English

Jusić, Ibrica

Datum objave: 27.05.2015.
  • Više
  • Izvedba

Ibrica Jusić je rođen u Dubrovniku gdje je i započeo svoju plodonosnu karijeru zapjevavši 1965. godine na skalinima, mitskome mjestu svoje karijere. Na poziv skladatelja Pere Gotovca odlazi u Zagreb.  Debitirajući na Zagrebačkom festivalu 1968. god. osvaja prvo mjesto sa pjesmom Celuloidni pajac. Na istom je festivalu trijumfirao i dvije  naredne godine sa skladbama Osobenjak (1969) i Mačka (1970).

Onda mu je, kako sam kaže, Zagreb postao uzak, te odlazi u Pariz gdje stiče prva međunarodna iskustva nastupajući u najprestižnijim pariškim kabareima.

Ipak, svakog ljeta vraća se u svoj Grad i na Skalinima održava svoja tradicionalna ponoćna koncertna druženja s vjernom publikom. Koristeći ljetne dolaske u Grad, 1971. počinje surađivati s Dubrovačkim ljetnim igrama te s prigodnim songovima P. Gotovca sudjeluje u kultnim predstavama Igara- Edward II, Columbo i Aretej (u režiji G. Paara). Piše glazbu i nastupa u predstavi Životopis Miha Pracata. (1977). Iste godine održava svoj samostalni recital u Kneževom dvoru, što je s obzirom na elitni prostor ujedno bilo i službeno priznanje njegovoj artističkoj vrijednosti.

Jedan je od prvih pjevača koji je za tadašnji Jugoton snimio LP ploču (1974). Bio je prvi ili među među prvima koji je održao solistički koncert u Lisinskom u Zagrebu. (1975). Idućih godina koncertira u gotovo svim poznatijim svjetskim dvoranama,  poput Sydneyske Opera House-u, Carnegie Hall u New Yorku, China Theatre-u u Stockholmu i mnogim drugim. Neumorno sklada na stihove Paljetka,  Cesarića, Šantića, Antića,  Šekspira, Brechta, Britvića, Zuppe zbog čega su ga prozvali čarobnjakom pjevanog stiha. Objavljuje albume:

·  Skaline od sudbine (Jugoton, 1975.)

·  Nostromo (Jugoton, 1976.)

·  Emina (Jugoton, 1977.)

·  Ne dajte da vas zavedu (Jugoton, 1978.)

·  Čovjek bez kafića (Jugoton, 1980.) 

Prekretnica u radu bio je prvi simfonijski album "Ibrica"(1981.), urađen u bogatim mediteranskim aranžmanima starijeg brata, maestra Đele Jusića, koji je za Ibricu napisao antologijske pjesme poput: "Šalom Sara", "U svakom slučaju te volim", "Na Stradunu" i druge. 

Ponovni odlazak u Francusku (1980.) iniciran je direktnim trosatnim prijenosom iz Dubrovnika kultne francuske emisije Le Grande Echique producenta Jacquesa Chancela. Ponovni poziv u emisiju uslijedio je iste godine na sam Badnjak kada su u emisiji gostovale i zvijezde poput G. Becauda, Ch. Aznavoura, G. Greco i Gold Gate Quarteta. Iduće dvije godine ima još tri nastupa u emisijama istog francuskog producenta, što i za francuske pjevače predstavlja izuzetnu rijetkost i čast.

Kao rezultat pariške škole snima album La vie na francuskom jeziku 1985. dok je album Hodaju ljudi 1988. proizvod i utjecaj njegova višegodišnjega boravka u Švedskoj odakle se vraća u domovinu 1991.

Krajem 1993. godine piše glazbu za Veliku magiju (P. Magelli i K. Dolenčić) u Gavelli gdje i sam glumi i pjeva. Sve aktivniji povratak u domaće umjetničke vode rezultira kompilacijom Retrospektiva izdanom u Croatia Recordsu 1994., a 1997. godine pristupa novoosnovanoj kući Dancing Bear i objavljuje  nosač zvuka znakovitog naslova „Dan prije“ s materijalom snimljenim na koncertu održanom 24. svibnja 1997. godine u ZeKaeM-u. Dan prije nego se na istom mjestu, na pozornicu  urušio strop ZeKaeM-a.

God. 2001. snima album  Hazarder, tribute to Leonard Cohen, sa 12 prepjeva pjesama legendarnog kanadskog šansonjera LEONARDA COHENA.

Slijedi nosač zvuka Amanet kojim je Ibrica Jusić odao hommage i svojoj prvoj, duhovnoj domovini i zemlji svojih roditelja, Bosni i Hercegovini, snimivši u novim modernim aranžmanima čitav niz najljepših bosanskih sevdalinki nakon čega je kao prvi hrvatski pjevač, službeno pozvan na Montreux Jazz Frstival (2004.), jedan od najvećih jazz festivala. Iste godine  nastupa i na ETNO WORLD FESTIVALU U OSLU.

2008. godinu je, dakako, obilježio Amanet 2, sa 13 izvornih bosanskih sevdalinki, snimljenih u Liburnia Jazz studiju Lovran, ponovno u muzičkoj produkciji Elvisa Stanića, uz zvuke harmonike virtuoza Omera Pobrića, violine maestra saše Olenjuka i povrh svega oplemenjen zvucima zapostavljenog saza u kojeg kuca sam Ibrica.

2009. godina je jubilarna godina u kojoj Ibrica obilježava 45 godina svog umjetničkog rada. Budući da je njegov glazbeni izričaj mješavina talijanskog, francuskog, hrvatskog i bosanskog utjecaja, ova je godina obilježena brojnim koncertima pod nazivom “Od Šekspira do sevdaha”. Nikad prebučan a uvijek prisutan. Punih 45 godina.