Lior Elmaleh (Izrael), vokal
Katerina Papadopoulou (Grčka), vokal
Pierre Hamon (Francuska), blokflauta
Nedyalko Nedyalkov (Bugarska), kaval
Yurdal Tokcan (Turska), oud
Hakan Güngör (Turska), kanun
Driss el Maloumi (Maroko), oud
Dimitri Psonis (Grčka), santur i maurska gitara
David Mayoral (Izrael), udaraljke
--
Jordi Savall, umjetničko vodstvo
--
S repertoarom koji obuhvaća razdoblje između 10. i 18. stoljeća, Hespèrion XXI kontinuirano traga za novim točkama spajanja Istoka i Zapada, s jasnom željom za integracijom i obnovom međunarodne glazbene baštine, posebice one mediteranske. Osnivač ansambla je legendarni Jordi Savall, dobitnik prestižne nagrade Grammy i jedan od najsvestranijih glazbenika svoje generacije koji preko pet desetljeća radi na spašavanju vrijednih glazbenih djela od zaborava, a osim što je neumorni istraživač rane glazbe, interpretira te izvodi repertoar i kao gambist i kao dirigent.
--
Dijalog kršćanske, sefardske, turske i arapsko-andaluzijske glazbe Mediterana
ŠPANJOLSKA / MAROKO
Alba – berberska tradicionalna
IZRAEL
Qamti be-Ishon Layla – Improvizacija na Pjesmu nad pjesmama
SIRIJA
In Damas – tekst: Qays ibn al-Moullawwah (Majnoun Layla)
ŠPANJOLSKA
Saltarello – Alfons X. Mudri
CIPAR
Dillirga / Tillirkotissa – turska i grčka pjesma i ples
IZRAEL
La Moledet shuvi roni – Asher Mizrahi (Jeruzalem)
GRČKA
Ego krasi den epina – tradicijska pravoslavna pjesma
ITALIJA
Lamento di Tristano – rukopis iz 14. stoljeća / Trecento mss.
SIRIJA
Al-mâ'iyya, al-mâ'iyya – arapska pjesma i ples
IZRAEL
Shuvi nav shi - Yossef ibn Sulai
RUMUNJSKA
Makām-ı Uzzäl Sakîl „Turna" Semâ’î – rukopis / Mss. D. Cantemir, 324
SIRIJA
Hal asmar – tradicijska pjesma iz Damaska
CIPAR
Koniali – turska i grčka pjesma i ples
GRČKA
Apo xeno meros
IZRAEL
Torah
SIRIJA
Ghazali
RODOS
Durme, hermosa donzella (instr.)
MAROKO
Ghazali tal jàhri (instr. & svi zajedno)
--
O projektu Mare nostrum ansambla Hespèrion XXI i Jordija Savalla ovako piše libanonsko-francuski pisac Amin Maalouf:
MARE NOSTRUM - DIJALOG DUŠA
Slušanje glazbe Istoka i Zapada u programu Mare Nostrum koji je tako briljantno sastavio Jordi Savall nije obično iskustvo. Uz estetski doživljaj, tu je i nešto još intenzivnije – osjećaj čarobnog zajedništva s pomirenim čovječanstvom.
Čovjek se ne može oteti dojmu da je s istodobnim krajem židovske i muslimanske prisutnosti na području Pirenejskog poluotoka u drugoj polovici 15. stoljeća, samo četrdeset godina nakon pada Bizanta, izgubljen i dio ljudske duše. Ti su događaji doveli do rušenja intelektualnih i duhovnih mostova između Istoka i Zapada koji više nikada nisu izgrađeni. Mediteran, nekoć plodno središte našeg kulturnog svemira, postao je bojno polje i barijera između naroda.
Danas naše zajedničko more predstavlja nevidljivi zid koji dijeli svijet na prestravljeni Sjever i očajni Jug, na društva navikla na nepovjerenje i distanciranje od „Drugog“. Čini se da su Arapi i Židovi zaboravili svoje nekadašnje životvorne obiteljske veze, dok su muslimanski Istok i kršćanski Zapad, kako se čini, zarobljeni u sukobu iz kojeg nema izlaza.
Kako bi naše dezorijentirano čovječanstvo vratilo barem tračak nade, moramo ići mnogo dalje od dijaloga između kultura i vjerovanja i ostvariti dijalog duša. Na početku 21. stoljeća to je neizostavna misija umjetnosti. I čini se da je upravo to ono što slušamo u ovoj vrhunskoj glazbenoj zbirci iz različitih razdoblja i zemalja. Odjednom, ili iznova, otkrivamo da su kulture za koje smo mislili da su udaljene, ili čak neprijatelj jedna drugoj, zapravo iznenađujuće bliske i međuovisne.
Tijekom ovog putovanja kroz vrijeme i prostor neprestano se pitamo jesu li sukobi na koje smo navikli možda obične zablude i leži li prava priroda naroda i kultura zapravo u tom dijalogu instrumenata, akorda, kadenci, ekspresije i nadahnuća. Tada osjećamo kako u nama buja duboka radost rođena iz čina vjere: različitost ne mora stvarati protivnike, naše kulture nisu zatvorene u nepropusne ljuske, naš svijet nije osuđen na beskrajno razaranje i još uvijek se može spasiti...
A nije li to oduvijek, od samog osvita ljudske pustolovine, bila primarna svrha umjetnosti?
HESPÈRION XXI
„Najveća vrijednost rane glazbe proizlazi iz njezine sposobnosti da kao univerzalni jezik umjetnosti prenese osjećaje, emocije i ideje predaka koje čak i danas mogu očarati suvremenog slušatelja”, stav je glazbenika iz večerašnjeg ansambla. Izvodeći repertoar koji obuhvaća period od 10. do 18. stoljeća, Hespèrion XXI neprekidno traga za novim točkama sjedinjenja Istoka i Zapada, s jasnom željom za integracijom i oporavkom međunarodne glazbene baštine, osobito one mediteranskog bazena i s poveznicama s Novim svijetom.
Godine 1974. Jordi Savall i Montserrat Figueras osnovali su s Lorenzom Alpertom i Hopkinsonom Smithom u Baselu ansambl za ranu glazbu Hespèrion XX kao način vraćanja i širenja bogatog i fascinantnog glazbenog repertoara iz perioda koji prethode 19. stoljeću, na temelju povijesnih kriterija i korištenjem originalnih instrumenata. Ime Hespèrion znači 'stanovnik Hesperije', što je na starogrčkom označavalo dva najzapadnija poluotoka Europe: Pirenejski i Apeninski. To je također bilo ime planeta Venere kada bi se pojavila na zapadu. Na prijelazu u 21. stoljeće Hespèrion XX postaje Hespèrion XXI.
Danas je Hespèrion XXI ključan za razumijevanje glazbe razdoblja omeđenog srednjim vijekom i barokom. Njihov trud da spase djela, partiture, instrumente i neobjavljene dokumente ima dvostruku i neprocjenjivu vrijednost. S jedne strane, njihovo temeljito istraživanje pruža nove informacije i razumijevanje povijesti tog razdoblja, dok s druge strane njihove vrhunske izvedbe omogućuju ljudima da slobodno uživaju u estetskoj i duhovnoj profinjenosti samih djela.
Od svog osnutka, ansambl Hespèrion XXI krenuo je inovativnim umjetničkim smjerom koji će dovesti do osnivanja škole u području rane glazbe, jer njegovi članovi ranu glazbu doživljavaju kao eksperimentalni glazbeni alat pomoću kojeg traže maksimalnu ljepotu i ekspresivnost u svojim izvedbama. Svaki glazbenik koji se bavi ranom glazbom predan je izvornom duhu svakog djela te mora naučiti kako se povezati s njime proučavajući skladatelja, instrumente tog razdoblja, djelo i okolnosti u kojima je nastalo. Ali kao majstor glazbene umjetnosti, on je također dužan donositi odluke o djelu koje svira: sposobnost glazbenika da poveže prošlost sa sadašnjošću i kulturu s njezinim širenjem ovisi o njegovoj vještini, kreativnosti i sposobnosti prenošenja emocija.
Repertoar Hespèriona XXI između ostalog obuhvaća glazbu sefardskih Židova, kastiljske romance, djela španjolskog zlatnog doba te drugu europsku glazbu. Neki od njihovih najhvaljenijih koncertnih programa su Les Cantigues de Santa Maria d’Alfons X El Savi, La Diàspora Sefardí, Glazba Jeruzalema, Istanbula, Armenije i Folías Criollas. Zahvaljujući iznimnom radu brojnih glazbenika i suradnika koji su radili s ansamblom svih ovih godina, Hespèrion XXI još uvijek ima ključnu ulogu u oporavku i revalorizaciji glazbene baštine te značajan utjecaj na svjetskoj razini. Ansambl je objavio više od 60 nosača zvuka i nastupa diljem svijeta te ih se redovno može čuti na međunarodnim festivalima rane glazbe.
JORDI SAVALL
„Jordi Savall svjedoči o zajedničkom kulturnom nasljeđu beskrajne raznolikosti. On je čovjek za naše vrijeme.“ (Guardian)
Jordi Savall jedan je od najsvestranijih glazbenika svoje generacije, koji već više od pedeset godina spašava glazbeno blago od zaborava i vraća ga publici. Ovaj neumorni istraživač rane glazbe repertoar interpretira i izvodi kao gambist i dirigent. Svojim djelovanjem kao koncertni izvođač, pedagog, istraživač i autor novih glazbenih i kulturnih projekata postao je vodeća figura u području revalorizacije povijesne glazbe. Savall i Montserrat Figueras osnovali su ansamble Hespèrion XXI (1974.), La Capella Reial de Catalunya (1987.) i Le Concert des Nations (1989.), s kojima istražuje i stvara svijet emocija i ljepote koji dijeli s milijunima ljubitelja rane glazbe diljem svijeta.
Jordi Savall svojim je ključnim doprinosom filmu Tous les Matins du Monde (Sva jutra svijeta) Alaina Corneaua (nagrada César za najbolju filmsku glazbu), intenzivnom koncertnom aktivnošću (oko 140 koncerata godišnje), diskografskim izdanjima (šest izdanja godišnje) i osnivanjem vlastite izdavačke kuće Alia Vox s Montserrat Figueras 1998. godine pokazao da rana glazba ne mora biti elitistička, već da privlači sve širu i raznovrsniju publiku svih dobnih skupina.
Snimio je i objavio više od 230 albuma srednjovjekovne, renesansne, barokne i klasične glazbe, s posebnim fokusom na hispanskoj i mediteranskoj glazbenoj baštini, za što je primio brojne nagrade i priznanja kao što su MIDEM-ova nagrada za klasičnu glazbu, Međunarodna nagrada za klasičnu glazbu i nagrada Grammy. Njegovi koncertni programi učinili su glazbu posrednikom u postizanju razumijevanja i mira između različitih, ponekad i zaraćenih naroda i kultura. Tako s njegovim ansamblima nastupaju arapski, izraelski, turski, grčki, armenski, afganistanski, meksički i sjevernoamerički glazbenici. Godine 2008. Jordi Savall imenovan je veleposlanikom Europske unije za međukulturni dijalog te je zajedno s Montserrat Figueras proglašen Umjetnikom za mir u okviru UNESCO-vog programa Ambasadori dobre volje.
U povodu 250. obljetnice rođenja Ludwiga van Beethovena 2020. i 2021. godine ravnao je izvedbama kompletnih skladateljevih simfonija ansambla Le Concert des Nations, koje su objavljene na dvostrukom CD-u pod nazivom Beethoven Révolution. Utjecaj koji su ostvarili na diskografskim tržištima diljem svijeta okarakteriziran je kao „čudo“ (Fanfare), a drugi CD osvojio je Nagradu njemačkih diskografskih kritičara za najbolji orkestralni album.
Tijekom svoje plodne karijere Jordi Savall primio je najviša državna i međunarodna priznanja, uključujući počasne doktorate sveučilišta u Evori (Portugal), Barceloni (Katalonija), Louvainu (Belgija) i Baselu (Švicarska), odličje viteza Legije časti (Francuska), glazbenu nagradu Praetorius Ministarstva kulture i znanosti Donje Saske, Zlatnu medalju katalonske vlade, nagradu Helena Vaz da Silva i prestižnu nagradu Léonie Sonning, koja se smatra Nobelovom nagradom glazbenog svijeta. Ove godine izabran je za počasnog člana britanskog Kraljevskog filharmonijskog društva, švedske Kraljevske glazbene akademije i talijanske Nacionalne akademije svete Cecilije.
Waed Bouhassoun rođena je u selu blizu Sweide u južnoj Siriji u obitelji ljubitelja glazbe: od oca je na poklon dobila mali oud kada je imala samo sedam godina. Dolazi iz iste regije kao i pjevači Asmahan i Farid El Atrache, a vrlo rano je bila izložena stranoj glazbi jer je kao dijete dvije godine živjela u Jemenu, gdje je na ženskim okupljanjima otkrila lokalnu glazbu. Nastavila je učiti svoj instrument, a zatim je upisala Konzervatorij u Damasku, koji je u to vrijeme bio pod jakim utjecajem zapadne glazbe. Na tim različitim utjecajima izgradila je vlastiti stil, ostajući pritom vjerna glazbenom duhu svoje zemlje. Njezin je talent prepoznat već tijekom prvih nastupa u Alepu: nastupala je u Parizu, u Maison des Cultures du Monde, a zatim u ožujku 2006. na Institutu arapskog svijeta, gdje je doživjela veliki uspjeh. Otad nastupa diljem arapskog svijeta, u Europi, Južnoj Koreji i Kanadi.
Godine 2009. snimila je svoj prvi CD, La voix de l’amour, u izdanju Instituta arapskog svijeta, a iste godine dobila je nagradu Coup de cœur Akademije Charles Cros. Godine 2014. za diskografsku kuću Buda Musique iz Pariza snimila je drugi solo CD, L’âme du luth, za glas i ud, na kojem izvodi vlastite skladbe na poeziju Adonisa, Al Hallaja, Qaysa Ibn al-Mulawwaha (zvanog Luđak od Layle), Ibn Zayduna, Sohrawardija i Ibn Arabija. Ovaj je album 2015. također osvojio nagradu Coup de cœur Akademije Charles Cros. U rujnu 2016. objavljen je La voix de la passion, njezin treći album, a u ožujku 2019. i četvrti, Safar: les âmes retrouvées, oba u izdanju Buda Musique.
Uz solo karijeru, Waed Bouhassoun redovito surađuje s Jordijem Savallom i njegovim ansamblom Hespérion XXI, na koncertima i na studijskim albumima. Godine 2013. sudjelovala je na albumu Orient Occident II – Hommage à la Syrie, a 2016. na albumima Ramon Llull i Granada.
S Jordijem Savallom također aktivno doprinosi provedbi njegovog projekta Orpheus XXI – Glazba za život i dostojanstvo u sklopu programa Kreativna Europa, čiji je cilj prenošenje glazbene baštine na nove generacije, te vodi glazbene radionice za djecu izbjeglice i prognanike kako kako bi im pomogla da očuvaju vezu s kulturama iz kojih dolaze.
U ožujku 2018. francuski ministar kulture dodijelio joj je titulu viteza Reda umjetnosti i književnosti. Waed Bouhassoun trenutačno živi u Parizu i radi na doktoratu iz etnomuzikologije.
Lior Elmaleh, pjevač židovskih liturgijskih pjesama piutim, rođen je 1974. u Izraelu. Od djetinjstva ga privlači umjetnost andaluzijskih pjesnika, a glazbeno obrazovanje pružili su mu mnogi pjesnici koje je predvodio Nisim Shushan. S trinaest godina je, uz nastavak obrazovanja, počeo nastupati po Izraelu i inozemstvu i stvorio ugled kao izvođač kantorske glazbe, u španjolskim i marokanskim židovskim zajednicama te diljem svijeta. Godine 1992. pridružio se Izraelskom andaluzijskom orkestru, čiji je glavni solist do danas. Godine 2018. dobio je Izraelsku nagradu za glazbu. U svojem je području djelovanja smatran jednim od vodećih stručnjaka, a u svojem radu spaja nova i stara djela.
Pisan Ehud Manor zapisao je: „njegov glas izdvaja se u krajobrazu izraelske glazbe, topao i orijentalan, uzbudljiv i jedinstven, obilježen rijetkim vokalnim sposobnostima.”
Katerina Papadopoulou rođena je u Ateni. S osam godina pridružuje se zboru J. Tsiamoulisa, gdje pohađa satove bizantske glazbe i narodnog pjevanja, kao i grčkog tradicionalnog plesa. Sudjeluje na svim koncertima i snimkama zbora do 1990. godine, a s trinaest godina počinje učiti ud kod H. Tsiamoulisa.
Godine 1991. predstavljala je Grčku na Svjetskom susretu mladih glazbenika u Parizu u organizaciji Francuske glazbene mladeži. Od 1993. do 2001. godine radi kao profesorica ouda na Eksperimentalnoj srednjoj glazbenoj školi Pallini. Godine 1995. držala je radionice o grčkoj glazbi i glazbenim instrumentima u srednjim školama u Finskoj. Pet je godina podučavala oud u Pirejskom glazbenom centru te bila članica Pirejskog orkestra. Godine 2000. stječe diplomu iz bizantske glazbe pod mentorstvom Y. Arvanitisa.
Pjevala je u nekoliko glazbenih emisija grčke nacionalne televizije o rebetiku i grčkoj tradicionalnoj glazbi. Sudjelovala je na nekoliko diskografskih izdanja grčke tradicionalne i suvremene glazbe: Nakon arhivskog i osobnog istraživanja, sa S. Sinopoulosom, P. Dimitrakopoulosom i V. Karipisom 2000. godine snimila je CD s pjesmama iz Melija u Maloj Aziji pod nazivom Ta tragoudakia mou poulo. Glazbeni časopis Echo & Artis proglasio ga je najboljim albumom grčke tradicijske glazbe u 2002. godini.
Objavila je i CD-singl San helidoni (Cantini), na kojemu pjeva tri pjesme Sokratisa Sinopoulosa (2007.), album s pjesmama iz različitih regija Grčke Amygdalaki tsakisa (Music Corner, 2008.) i Politiki zygia (Legenda, 2010.), snimku koncerta u Utrechtu na kojem je u studenom 2008. nastupila s Hristosom Tsiamoulisom i Sokratisom Sinopoulosom. Godine 2013. album Amygdalaki tsakisa objavljen je u SAD-u pod nazivom Drawing in an Almond.
Surađivala je s najvećim stručnjacima za grčku tradicijsku glazbu. Katerina Papadopoulou predaje grčko tradicijsko pjevanje na Konzervatoriju u Ateni.
--
Program je ostvaren uz potporu Ministarstva kulture Katalonije i Instituta „Ramon Llull“ / With the support of the Departament de Cultura de la Generalitat de Catalunya and the Ramon Llull Institute
--
Waed Bouhassoun (c) Herve Pouyfourcat
