dobitnik nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević
dobitnik nagrade mladih glazbenika Ferdo Livadić
--
Donacijskim koncertom Mladi za mlade zaključiti će se glazbeni program u Dvoru. Na njemu će nastupiti najbolji mladi hrvatski glazbenici, tenor Filip Filipović, dobitnik nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević, violinist Matej Mijalić, dobitnik nagrade mladih glazbenika Ferdo Livadić i Lana Bradić na klaviru uz komorne sastave Umjetničke škole Luke Sorkočevića.
--
Amy Beach: Romance, op. 23, za violinu i klavir
Tomaso Vitali, obr. Leopold Charlier: Chaconne za violinu i klavir u g-molu
Henryk Wieniawski: Briljantna poloneza za violinu i klavir u A-duru op.21
Matej Mijalić - violina
Lana Bradić - klavirska pratnja
Marc-Antoine Charpentier, obr. Đive Kušelj: Te Deum
- Prélude
Claude Debussy, obr. Đive Kušelj: Children's Corner, suita
- Golliwogg's Cakewalk
Marija Ćatić – flauta
Mia Vranješ – flauta
Lucija Lučić- flauta
Mentorica: mr. art. Đive Kušelj, izvrsni savjetnik
Petar Iljič Čajkovski, obr. Pero Škobelj: Godišnja doba
- Listopad. „Jesenja pjesma“
Paula Ćatić- violina
Zita Medo - violončelo
Daris Omerčahić - gitara
Mentorica: Dora Kamber, univ. spec. mus.
Rudolf Matz, obr. Ani Stjepanović Čavlina: Humoreska
Gabriel Čavlina - violončelo
Ivano Urljević - kontrabas
Mentorica: Ani Stjepanović Čavlina, prof.
Antonio Vivaldi: Sonata op. 12, br. 4 u F- duru
- Andante (Allemanda) – Allegro
Modest Petrovič Musorgski, obr. Dora Kamber: Hopak
Paula Ćatić- violina
Đive Ćatić- violončelo
Mentorica: Dora Kamber, univ. spec. mus.
Sergej Rahmanjinov: Sonata za violončelo i glasovir op. 19, u g- molu
- Andante
Iva Nodilo - violončelo
Mia Klinac - klavir
Mentorica: mr. art. Vanda Đanić, prof. savjetnik
Béla Bartók, obr. Matthew Tommasini/ Dora Kamber: Rumunjski plesovi
- I. Joc cu Bâtă, II. Brâul, III. Pe Loc, IV. Buciumeana, V. Poarga Românească , VI. Mărunțel
Paula Ćatić- violina
Marta Ćatić- violina
Karmen Begić - violina
Lena Eva Crnjak - violončelo
Sara Crnjak - klavir
Mentorica Dora Kamber, univ. spec. mus.
Antonín Dvořák: Když mne stará matka
Stanislao Gastaldon: Musica proibita
Josip Hatze: Suzi
Giuseppe Verdi: La donna è mobile
Agustín Lara: Granada
Filip Filipović - tenor
Lana Bradić - klavirska pratnja
Sav prihod od kupljenih ulaznica, kao i donacija, ide za podršku mladim glazbenicima Umjetničke škole Luke Sorkočevića, kako bi im se omogućilo sudjelovanje na natjecanjima.
IBAN za donacije: HR6524070001100020011(naznačiti DONACIJA MLADI ZA MLADE)
--
Amy Beach (r. Amy Marcy Cheney, Henniker, 1867. – New York 1944.) bila je prva američka skladateljica koja je za života ostvarila skladateljski uspjeh te prva koja je objavila simfoniju. Bila je i pijanistica, ali je nakon udaje za uglednog liječnika pristala znatno smanjiti javne nastupe. Skladbu Romance napisala je 1893., za violinisticu Maud Powell.
Tomaso Vitali (Bologna, 1663. – Modena, 1745.) bio je barokni skladatelj kojem se pripisuje autorstvo ove Chaconne (Ciacone), pronađene u rukopisu u Dresdenu. Prema jednoj teoriji, zapravo ju je napisao Ferdinand David, koji je u 19. stoljeću objavio inačicu skladbe za violinu i klavir. Chaconne je izvorno plesna skladba koja najčešće donosi varijacije nad ostinatnim basom. Ovu je 1911. obradio belgijski dirigent Léopold Charlier.
Poljski skladatelj i violinist Henryk Wieniawski (Lublin, 1835. – Moskva, 1880) ostvario je svjetsku slavu kao virtuoz na violini, redovito hvaljen zbog sjajnog tona i tehnike. Često je izvodio i svoje skladbe, kojima je mogao iskazati iznimnu tehničku i sviračku spremnost, a Briljantnu polonezu skicirao je s trinaest godina.
Marc-Antoine Charpentier (Paris, 1643. – 1704.) bio je ugledan francuski skladatelj čija je glazba ponovno otkrivena tek u 20. stoljeću. Motet Te Deum (zapravo jedno od šest njegovih uglazbljenja ovog himna) napisao je 1692., a Preludij je, naravno, iznimno poznat i kao glazba s najavne špice programa Eurovizije / Europske radiodifuzijske unije.
Claudea Debussyja (St. Germain-en-Laye, 1862. – Pariz, 1918.) obično se naziva impresionistom, iako sam nije volio taj izraz. Suitu Children's Corner (1908.) napisao je za klavir i posvetio svojoj kćeri Claude-Emmi zvanoj Chouchou, a u stavku Golliwogs Cakewalk pokazuje utjecaje američke glazbe za koju je u francuskom društvu njegova doba vladalo veliko zanimanje.
Veliki ruski skladatelj ukrajinskog podrijetla Petar Iljič Čajkovski (Votkinsk, 1840. – Sankt Peterburg, 1893.) svoja je Godišnja doba napisao na narudžbu glazbenog mjesečnika Nuvelist – svakoga su mjeseca objavili jedan stavak, posvećen baš tom mjesecu. Uz svaki je objavljeno i nekoliko stihova po izboru uredništva, a uz stavak Listopad / Jesenja pjesma pisale su riječi Alekseja Tolstoja „Jesen, vrt nam kopni, a požutjelo lišće nosi vjetar.”
Humoreska je jedno od najizvođenijih djela hrvatskog skladatelja Rudolfa Matza (Zagreb, 1901. – 1988.), koji je bio i vrstan violončelist te profesor violončela, dirigent i glazbeni kritičar; u mladosti je bio vrlo uspješan atletičar. Humoreska je zapravo drugi, vedriji, dio skladbe Elegija i Humoreska iz 1938., izvorno namijenjene violončelu i gudačima.
Barokni majstor Antonio Vivaldi (Venecija, 1678. – Beč, 1741.) bio je poznat kao „crveni svećenik” jer je bio crvenokos (ali je, čini se, odbijao držati mise). Svojim je opusom zadužio violiniste, ali je pisao i za druge instrumente; autor je i niza opera, koje su danas većinom zaboravljene. Napisao je oko 90 sonata, uglavnom za žičane instrumente, a allemanda je vrsta plesnog stavka koji vjerojatno potječe iz 16. stoljeća i često je bio prvi stavak baroknih suita.
Modest Petrovič Musorgski (Karevo, 1839. – Sankt Peterburg 1881.) bio je većim dijelom samouki skladatelj, autor važnih vokalnih djela (opera i pjesama), umjetnik burnog života i originalnog stila, često neuobičajenog pristupa melodiji i harmoniji. Hopak je ukrajinski pučki ples i stavak iz Musorgskijeve komične opere Soročinski sajam.
Ruski romantičar nakon romantizma, Sergej Rahmanjinov (Semjonovo, 1873. – Beverly Hills, 1943.) bio je pijanistički virtuoz i vjerojatno je najpoznatiji po djelima za klavir, solo i s orkestrom. Sonatu za violončelo i klavir, op. 19, dovršio je 1901. Violončelist Stephen Isserlis, koji ju je snimio (te ističe da ju je svirao i njegov djed Julius, Rahmanjinovljev suvremenik), smatra da se u skladbi čuju utjecaji zvona i himana Ruske pravoslavne crkve.
Uz plodan skladateljski rad, mađarski skladatelj i pijanist Béla Bartók (Sânnicolau Mare 1881. – New York, 1945.) bio je posebno posvećen prikupljanju i proučavanju tradicijske glazbe, pučkih tradicija na području Mađarske, Rumunjske i Slovačke. Prikupljeno je snažno utjecalo i na njegovo skladanje. Suitu Rumunjski plesovi napisao je izvorno za klavir, prema melodijama iz Transilvanije.
Když mne stará matka („Kada me majka stara pjevati učila, često bi zaplakala...”) pjesma je koju je Antonín Dvořák (Nelahozeves, 1841. – Prag, 1904.) napisao 1880. na tekst Adolfa Heyduka. Dvořák je bio prvi međunarodnog priznati češki skladatelj, također zainteresiran za pučku glazbu i izgradnju nacionalnog stila, na romantičkim glazbenim osnovama. Ovo je četvrta pjesma iz Dvořákova ciklusa Ciganske pjesme, no često se izvodi samostalno.
Talijanski skladatelj Stanislao Gastaldon (Torino, 1861. – Firenca, 1939.) najviše je pisao vokalnu glazbu: nekoliko stotina pjesama, u njegovo doba popularnih po salonima, ali i opere. Pjesmu Musica proibita (Zabranjena glazba) napisao je sa samo dvadeset godina, na vlastiti tekst, potpisan pseudonimom. Zapravo je riječ o „pjesmi u pjesmi” jer mlada žena o kojoj se pjeva potajno pjeva dragome, kojega njezini roditelji ne odobravaju.
Hrvatski skladatelj Josip Hatze (Split, 1879. – 1959.) većinu je svojega, belcantom obilježenog, opusa posvetio vokalnoj lirici. Napisao je šezdesetak pjesama, često ljubavnih, zborska djela i dvije opere, uključujući prvu hrvatsku verističku operu Povratak. Pjesmu Suzi napisao je na tekst pisca i dramatičara Milana Begovića („Tiho suzu oko spušta / Gorka suza k'zemlji pada. / Oh, padaj, padaj, gorka suzo, Oj, meleme moga jada!”).
Arija La donna è mobile, koja se na hrvatskome pjevala kao Žena je varljiva, potječe iz 3. čina opere Rigoletto (1851.), no čest je koncertni dodatak i dio tenorskih recitala. Jedan od najznačajnijih opernih skladatelja, Giuseppe Verdi (Roncole, 1813. – Milano, 1901.), Rigoletta je napisao na libreto Francesca Marie Piavea prema drami Victora Hugoa. U ovoj ariji, razvratni Vojvoda od Mantove tvrdi da su žene nepostojane, lažljive i, implicirano je, potrošne.
I Granadu su proslavili tenori, kao dodatak koncertima, ili dio gala-nastupa. Godine 1932. napisao ju je meksički skladatelj Agustín Lara (Tlacotalpan, 1897. – Ciudad de México, 1970.) na vlastiti tekst o španjolskom gradu Granadi. Uz folklorno teatralnu prštavu glazbu, tekst počinje „Granada, kraju o kojem sanjam, moja pjesma postaje ciganskom kada je pjevam tebi”, a u nastavku se pjeva o čežnji za mjestom „punim lijepih žena, krvi i sunca.”
