PREMIJERA 

Festivalski dramski ansambl

Ranko Marinković: Pod balkonima

Vedrana Klepica / Dario Harjaček po motivima novela Pod balkonima Ranka Marinkovića

Režija: Dario Harjaček

Dramatizacija i dramaturgija: Vedrana Klepica

Scenografija: Vesna Režić

Kostimografija: Doris Kristić

Glazba: Nenad Sinkauz

Dizajn svjetla: Elvis Butković

Jezična savjetnica: Irma Kovačić

Inspicijent: Roko Grbin

TOMI "JUSI" SABUNDALOVIĆ: Marko Makovičić

PROSPERA, Tomijeva majka: Doris Šarić Kukuljica

JUVANINA, Tomijeva tetka: Helena Buljan

DR. LORENZO SABUNDALOVIĆ: Maro Martinović

MIĆEL, Lorenzov sin: Dado Ćosić

DR. PESKAREVIĆ, odvjetnik: Nikša Butijer

MEDARDO, stari tetak Sabundalović: Dušan Gojić

STARI MOMO: Livio Badurina

MLADI MOMO: Ugo Korani

OLIVA: Nataša Kopeč

SALVESTRA, Momina majka: Linda Begonja 

ŽUVA, Olivina majka: Jelena Miholjević

TROJINA, Momina i Olivina kći: Ema Pralas

GROBARI, ŽUVINI SINOVI, VOJNICI: Josip Brakus, Marin Klišmanić, Ivan Pašalić 

Jedna od tematsko-istraživačkih odrednica u dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara, propitivanje je kulturoloških odrednica Mediterana. U  tom smislu čini se mudrim započeti s bardom Mediterana, viškim Voltaireom Rankom Marinkovićem. Taj ponajveći hrvatski književnik druge polovice 20. stoljeća za Dubrovnik je bio intimno i obiteljski vezan, a njegov utjecaj na hrvatsko kazalište, preko dramskih komada te niza godina poučavanja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, neizmjeran je. Nužni zajednički nazivnik Marinkovićevih pripovijetki jest Mediteran i njegove gorko-slatke kombinacije, ironija koja prerasta u cinizam i izdvojeni pojedinac smaknut političkim burama i prirodnim jugom. Marinković je opsjednut granicama zatvorenog svijeta, a Mediteran, kao i Dubrovnik jest takav – sav sveden na granice i rituale.

- Iza tisućljetne kulture života na istočnoj obali Jadrana stoji sažeti trenutak sadašnjosti - sadašnjosti u kojoj se breme nasljeđa prožima s bremenom okrutne životne stvarnosti. To je točka koju Ranko Marinković stavlja pred nas kao možda najsnažniji literarni dokument svakodnevice života Mediterana u vrijeme velike krize, u vrijeme pred veliki rat. Zbirka novela Pod balkonima riznica je krajnje autentičnih portreta otočkih ridikula, patrijarha, prosječnih i manje prosječnih individua koje hvataju komadiće hladovine na trgovima usred ljetnih vrućina. Taj svijet koji pulsira usred uzavrelog kamena ima svoj ustroj, svoj kod, svoj moral, svoj imperativ normalnosti o koji se odbijaju sudbine onih koji za takvu normalnost nisu sposobni. Sve to djeluje jednako komično koliko i tragično. Melankolični cinizam. Cinična melankolija. Marinković na pijedestal svojeg književnog interesa uvijek postavlja usamljenike, izgnanike, neprilagođene. Političke promjene koje donosi vrijeme između dva svjetska rata, a posebno provedba agrarne reforme koja u potpunosti razara ustaljene ekonomske odnose, stvara opće nezadovoljstvo. Socijalne razlike se produbljuju, a samim time rastu i politički pritisci koji sve više dijele ljude. Osjećaj kaosa otvara prostor za širenje rigidne, konzervativne ideologije koja će, hraneći se nostalgijom za dobrim starim vremenima, širokih ruku dočekati talijansku okupaciju kao konačni trenutak uspostave Božje vlasti. To je točka u kojoj se i naše vrijeme čita kroz riječi Ranka Marinkovića. Crkva i „visoko“ građanstvo kao radikalni apologetski stroj.

Generacijski sukob o kojem se na brojnim mjestima govori u Marinkovićevoj knjizi, krvava je borba za očuvanjem jednog svjetonazora, gorljiva je potreba da jedan mikrokozmos ostane nepromijenjen u svom ustroju. Razlog tome u prvom je redu borba za golo preživljavanje. To je svijet u kojem svaka čestica zemlje predstavlja preduvjet za opstojnost obitelji. Život ili smrt. I dok roditelji cijelog života pripremaju svoju djecu da jednog dana postanu sve što su i oni sami, djeca se često pokazuju nedoraslima. Tradicionalizam se pokazuje kao incestuozna doktrina. Marinković krajnje suptilno rastavlja mehanizme preko koji njegovi likovi transponiraju vlastitu ljudsku nemoć u vidljive poteze- tako specifične, krajnje bolne poteze. Sustav, u svoj svojoj apstrakciji, je za Marinkovića uvijek snažniji od potrebe za individualizmom.

I predstava Pod balkonima traži svoje utemeljenje na Marinkovićevoj opsesiji individualizmom kojeg pred navalom velikog zla zvanog fašizam guta tama vremena. Je li to zlo živo tinjalo među nama čitavo vrijeme? Kad gledamo zlo kako razara pred sobom svaki impuls razuma, slobode i empatije, ponekad se pitamo jesmo li i sami potaknuli njegovo buđenje i jesmo li svi na kraju, nemoćni i prestrašeni, postali dijelom njegovog začaranog kruga?

- Dario Harjaček

- - -

Pokrovitelj: