Već više od 25 godina Fazıl Say svojim iznimnim pijanističkim umijećem osvaja publiku i kritiku na način koji je postao rijetkost. Njegovi su koncerti nešto sasvim drukčije: neposredniji su, otvoreniji, uzbudljiviji. Ukratko, diraju u srž. Upravo je to vjerojatno pomislio i skladatelj Aribert Reimann kada je tijekom posjeta Ankari 1986. godine manje-više slučajno čuo tada šesnaestogodišnjeg Saya. Odmah je svome prijatelju, američkom pijanistu Davidu Levineu javio da dođe u konzervatorij u turskoj prijestolnici, i to riječima koje su otad postale uobičajene: „Moraš ga čuti, momak svira kao sam vrag.“

Prvu poduku iz klavira primio je od Mithata Fenmena, pijanista koji je studirao u Parizu kod Alfreda Cortota. Možda osjetivši koliko je dječak talentiran, Fenmen je od svog učenika tražio da svaki dan improvizira na svakodnevne teme prije nego što prijeđe na obavezno vježbanje i učenje. Upravo je ovim uranjanjem u slobodne kreativne procese i forme postavljen temelj za ogromni improvizacijski talent i estetski svjetonazor koji se nalazi u srži vlastite slike o sebi pijanista i skladatelja Fazıla Saya. Kao skladatelja, Saya su među ostalim angažirali Festival u Salzburgu, WDR, Glazbeni festival u Schleswig-Holsteinu, Festival u Mecklenburg-Vorpommernu, bečki Konzerthaus, Drezdenska filharmonija, Fondacija Louis Vuitton, Komorni orkestar Orpheus i BBC. Njegov opus čine četiri simfonije, dva oratorija, različiti solistički koncerti, brojne skladbe za klavir i komorna djela.

Od 1987. godine se kao klasični pijanist usavršavao kod Davida Levinea, prvo na Visokoj glazbenoj školi „Robert Schumann“ u Düsseldorfu,a kasnije u Berlinu. Uz to je redovno pohađao majstorske radionice Menahema Presslera. Njegova iznimna tehnika uskoro mu je omogućila da s nevjerojatnim samopouzdanjem ovlada najizvođenijim djelima svjetske literature, a upravo ga je ta kombinacija suptilnosti u djelima Haydna, Bacha i Mozarta i briljantne virtuoznosti u skladbama Liszta, Musorgskog i Beethovena dovela do pobjede na Međunarodnom natjecanju mladih koncertnih umjetnika u New Yorku 1994. Nakon toga je nastupao s najrenomiranijim američkim i europskim orkestrima i brojnim uglednim dirigentima, gradeći raznovrstan repertoar u rasponu od Bacha do bečke klasike, Haydna, Mozarta i Beethovena, kao i glazbe romantizma te suvremene glazbe, uključujući i vlastite skladbe za klavir.

Otad je ostvario nebrojene nastupe na svih pet kontinenata, a francuski Le Figaro proglasio ga je genijem. Često nastupa kao komorni glazbenik. S violinisticom Patricijom Kopačinskom godinama čini vrhunski duo, a uz to valja istaknuti suradnje s Maksimom Vengerovim, Kvartetom Minetti, Kvartetom Modigliani, Nicolasom Altstaedtom i Marianne Crebassa.

Od 2005. do 2010. bio je ekskluzivni umjetnik dortmundskog Konzerthausa, u sezoni 2010./2011. rezidentni umjetnik berlinskog Konzerthausa, a 2011. godine bio je u fokusu programa Glazbenog festivala u Schleswig-Holsteinu. Rezidencije i festivali posvećeni Sayu održani su i u Parizu, Tokiju, Meranu, Hamburgu, Salzburgu i Istanbulu. U sezoni 2012./2013. bio je rezidentni umjetnik frankfurtskog hr-Sinfonieorchestra, kao i Glazbenog festivala u Rheingauu 2013., gdje mu je dodijeljena Glazbena nagrada Rheingaua. U sezoni 2013./2014. održao je pet koncerata kao rezidentni skladatelj u bečkom Konzerthausu i četrnaest koncerata kao rezidentni umjetnik na Festivalu na Bodenskom jezeru. U sezoni 2015./2016. bio je pozvan kao rezidentni umjetnik frankfurtske Alte Oper i Ciriškog komornog orkestra, tri je sezone bio rezidentni umjetnik na Festivalu nacija u Bad Wörishofenu, a 2018./2019. rezidentni skladatelj u Drezdenskoj filharmoniji. Od sezone 2019./2020. umjetnički je partner Camerate Salzburg.

U prosincu 2016. Say je u Bonnu primio Međunarodnu Beethovenovu nagradu za ljudska prava, mir, slobodu, smanjenje siromaštva i uključenost, a ujesen 2017. Glazbenu nagradu grada Duisburga.

Sayeve hvaljene snimke djela Bacha, Mozarta, Gershwina i Stravinskog za Teldec Classics te Musorgskog, Beethovena i vlastitih djela za etiketu naïve osvojile su nekoliko nagrada, uključujući tri nagrade Echo Klassik. Godine 2014. objavljen je nosač zvuka na kojem izvodi Beethovenova djela − Treći koncert za klavir s frankfurtskim hr-Sinfonieorchestrom pod ravnanjem Gianandree Nosede, Sonatu op. 111 i Mjesečevu sonatu − kao i album Say plays Say na kojem izvodi isključivo vlastita djela. Ujesen 2016. Warner Classics je izdao nosač zvuka na kojem Say izvodi sve Mozartove sonate s kojim je 2017. četvrti put osvojio Echo Klassik. Godine 2017. je Nicolasom Altstaedtom snimio album 4 Cities. Ujesen 2017. Warner Classics je objavio njegov album s Chopinovim nokturnima i album Secrets s francuskim pjesmama koje je snimio s Marianne Crebassa i s kojim je 2018. osvojio Gramophoneovu nagradu za klasičnu glazbu. Njegov album iz 2018. posvećen je Debussyju i Satieju, dok na albumu Troy Sonata - Fazıl Say Plays Say izvodi vlastita djela. Warner Classics je u siječnju 2020. izdao album sa Sayevim izvedbama svih Beethovenovih klavirskih sonata, a u sezoni 2021./2022. za istu diskografsku kuću snima Bachove Goldberg varijacije.