János Szikora jedna je od najznačajnijih pojava u mađarskoj suvremenoj kazališnoj umjetnosti te jedan od najistaknutijih redatelja svoje generacije. Već dulje od tri desetljeća, njegovo je umjetničko djelovanje u kazališnoj domeni obilježeno izvedbama koje resi jedinstvena vizija, inovativna vizualizacija te sposobnost sveobuhvatne analize. Sebe smatra umjetnikom koji teži “sintezi intelekta i putenosti”. Ova ars poetica prisutna u njegovim najznačajnijim radovima - kao što su U potrazi za izgubljenim vremenom Marcela Prousta, Čudesna goraThomasa Manna i Entuzijasti Roberta Musila - poslužila je kao inspiracija za njegove adaptacije djela poput Bertoluccijeva Posljednjeg tanga u Parizu ili Imena ruže Umberta Eca. Najupečatljivija u ovome nizu je kazališna adaptacija Pasternakova romana Doktor Živago i njezina  svjetska praizvedba. Szikorinu redateljsku karijeru obilježili su i klasici koje se rijetko postavlja na scenu, kao što su Shakespeareov Periklo ili Corneilleova Komična iluzija. Iznimno je privržen autorima dvadesetoga stoljeća prepoznatljivim po njihovoj osebujnoj viziji (Boris Vian, Mishima, Krleža, Hrabal).

Ime Jánosa Szikore nije nepoznato hrvatskim ljubiteljima teatra. U HNK-u Zagreb režirao je predstavu Park Botha Straussa, dok je u Osijeku postavio na scenu kazališnu adaptaciju Dječaka Pavlove ulice Ferenca Molnára.   

Osim proznih djela, Szikora režira i na opernoj sceni. U njegovoj režiji, Salome Richarda Straussa nalazi se na repertoaru  Mađarske državne opere preko dvadeset godina, dok se mađarska premijera njegova uprizorenja Žena bez sjene smatra jednom od najznačajnijih opernih produkcija posljednih godina. Najpoznatija među Szikorinim uspješnicama - poput  Ukletog Holandeza, Norme,  Traviate, Fidelia, Nabucca i Carmen - je Mahagonny  Bertolta Brechta i Kurta Weilla. Duboko impresioniran Mozartovom glazbom, Szikora je napisao i režirao djelo o nastanku Čarobne frule, čiji je originalni koncept naišao na oduševljenje kritike.

Uz svoj redateljski rad, Szikora  obnaša dužnost ravnatelja nekolicine najuglednijih kazališnih kuća. Četiri godine bio je umjetnički direktor najvećeg mađarskog teatra na otvorenom, Ljetnog teatra u Segedinu. Szikora je također ravnatelj Teatra Vörösmarty, a već pet godina obnaša i dužnost umjetničkog direktora Krunidbenog festivala u Székesfehérváru, manifestaciji na otvorenom  specijaliziranoj za povijesne drame.