- s titlovima na engleskom jeziku
Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
Dramaturginje: Marijana Fumić, Stela Mišković
Scenograf: Stefano Katunar
Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović
Suradnik za scenski pokret: Saša Božić
Skladatelj: Maro Market
Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković
Jezični suradnik: Maro Martinović
Inspicijent: Roko Grbin
Marija Gučetić: Nataša Dangubić
Filipa Menčetić: Gloria Dubelj
Jelena Dorotka Hofmann: Nataša Kopeč
Jelena Pucić Sorkočević: Iva Kraljević
Maruša hodočasnica: Anica Kontić
Anica Bošković: Lana Meniga
Pavle Ćelović: Lidija Penić-Grgaš
Lucija Miladinović: Lucija Rukavina
Nika Našimoka: Nikolina Prkačin
Svi njihovi muškarci: Marin Klišmanić
Pri kreaciji dramskih lica iz ove predstave korišteni su znanstveni radovi:
U predstavi su citirani i sljedeći autori: Miroslav Krleža, Goran Čolakhodžić, Tomislav Marijan Bilosnić, Josip Bersa i Nataša Kopeč.
Od srca zahvaljujemo dr. sc. Ani
Marinković, dr. sc. Stanislavi Slavici Stojan, dr. sc. Francesci Mariji
Gabrielli, dr. sc. Zdenki Janeković-Römer, dr. sc. Lovru Kunčeviću, dr.
sc. Ivanu Viđenu i Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na pomoći pri
realizaciji predstave.
---
Iz bespuća sudbina koje su bivale kroz višestoljetnu povijest Dubrovnika odabrali smo devet žena i jednog muškarca da evociraju ne samo ono prohujalo vrijeme slavne Republike, nego da nas podsjete, Ovdje i Sada – Danas, kako smo neraskidivo vezani za svoje prapostojanje i što su neke stvari, barem što se žena tiče, neke na našu žalost, neke na našu sreću ostale nepromijenjene. Svaka od ovih žena, u svoje je vrijeme i u okviru svojih mogućnosti, učinila malenu, možda neznatnu pukotinu, u svijetu koji je, kako nas je život naučio, itekako – Muški. Posebno je to specifikus dubrovačke prošlosti, koja je, u silnoj želji da zaštiti svoje žene, često i sustavno igrala protiv njih. Neke od naših junakinja toga su bile svjesne, druge ne; neke su se bunile i odupirale, dok su druge, pak, šutke trpjele; neke su kontrirale namijenjenoj im ulozi i poretku, dok su se druge sa svime mirile. No, svaka je učinila nešto zbog čega ih je povijest zabilježila – zapamtila. Nešto zbog čega su i danas vrijedne da o njima progovorimo i zapitamo se: je li se uopće naša, ljudska civilizacija, pomaknula, od onog Šestoga dana kad Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih, barem za jedan, jedini (dubrovački) lakat…?
Marijana Fumić
Fotografija (c) Marko Ercegović