upravo uz Dubrovačke ljetne igre. Dramski program festivala oblikuje već od 1980. godine, prvo kao član savjeta za dramu, a zatim i kao ravnatelj dramskog programa od 1986. do 2000. godine (s izuzetkom 1991.).
„Mnogo je važnije odrediti višegodišnju fizionomiju, nego reći naslove novih predstava. Dubrovnik nije grad za kataklizmičke vizije, u njegovom ljetnom repertoaru želimo ostvariti mjeru ljepote i tragike,“ izjavio je Joško Juvančić za Vjesnik 1986. godine povodom preuzimanja umjetničkog vodstava dramskog programa festivala.
Upravo na Dubrovačkim ljetnim igrama, na otvorenim pozornicama svog rodnog grada, ostvario je i svoje najznačajnije redateljske kreacije, brojna djela koja danas smatramo antologijskim predstavama hrvatskog glumišta. Godine 1967. u parku Gradac postavlja Držićevu „Grižulu“, 1969. god. „Ljubovnike“ u Pilama, „San Ivanjske noći“ Williama Shakespeara u parku Gradac 1972. godine, zatim 1974. g. Držićeva „Dunda Maroja“ na Držićevoj poljani, „Dubrovačku trilogiju“ Iva Vojnovića postavlja 1979. godine u ljetnikovcu Skočibuha, lutkarskog „Skupa“ Marina Držića zajedno sa Zlatkom Bourekom 1983. godine, „Ecce homo“ 1985.godine na tvrđavi sveti Ivan, 1994. „Hamleta“ Williama Shakespearea na Lovrjencu, 1996. Goetheovu „Ifigeniju na Tauridi“ u parku Gradac, ponovno „Dubrovačku trilogiju“ Iva Vojnovića 1999., ovog puta u parku Umjetničke škole. „Ekvinocijo“ Iva Vojnovića postavlja na otoku Lokrumu 2004. godine, a zatim i 2009. zadnji dio Dubrovačke trilogije „Na taraci“ u parku Umjetničke škole. Obnovu „Ekvinocija“ na Lokrumu radi 2013. godine. „Razlog zašto sam zavolio dubrovački teatar, teatar uopće i Ljetne igre je ambijentalnost“, izjavio je tom prilikom Juvančić u intervjuu s Petrom Jelačom.
„Joško Juvančić Jupa na Igrama režira već od 60-ih. U pet desetljeća redateljskog rada na festivalu, Jupa je stvorio više amblematskih naslova bez kojih je nemoguće ispisati povijest i značaj Dubrovačkih ljetnih igara: „Grižulu“ na Gradcu, „Dubrovačku trilogiju“ u Skočibuhi s Radom Šerbedžijom kao Orsatom, „Hamleta“ s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi, „Ekvinocija“ na Lokrumskim hridima, Vojnovićevu „Taracu“ u parku Muzičke škole i dr. Gotovo dva desetljeća djelovao je i kao ravnatelj dramskog programa Igara, četiri desetljeća profesor glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dakle, jasno je da smo jučer izgubili velikana, u punom i istinskom smislu te riječi, velikana hrvatskog glumišta i hrvatske kulture. Ogroman je to gubitak za ukupnu hrvatsku kulturu, no osim toga, mi smo izgubili i prijatelja, člana festivalske obitelji, i utoliko je Jupin odlazak i osobniji i tužniji.“- istaknula je ravnateljica Dubrovačkih igara Ivana Medo Bogdanović.
Za svoj umjetnički rad Joško Juvančić Jupa dobio je čitav niz uglednih nagrada i priznanja, među kojima se izdvajaju Nagrada Vladimir Nazor, Nagrada Dubravko Dujšin te nekoliko nagrada Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Godine 1996. Juvančiću je za osobite zasluge u kulturi dodijeljen Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a nosilac je i Spomenice Domovinskog rata 1990-1992. Dubrovačke ljetne igre 2011. godine izdale su monografiju umjetnika “Joško Juvančić Jupa“ autora Hrvoja Ivankovića.
Komemoracija za Joška Juvančića Jupu će se održati u utorak, 30. ožujka 2021. godine u 12 sati na Velikoj Sceni Kazlišta Marina Držića.
Dubrovačke ljetne igre upućuju iskrene i duboke izraze sućuti obitelji i prijateljima.
