Julija Ležnjeva jedna je od vodećih umjetnica svoje generacije. Mlada ruska sopranistica s glasom „anđeoske ljepote“ (The New York Times), „čistog tona“ (Opernwelt) i „besprijekorne tehnike“ (The Guardian) u svoje nastupe diljem svijeta unosi „nezaboravnu duhovnu ekspresiju“ i „savršeno umijeće“ (The Guardian). Njezina međunarodna karijera doživjela je uzlet kada je na dodjeli glazbenih nagrada Classic Brit Awards u londonskom Royal Albert Hallu 2010. godine izazvala senzaciju izvodeći Rossinijevu ariju Fra il padre na poziv Kiri Te Kanawe.

Rođena je u prosincu 1989. na Sahalinu u obitelji geofizičara, a u dobi od pet godina počela je svirati klavir i pjevati. Završila je Glazbenu školu Grečanjinov, nakon čega je studij pjevanja i klavira nastavila na Visokoj glazbenoj školi Moskovskog konzervatorija. Sa sedamnaest godina privukla je međunarodnu pažnju pobjedom na šestom izdanju Natjecanja mladih opernih pjevača Elena Obrazcova (2007.), dok je sljedeće godine na otvaranju Opernog festivala Rossini u Pesaru koncertnu pozornicu dijelila s Juanom Diegom Flórezom. Godine 2008. započela je studij u klasi tenora Dennisa O’Neilla u Cardiffu, a diplomirala je na londonskoj Visokoj školi Guildhall u klasi Yvonne Kenny. Usavršavala se na majstorskim radionicama Elene Obrazcove, Alberta Zedde, Richarda Bonyngea i Thomasa Quasthoffa. Godine 2009. osvojila je prvu nagradu na Međunarodnom pjevačkom natjecanju Mirjam Helin u Helsinkiju, dok je sljedeće godine osvojila prvu nagradu na Međunarodnom opernom natjecanju u Parizu kao najmlađa natjecateljica u povijesti oba natjecanja.

Zahvaljujući njezinom debitanstskom nastupu u briselskom Kraljevskom kazalištu La Monnaie, časopis Opernwelt ju je 2011. proglasio mladom pjevačicom godine. Iduće je godine nastupila na dodjeli nagrada Victoires de la Musique Classique u Parizu te u Händelovom Tamerlanu uz Plácida Dominga i Bejuna Mehtu na Salzburškom festivalu.

U rujnu 2018. godine oduševila je debijem u ulozi Morgane u Händelovoj Alcini u Hamburškoj državnoj operi. Odmah je dobila poziv da nastupi u Rossinijevom Seviljskom brijaču i reprizira ulogu u Alcini. Tijekom 2019. i 2020. godine sudjelovala je u koncertnim izvedbama Porporinih Germanika u Germaniji i Polifema, Händelovih Rodriga i Alessandra te Vivaldijeva Orlanda furiosa u Moskvi, Beču, Salzburgu, Parizu i Baselu.

Julija Ležnjeva redovno nastupa s različitim ansamblima, kao što su La Voce Strumentale, Concerto Köln, Il Giardino Armonico, MusicaAeterna, Venecijanski barokni orkestar i Komorni orkestar iz Basela, u gradovima kao što su Berlin, München, Moskva, Beč, Pariz, Madrid i Amsterdam.

Nastupa na brojnim festivalima diljem Europe, kao što su Festival u Luzernu, Glazbeni festival u Rheingauu  i Glazbeni festival u Schleswig-Holsteinu. Godine 2019. bila je rezidentni umjetnik festivala Kissinger Sommer.

Pozvana je da nastupi s brojnim uglednim orkestrima, uljučujući Orkestar Gewandhaus iz Leipziga, Minhensku filharmoniju, Njemačku komornu filharmoniju iz Bremena, Orkestar Marijinskog kazališta iz Sankt-Peterburga, Ruski nacionalni orkestar, Španjolski nacionalni orkestar, Seulsku filharmoniju i Simfonijski orkestar iz Seattlea.

U listopadu 2019. debitirala je uz Berlinsku filharmoniju pod ravnanjem Adama Fischera, a u veljači 2020. u bečkom Musikvereinu.

Julija Ležnjeva ima ekskluzivni ugovor s diskografskom kućom Decca. U travnju 2017. objavljen je Graun Arias, njezin solistički album s ansamblom Concerto Köln, za koji je 2018. godine osvojila nagradu OPUS Klassik. Neka od njezinih novijih izdanja su Vivaldijeva Gloria s Francom Fagiolijem i Diegom Fasolisom (2018.), Porporin Germanico in Germania s Maxom Emanuelom Cenčićem (2018.), Händelove Arije s ansamblom Il Giardino Armonico (2015.) i hvaljeni solistički debi Alleluia, također s ansamblom Il Giardino Armonico (2014.).