La belle époque... médiévale

Srednji vijek u pariškim salonima s početka XX. stoljeća

 

Ensemble Dialogos

Katarina Livljanić, glas i koncepcija programa

Danijel Detoni, glasovir

 

Canope

Claude Debussy (1862.-1918.)

Paris, 1910-1912.

 

Jesu Christ filh de Dieu viu

Guiraut Riquier (c. 1230.-c. 1300.)

Paris, Bibliothèque Nationale de France, ms. fr.22543.

 

Jesus Christ

obrada: Y. Guilbert (1865.-1944.)

Chanteries du Moyen Age, Paris, 1926.

 

La passion du doux Jésus

obrada: Y. Guilbert, Chansons de la vieille France,Paris, 1907.

 

Ondine

C. Debussy

Paris, 1910-1912.

 

La grotte

C. Debussy

tekst: F. Tristan L'Hermite (c.1601.–1655.)

Paris, 1904.

 

La flûte de Pan (iz Trois chansons de Bilitis)

La chevelure (iz Trois chansons de Bilitis)

C. Debussy

tekst: P. Louÿs (1870.-1925.)

Paris, 1899.

 

Général Lavine

C. Debussy

Paris, 1910-1912.

 

Tendrement

E. Satie (1866.-1925.)

tekst: V. Hyspa (1865.-1938.)

Paris, 1903.

 

Je te veux

E. Satie

tekst: H. Pacory (1873.-?)

Paris, 1902.

 

Gnossienne I

E. Satie

Paris, c. 1890.

 

Le diner à l'Elysée

E. Satie

tekst: V. Hyspa

Paris, 1903.

 

Chez le docteur

E. Satie

tekst: V. Hyspa

Paris, c.1906.

 

Tango (iz Sports et divertissements)

E. Satie

Paris, 1914.

 

Eloge des vieux

J.A. Vignix (?)

tekst: Chanoine de Lattaignant (1697.-1779.)

Paris, 1907.

 

Les vieux messieurs

tekst: M. Donnay (1859.-1945.)

 

Le feu d’artifice (iz Sports et divertissements).

E. Satie

Paris, 1914.

 

Je m'embrouille

Y. Guilbert

tekst: P. de Kock (1793.-1871.)

Paris, 1927.

 

Gymnopédies I

E. Satie

Paris, 1888.

La journée du musicien

tekst: E. Satie

 

Mme Arthur

Y. Guilbert

tekst: P. de Kock

Paris, 1927.

 

Ansambl Dialogos poziva vas na šetnju kroz pariške salone i cafe-concert s početka 20. stoljeća, ususret pjesnicima, glazbenicima, glumcima i ekscentricima inspiriranima srednjim vijekom.

Kroz intimnu, frivolnu, jetku i vijugavu šetnju Parizom iz doba  Belle époque, susrest ćemo ponajprije zanimljiv i kontroverzan lik Yvette Guilbert (1865-1944), pjevačice, glumice, književnice i intelektualke. Guilbert je pjevala bogat glazbeni repertoar café-concerta, glumila u kazalištu i filmovima, pisala prozu, a autorica je i priručnika o  vokalnoj interpretaciji. U suradnji s muzikologom Jeanom Beckom revitalizirala je izvedbu truverskih i trubadurskih srednovjekovnih pjesama koje je (uz klavirsku pratnju!) izvodila i u newyorškom Carnegie Hallu.

Uz Yvette Guilbert čut ćemo i skladbe ekscentričnoga gospodina s Montmartrea u baršunastome odijelu Erika Satiea (1866-1925), čiji je glazbeni svijet pun neogotičkih sanjarija, a svratit ćemo na trenutak i u rafinirani svijet Clauda Debussyja (1862-1918) koji je kao nitko drugi znao uroniti impresionističke madelaine u krhke šalice skrivenih srednjovjekovnih modalnih melodija. Gotovo svi akteri ovoga programa susretali su se u čuvenom cabaretu Le Chat Noir na Montmartreu, ovjekovječenom na brojnim plakatima Toulouse-Lautreca: kabaretski stil se na tadašnjem Montmartreu mijesša s neo-medievizmom, a recitator Vincent Hyspa (1865-1938), piše nevjerojatno duhovite i ironične tekstove za Satiea i Debussyja.

Nit vodilja ovoga programa nipošto nije želja za povijesnom rekonstrukcijom jedne druge povijesne rekonstrukcije... Istina je da su umjetnici Belle époque bili inspirirani srednjim vijekom i antikom, ali su u svojim inspiracijama znali sačuvati puno ironije i elegancije. Ponekad bi se poslužili pravim srednjovjekovnim napjevima i izvodili ih uz aromatičnu, gotovo "karameliziranu" klavirsku pratnju, ponekad bi slobodno citirali fragmente gregorijanskih napjeva, a ponekad bi vješto izmišljali nova djela i vješto ih predstavljali kao glazbene i poetske arhivske raritete izvučene iz duboke proslosti...

A možda su umjetnici tog bezbrižnog doba pred prvi svjetski rat uživali u nekoj svojoj "post-truth society"?

Na programu nalazi se tako i nekoliko Chansons de Bilitis Claudea Debussyja. Tekstove tih predivnih erotskih meditacija napisao je Pierre Louÿs (1870-1925) koji isprva jednostavno nije odolio i pripisao ih misterioznoj grčkoj pjesnikinji Bilitis, navodno suvremenici čuvene Sapfo. Louÿs je izmislio čak i lik profesora G. Heima, njemačkog arheologa i filologa koji je navodno izdao kritičko izdanje tih tekstova, otkrivenih tijekom arheoloških istraživanja na Cipru... Navodno je i nekoliko uglednih helenista toga doba dobronamjerno poslalo sugestije Louÿsu da popravi prijevode, sve do trenutka dok ovaj napokon nije odlučio otkriti istinu...

Kroz pjesme i odlomke tekstova, u ambijentu intimnog, ironičnog i nostalgičnoga salona, posegnuli smo i za nekoliko pjesama koje nisu stvorene isključivo na srednjovjekovnim temama ili citatima. Kako kaže Yvette Guilbert: "postoji vrijeme za sve - vrijeme kada ste zatočenik vlastite formule, i vrijeme kada vas ona pušta da joj umaknete". Mi smo pokušali umaći: tako će se uz srednjovjekovne i neo-sredjovjekovne napjeve, na programu naći i djela u kojima deklamacija i fragmenti gregorijanskih melodija ne služe samo revitalizaciji povijesnoga repertoara ili pak estetiziranoj glazbenoj arabeski, nego ponajprije užitku u sakralnim, erotskim i ironičnim scenama gdje je skoro nemoguće razlikovati pjev od govora, glume i igre.

Katarina Livljanić

- - -

Pokrovitelj: