Otvorenje izložbe

Fadil Vejzović: Laka je mlados

Naslov izložbe inspiriran je stihom iz Novele od Stanca Marina Držića. Slike su izvedene u kombiniranoj tehnici na papiru, dimenzija 70x100.

Fadil Vejzović rođen je u Sarajevu 1943. godine. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završava 1966. godine u klasi profesora Raula Goldonija, čiji je bio dugogodišnji suradnik. Od 1969. djelovao je samostalno i kao član grupe "Brezovica", a 1970. upisuje postdiplomski studij grafike i slikarstva na Akademie der bildende Kunste u Nürnbergu koji završava 1975. godine. Godinu kasnije počinje raditi u magazinu “Start” kao ilustrator i grafički urednik, gdje ostaje 10 godina. Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a za svoj umjetnički rad dobio je mnoge važne nagrade. Posebno priznanje 19. Zagrebačkog salona primio je 1984. godine, 1990. osvojio je nagradu Hrvatskog bienala grafike u Splitu, a 1993. nagradu 17. Zagrebačke izložbe grafike. Plaketom Lalin na prvom međunarodnom Salonu grafike na Rabu nagrađen je 2001. godine, a od 2007. njegova su djela u stalnom postavu Moderne galerije Zagreb. Proslavljeni slikar i grafičar preminuo je u listopadu 2022. godine u Zagrebu.

--

VIŠE O IZLOŽBI:

Držićeva „Novela od Stanca“, biser hrvatske renesansne kazališne dramaturgije, poslužila je proslavljenom hrvatskom slikaru Fadilu Vejzoviću za ciklus koji sadrži 12 slika izvedenih u kombiniranoj tehnici na papiru, koji se u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara po prvi put pokazuje zainteresiranoj publici. Držićeva sublimna slika gradskog noćnog života u Vejzovićevoj interpretaciji postaje meditacija o ljudskoj želji za mladošću, silama transformacije i moći kazališne umjetnosti, pogotovo one nastale u gradskim vedutama Dubrovnika. Vejzović ovim ciklusom nije po prvi put obrađivao motive hrvatske renesansne književnosti. Slikarova opsesija Mediteranom i njegovim književnim arhetipovima prisutna je i u ciklusu posvećenom „Ribanju i ribarskom prigovaranju“ te pjesmi Hanibala Lucića „Jur nijedna na svit vila“… No „Laka je mlados“ nije samo likovni odgovor na držićevske teme, već i dublje promišljanje ljudske seksualnosti, životnih procesa i neprestane potrebe za teatralizacijom vlastitog bivanja.

Teatrolog Frano Čale istaknut će kako je „Novela od Stanca“ u svojoj sažetosti stilski najčišće i najsavršenije djelo dubrovačkog komediografa, vjerna reprodukcija gradskog života u poznim noćnim satima. Vejzović ovoj skici dubrovačke noći daje pastoralni okvir izražavajući univerzalni motiv odnosa mladosti i starosti te motiv žudnje za transformacijom, blizak  ljudskoj potrebi za vječitom mladošću, ali i  kazališnoj umjetnosti za koju je upravo Dubrovnik idealna kulisa, ali i sredina. Vejzović izabire motiv Držićeva narativa o potrebi građana da se zakrabulje i našale sa seljakom i uzdiže ga u univerzalni motiv ljudske potrebe za vječnom mladošću. U Vejzovićevim odbljescima renesansnih citata i motiva commedie dell'arte nalazimo na reproduciranje pradavnih sunčanih mitova te arhetipa umirućeg Sunca prikazanog u liku starog seljaka (simbola zime) koji osjeća potrebu da se pomladi i transformira kako u lica iz Držićeve pastorale tako i u renesansne prikaze Botticellijevih motiva te maske iz kasnijeg nasljeđa commedie dell’arte.

Vejzovićev rad višestruko (gotovo manifestno) evocira poetiku Mediterana,  no bez želje za afirmacijom mediteranskih veduta, već za naglašenom upotrebom kolorita (zlata i plavog) i citatnošću mediteranskih pojava, njegove teatralnosti. Ova postmodernistička gesta služi kao afirmacija životnih vrijednosti, svojevrsne energije koju umjetnik vidi u motivima transformacije, simbolima i maskama commedie dell'arte nasuprot čvrstim, šutljivim, nepromjenjivim stijenama Grada.

U ciklusu „Laka je mlados“ Stančeva želja prikazana je kao fluidna fantazma u polju vječne žudnje za mladošću; cjelokupni ciklus obiluje alegorijama seksualnosti. Tu preraspodjelu i transformacijsku moć seksualne energije Vejzović upisuje u samu bit umjetnosti. Ova oslobođena energija u prizorima iz „Novele od Stanca“ traži apstraktni izraz izvan svoje izvorne biološke namjere. U tom smislu Vejzović seksualnost prikazuje izvan njezina strogo seksualnog podrijetla kako bi ukazao da tjelesni impuls potiče pojedinca na vlastitu transformaciju i teatralizaciju vlastitog postojanja.