English

Ivo Vojnović: Geranium

Datum objave: 01.02.2019.
  • Više
  • Izvedbe
  • Fotogalerije
  • Video
  • Umjetnici

Festivalski dramski ansambl 

PREMIJERA 

Ivo Vojnović: Geranium 

prema istoimenoj pripovijetki Iva Vojnovića te pripovijetki „Otok“ iz zbirke „Molitva na šetalištu“ Antuna Šoljana

 

Adaptacija: Marina Pejnović, Ivan Penović

Redateljica: Marina Pejnović

Dramaturg: Ivan Penović

Scenografkinja: Zdravka Ivandija Kirigin

Kostimografkinja: Barbara Bourek

Skladatelj: Josip Maršić

Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković

Jezični savjetnik: Maro Martinović

Asistentica dramaturga: Antonela Tošić

Dekoraterka cvijeća: Vesna Sretović-Čeljo

Inspicijentica: Virginija Bolfek

 

Mare: Doris Šarić Kukuljica

Marica: Irena Tereza Prpić

Profesor: Nikola Baće

Nike: Dajana Čuljak

Pavle: Jelena Miholjević

Luce: Tena Nemet Brankov

Teta: Nataša Dangubić

Vlado: Marin Klišmarić

Tomo/Otac: Filip Detelić

Zdenka/Majka: Iva Šimić

Haron: Romano Nikolić

 

Fotografije: Marko Ercegović

 

 

Geranium, studija o samoći

Geranium, jedan od najranijih radova Iva Vojnovića, najavljivao je tada (krajem 19. stoljeća) nadolazeći val hrvatske moderne i simbolizma u književnosti. Geranium je djelo o samoći. Geranium je priča o jednoj Mari, jednoj Mari za koju kažu da je rođena stara. Geranium je priča o kućici na kraju sela. Nije to priča velikog ljubavnog zapleta i nije Mare junakinja koja svojim djelima okreće svoj svijet naopačke. Mare živi u kućici pored Mora. Obrađuje svoj vrt, živi sama. Vidiš je ponekad, ako dobro gledaš, kako prohodi ulicom.

Vojnović u Geraniumu, kao i u njegovim drugim, velikim djelima poslije, uzima tu samoću kao kontinuirano, progresivno stanje. Samoću kao prostor i vrijeme identifikacije stanja lika. Raščlanjuje to naizgled mrtvo stanje, to nedogađanje u proces koji se odvija prividno jednakom brzinom čitatelju i licu kroz koje to stanje doživljavamo. Samoća u ovom djelu pitanje je prepuštanja sudbini, iskaz je zarobljenosti podneblja u kojem smo rođeni. Mare se druži sa samoćom, kako je drugi ne bi morali upoznati. Ovo djelo pokazuje puninu osobe koja nosi takav teret, kompleksnost njezinih odluka i snagu potrebnu za njihovo izvršenje. Tema Geraniuma nije nešto što je teško primijetiti, već ono što svi vidimo, ali nam je to teško sebi i drugima priznati. Drugačija emotivna stanja će čovjek, u nedostatku hrabrosti da o njima govori, pripisivati banalnim stavovima, pa će Mari okolina pripisati da je ružna, iz nesretne obitelji, nesposobna, i kako nema potencijala niti ima pravo na mogućnost postati bilo što, tek tako. Ali Mare će svoj život odživjeti. U svoj punini onoga što život znači, bilo kome od nas.

U ovoj predstavi takvom Vojnovićevom viđenju samoće kao nadopuna, ali i kao kontrast postavljen je Otok Antuna Šoljana. Otok koji se nudi kao mjesto za bijeg. Mjesto u kojem možemo ostati sami. Odmoriti se. Ući u samoću, kojoj, za razliku od one u Geraniumu, naziremo kraj, ali ga ne priželjkujemo. Fantazmogorija Šoljanova otoka traje koliko i jedno ljetovanje. Motiv otoka služi kao mjesto za egzistencijalno promišljanje, za osamu koja nam otkriva koliko se damo prepustiti iluziji sadašnjosti, iluziji o vremenu koje bi moglo čekati nas. Vrijeme ne čeka. Ako ga sami ne ispunimo življenjem, ispunit će se tom prazninom samoće koju nismo uvijek u stanju kontrolirati. Vrijeme teče i pušta one koji odlaze. Vrijeme teče i vidljivo je na licima onih koji čekaju.

                                                                                                        Ivan Penović

 

Na pomoći u pripremi i realizaciji predstave zahvaljujemo Urši Raukar, Teatru &TD Studentskog centra u Zagrebu, Tekstilprometu te Zlatarni Križek, Michal Negrin i Festival Shopu na ustupanju nakita za potrebe produkcije.

 

- - - 

Pokrovitelj: