Radi se uvijek o odnosu kazališta i stvarnog, o interakciji između Teatra i Grada.
Ivica Kunčević rođen je 1945. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Diplomirao je u Zagrebu 1969. godine jugoslavenske jezike i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Iste godine apsolvirao je na Odjelu režije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. U Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku djeluje od 1969. do 1977. u svojstvu kućnog redatelja, od 1977. u angažmanu je u DK Gavella, a 1984. postaje članom umjetničkog ansambla HNK u Zagrebu do umirovljenja 2011. godine. Dužnost ravnatelja dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara obnašao je od 2002. do 2009. godine. Režirao je više od stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, a diljem Hrvatske i regije prepoznat je po osebujnom čitanju dubrovačke i svjetske dramske baštine - Držića, Vojnovića, Shakespearea, Čehova.
Friedrich Durrenmatt: Posjet stare dame, red. Ivica Kunčević, Prvo Dalmatinsko (Radeljević), pr. 5. kolovoza 2002.
Njegove produkcije: Bijeli “Ivanov“, u produkciji GDK Gavella, Crni „Dundo Maroje“, „Cyrano de Bergerac“, u produkciji HNK Zagreb utrle su put suvremenim kazališnim poetikama 80-tih godina prošlog stoljeća. Ivica Kunčević uistinu je začetnik suvremene ambijentalnosti, mentor i učitelj čitavom nizu redatelja srednje generacije, a kao profesor na Akademiji dramske umjetnosti svoja je temeljna znanja prenio i mlađoj generaciji redatelja i glumaca.
Ivičina strast za ambijentalnošću otkriva se u ovim rečenicama: Naime, bude Grad, pa u tom gradu bude teatar, pa budu i Grad i teatar, no ono čemu neprestano težimo i što je najdublji smisao ovog našeg teatarskog bavljenja jest da – Grad i Teatar postanu jedno! Jasno, Grad sa svim kontekstima: povijesnim, literarnima, umjetničkima i energijama kojima je nabijen.
Mato Vodopić: Tužna Jele, red. Ivica Kunčević, u Pilama, pr. 11. kolovoza 1994.
U svojim dvama knjigama, „Ambijentalnost na Dubrovačku“ i „Redateljske bilješke“, svoje je bogato znanje strukturirao i ostavio za vječnost. Predstave koje su obilježile njegovo djelovanje na Igrama su: „Romeo i Julija“, „Tužna Jele“, „Tirena“, „Posjet stare dame“, „Skup“, da se spomenu samo neke u nizu svih onih u kojima je propitkivao sebe, Grad i nebo. Kao ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara u periodu od 2002. do 2009. godine, otvorio je put novoj generaciji redatelja koja je kroz različite autorske poetike širila pojmove dubrovačke ambijentalnosti.
Iz uporne vjere u energiju i smisao teatra Grada-Njarnjasgrada, u trenutku kad imate glumačku ekipu i zadanu literaturu, moramo uporno tražiti teatar u novim prostorima.
William Shakespeare: Romeo i Giulietta, red. Ivica Kunčević, ispod Jezuita, pr. 18. kolovoza 1986.
Ime gospara Kunčevića bit će upisano u povijest Igara kao snažne, beskompromisne, otvorene umjetničke osobnosti, kao i sinonimom bespoštedne potrage za prostorom, onim doslovnim te i onim između kazališta i stvarnog.
Popis svih predstava Ivice Kunčevića na Igrama možete pronaći ovdje.
