Interaktivna zvučna instalacija
Rad se sastoji od pet autonomnih zvučnika, pet podnih senzora i centralnog kompjutera u kojem se nalaze snimke lokaliteta sretnih mjesta koja su odabrali slijepi stanovnici Dubrovnika, snimljene nekoliko dana ranije. Svaki od tih zvukova zasebna je priča ambijentalne strukture čiji narativ ovisi o trenutku kada je snimka zabilježena.
Ukupni tonski pejzaži oblikuju se kretanjem posjetitelja na mjestu izvedbe/postava instalacije.
Bojan Gagić svoj rad započinje krajem osamdesetih performansima i akcijama uglavnom vezanim za rad sarajevske grupe Neue Urform, te zagrebačkih umjetničkih grupa Kokowa, Rotor i Clair Obscure. Krajem devedesetih kroz platformu MAPA (Moving Academy for Performing Arts) započinje rad na različitim kazališnim projektima, sudjelujući u produkciji predstava, izradi multimedijalnih sadržaja, dizajna zvuka i svjetla te surađuje s umjetnikom Josipom Zankijem na nizu projekata koji preispituju odnos prema smrti (Mirila, Encikopedija mrtvih, Mrtvi ste?, Kako objasniti mast mrtvom Beuysu?). Autor je većeg broja izložbi, instalacija i performansa u Hrvatskoj i inozemstvu. Sustavno se bavi sound artom i field recordingom, objavljuje poetske zapise u književnim časopisima i potpisuje tehničku realizaciju kazališnih, filmskih i glazbenih festivala. Autor je i glazbe za kratke eksperimentalne i animirane filmove uglavnom domaćih autora, kao i dizajna svjetla i zvuka za kazališne predstave. Snimio je i nekoliko kratkih eksperimentalnih filmova. Zajedno s Miodragom Gladovićem razvio je izvedbenu tehniku luminoakustike – pretvorbe svjetla u zvuk korištenjem fotonaponskog efekta solarnih panela. Suosnivač je i zagrebačke platforme za nove zvučne izražaje Sinelinea. Za svoj je umjetnički rad više puta nagrađivan.
