Virtuoznost, finesu, izražajnost, imaginaciju — Dmitry Sinkovsky ima sve to!
Le Monde

Dmitryja Sinkovskog odlikuje rijetka kombinacija ruske virtuoznosti i talijanske pjevnosti. Kao dirigent, violinist i kontratenor, Sinkovsky ova tri područja svog djelovanja isprepliće s dubokom glazbenom sviješću, neiscrpnom energijom i zapanjujućom tehnikom, što rezultira naelektriziranim izvedbama koje osvajaju publiku diljem svijeta.

Laureat je najprestižnijih europskih glazbenih natjecanja, a svoju impresivnu karijeru započeo je surađujući s nekima od najcjenjenijih ansambala za ranu glazbu, kao što su Il Giardino Armonico, Il Complesso Barocco, Il Pomo d’Oro, Musica Petropolitana i Accademia Bizantina. Blizak je suradnik belgijskog ansambla B'Rock, a dugi niz godina surađuje i s lutnjistom Lucom Piancom i njegovim ansamblom Claudiana, kao i s Helsinškim baroknim orkestrom. Surađuje i s umjetnicima kao što su Aleksej Ljubimov, Teodor Currentzis, Aleksandr Rudin, Dorothee Oberlinger, Andreas Scholl, Kristina Mhitarjan, Christophe Coin, Martina Filjak i Skip Sempé.

Nadopunjujući svoja postignuća u području barokne glazbe, Sinkovsky je aktivan i kao klasični violinist i dirigent s raznolikim repertoarom u rasponu od Mozarta do Berga, Beethovena do Bartóka. Jednaku strast gaji prema zborskoj glazbi te blisko surađuje sa zagrebačkim vokalnim ansamblom Antiphonus. Sa Simfonijskim orkestrom iz Seattlea nastupao je kao dirigent i solist u Händelovom Mesiji i Vivaldijevoj Gloriji, nakon čega je ravnao izvedbom Bachovih kantata Zbora Simfonijskog orkestra u Seattleu.

Njegova međunarodna dirigentska karijera započela je u sezoni 2012./2013., kada je gostovao na proslavljenoj turneji Joyce DiDonato naslovljenoj Drama Queens. Danas je vrlo tražen te često nastupa diljem Europe, Rusije, Azije, Australije i Sjeverne Amerike. Godine 2018. bio je rezidentni dirigent Simfonijskog orkestra u Seattleu, gdje redovno gostuje još od sezone 2015./2016. Među nastupima u SAD-u izdvaja se njegov debi s Detroitskim simfonijskim orkestrom, nakon kojega ga je orkestar odmah ponovno angažirao u svojstvu dirigenta, violinista i kontratenora. U Europi je predvodio Španjolski nacionalni orkestar, ansamble Sinfonietta iz Rige, MusicaAeterna, Kremerata Baltica, orkestar Casa da Música iz Porta, Tallinnski komorni orkestar i mnoge druge.

Godine 2011. osnovao je vlastiti ansambl koji nastupa na povijesnim instrumentima pod nazivom La voce strumentale. Snimili su dva nosača zvuka za francusku diskografsku kuću naïve: Vivaldijeva Četiri godišnja doba (2015.) i Bach in Black (2017.), a nastupaju na prestižnim međunarodnim festivalima i koncertnim dvoranama diljem Europe. Jedinstven zvuk njihove gudačke sekcije, u koji svaki glazbenik unosi svoju osobnost dok istovremeno postižu homogenost koja oduševljava i kakva se rijetko čuje, osvojio je brojne pohvale kritike.

Nakon što je započeo impresivnu violinističku karijeru, Dmitry Sinkovsky se 2007. godine odlučio okušati kao kontratenor pod vodstvom Michaela Chancea, Jane Ivanilove i Marie Daveluy. Njegove izvedbe uključuju Pergolesijev Stabat Mater na Festivalu u Luzernu, naslovnu ulogu u Händelovoj operi Silla na Međunarodnom Händelovom festivalu u Göttingenu i na Festivalu u Ludwigsburgu, kao i ulogu Ruggera u Vivaldijevoj operi Orlando furioso s Komornim orkestrom iz Klaipėde, gdje je nastupio i u ulozi dirigenta. Pozvani je umjetnik moskovskog Boljšoj teatra.

Neki od njegovih značajnijih nastupa u proteklim sezonama uključuju izvedbe Beethovenovog Trostrukog koncerta, kao i koncerte s Julijom Ležnjevom i ansamblom La voce strumentale u Koncertnoj dvorani Zarjadje u Moskvi, Berlinskoj filharmoniji te na Glazbenom festivalu u Schleswig-Holsteinu, Festivalu rane glazbe u Innsbrucku i festivalima u Sionu i Rheingauu. U Moskvi je s ansamblom La voce strumentale izveo i Händelov oratorij Trijumf Vremena i Trezvenosti. Uz Juliju Ležnjevu, njegovu čestu partnericu na pozornici, te Anne Dennis i Andrewa Goodwina, Sinkovsky je utjelovio Trezvenost i ravnao izvedbom. Godine 2020. ponovno je ravnao simfonijskim orkestrima iz Seattlea i Detroita te ostvario prvi nastup s Orquesta de Extremadura ravnajući izvedbom Mozartove Praške simfonije. Uz to je pozvan da nastupi i sa Simfonijskim orkestrom iz Ute, Komornim orkestrom iz Saint Paula i Simfonijskim orkestrom iz Saint Louisa (što je poremetila pandemija COVID-19). Također je pozvan da kao dirigent i solist nastupi s Detroitskim simfonijskim orkestrom, Moskovskim komornim orkestrom Musica Viva, Simfonijskim orkestrom Mađarskog radija, Sinfoniettom iz Rige i Tallinnskim komornim orkestrom, a neki od njegovih budućih angažmana uključuju i debitantske nastupe s Ruskim državnim akademskim komornim orkestrom, Nacionalnim simfonijskim orkestrom Irske radio-televizije i Škotskim komornim orkestrom, turneje s ansamblom B'Rocko i Helsinškim baroknim orkestrom, s Dorothee Oberlinger i Lucom Piancom, te koncerte s La voce strumentale u Berlinskoj filharmoniji i na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Kao raznovrstan izvođač, Sinkovsky kontinuirano surađuje s glumcima Elizavetom Bojarskom i Anatolijem Belyjem kao pjevač, violinist i glumac u predstavi 1926, veličanstvenoj produkciji temeljenoj na životima slavnih pjesnika Borisa Pasternaka, Marine Cvetajeve i Rainera Marije Rilkea u režiji Alle Damsker. S predstavom od 2018. godine gostuju u zemljama ruskog govornog područja.

Dmitry Sinkovsky je izdao brojne nosače zvuka, među ostalim Vivaldijeve koncerte za violinu „za Pisendela“ (Concerti per violino V 'Per Pisendel') u ediciji Vivaldi (Diapason d’Or) diskografske kuće naïve, hvaljenu premijernu snimku koncerata za violinu Tietza i Rosettija s orkestrom Pratum Integrum (Caro Mitis), Telemannove triosonate (Trio Sonatas, Berlin Classics) s Erikom Bosgraafom i Schumannove Fantazije i bajke (Fantasies and Fairy Tales, Naxos) s Aapom Häkkinenom. U listopadu 2019. godine diskografska kuća naïve izdala je album Il Virtuosissimo, koji je osvojio nagradu Diapason d'Or, na kojem Sinkovsky izvodi virtuozne violinske koncerte Locatellija, Tartinija, Leclaira i Telemanna s orkestrom Il Pomo d'Oro. Nakon toga je započeo suradnju s diskografskom kućom Glossa, koja je u rujnu 2020. godine izdala njegov album s Beethovenovim Koncertom za violinu i Trostrukim koncertom snimljen s Aleksejem Ljubimovim, Aleksandrom Rudinom i Moskovskim komornim orkestrom Musica Viva. Album je nominiran za nagradu ICMA, kao i drugi njegov album objavljen 2020. godine, The Discovery of Passion, u suradnji s Dorothee Oberlinger (Deutsche Harmonia Mundi).

Sinkovsky je profesor na Moskovskom državnom konzervatoriju i umjetnički voditelj Ciklusa barokne glazbe Orlando Furioso u Dubrovniku. Studirao je violinu na Moskovskom konzervatoriju u klasi Aleksandra Kirova i zborsko dirigiranje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Tomislava Fačinija. Dodatno se usavršavao u opernom i zborskom dirigiranju kod Sabrie Bekirove u Toulouseu. Svira na violini Francesca Rugerija (1675.) u vlasništvu Fondacije Jumpstart Jr.