English

Pisci na Igrama | Razgovor s Pascalom Brucknerom

Datum objave: 02.02.2015.
  • Više
  • Izvedbe

Pisci na Igrama 

Razgovor s Pascalom Brucknerom 

 

Pascal Bruckner francuski je romanopisac i esejist rođen 15. prosinca 1948. u Parizu. Uz Andréa Glucksmanna, Bernarda-Henrija Lévyja i druge pripada krugu tzv. “Novih filozofa” koji su se u Francuskoj pojavili na sceni 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća raskidajući sa socijalizmom i marksizmom, također kritizirajući Jeana-Paula Sartrea i poststrukturalizam.

Njegov prvi roman je Allez jouer ailleurs, objavljen 1976. godine, nakon kojega su uslijedili Ledeni mjesec (Lunes de fiel), Parias, Qui de nous deux inventa l’autre?, Božansko dijete (Le Divin enfant), Kradljivci ljepote (Les Voleurs de beauté)- nagrada Prix Renaudot, Bezimeni ljudožderi (Les Ogres anonymes), Ljubav prema bližnjemu (L’Amour du prochain), Moj mužić (Mon petit mari), Kuća anđela (La Maison des anges) i posljednji Dobri sin (Un bon fils) objavljen 2014. godine.

Bogat i cijenjen je njegov esejistički opus u kojem se izdvajaju Jecaj bijelog čovjeka (Le Sanglot de l'homme blanc), Napast nedužnosti (La tentation de l'innocence) - nagrada Médicis, Neprestana ushićenost: esej o prisilnoj sreći (L’Euphorie perpétuelle, essai sur le devoir de bonheur), Bijeda blagostanja: tržišna religija i njezini neprijatelji (Misere de la prosperite - la religion marchande et ses ennemis)- nagrada francuskog Senata za najbolje djelo iz područja ekonomije i nagrada Aujourd’hui, Tiranija kajanja: esej o zapadnjačkom mazohizmu (La tyrannie de la penitence) i Paradoks ljubavi (Le paradoxe amoureux).

Ovaj filozof i romanopisac upravo s pomoću romana svoju filozofsku misao pretvara u poruku. Da bi se razumjeli njegovi romani, potrebno je razumjeti i njegov filozofsko-esejistički svjetonazor. Tema dekadentnih ljubavnih odnosa, ispunjenih nastranošću, egoizmom, koji pokazuju još jednu rupu u našoj civilizaciji koja je, u ime javnih i intimnih sloboda, oslobodila egoizam i zatrla sposobnost sjedinjenja, nepresušna je za Brucknera kojom se bavi i u svom, možda najpoznatijem, romanu Ledeni mjesec. Bavi se i drugim aktualnim temama koje zaokupljaju suvremenog zapadnog čovjeka -  globalizacija, odnos američke i europske kulture rada i stvaranja, kapitalizam i odnos prema zemljama u razvoju, bogatstvo, siromaštvo, pohlepa i škrtost. On govori o čovjeku ugašene čovječnosti – svedenome na potrošača, proizvođača, vlasnika ili vlasništvo, stanovnika podjednako i polisa i supermarketa. Ne propušta nas podsjetiti na sve što je oko nas (i u nama) i što je šteta propustiti u trci za zlatnim teletom. “Treba li podsjećati na očitu činjenicu da je vrijednost neke osobe bogatstvo njezinih odnosa s drugima, njezine sposobnosti da istka veze svake vrste žrtvom, žarom i uzajamnošću? Da je čovjek velik samo onoliko koliko se može nadmašiti u nečemu većem, u otkriću svijeta koji je zgusnutiji i trajniji od njegove puke subjektivnosti?” Njegove teze o zabludi multikulturalizma poput one da je multikulturalizam “rasizam proturasista” i nacionalizam manjina, također izazivaju kontroverze.

 - - -