--
Ivona Šimunović članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Osim slikarskim, bavi se i pedagoškim radom. Nastavnica je likovne kulture te organizatorica i voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle. Od 2020. radi kao kustos pedagog u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gdje sudjeluje u osmišljavanju, organizaciji i realizaciji edukativnog programa Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2022. članica je Kulturnog vijeća Grada Dubrovnika. Njezini se radovi mogu pronaći u privatnim i javnim muzejskim kolekcijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Dubrovniku.
--
Samostalna izložba Ivone Šimunović pod nazivom „Margariti“ ambijentalno je uklopljena u prostor konzervirane i djelomično rekonstruirane starohrvatske kraljevske crkve sv. Stjepana na Pustijerni. Sam naziv odražava koncept tzv. vizualnog pisma kojim se autorica obraća Margariti, hrvatskoj kraljici koja sa svojim suprugom, daruje važne relikvije prvoj, maloj crkvi sv. Stjepana. Nad njom kasnije podiže crkvu čiji lokalitet do danas ostaje skriven od pogleda i svakodnevne gradske vreve. Nakon muževe smrti, u tuzi, trajno se nastanjuje u Dubrovniku gdje živi životom redovnice nastanjena uz samu crkvu, u kojoj je kasnije i sahranjena. Serija koloristički intenzivnih slika na platnu na neutralno prigušenoj povijesnoj pozornici kanal je komunikacije u kojem autorica uspostavlja dijalog sa tematikom ovogodišnjeg koncepta Dubrovačkih ljetnih igara, čiji je fokus usmjeren na ženske uloge, ženska pitanja, u povijesnom, ali i suvremenom kontekstu. Margarita, kao žena, ali kao i kraljica, predstavlja jednu od najvažnijih ženskih protagonista, čiji je doprinos dubrovačkoj kulturnoj i duhovnoj baštini nedovoljno naglašen. Autorica izložbe kroz svoj rad želi ukloniti prašinu, i metaforički i fizički, s njenog imena i samog lokaliteta, te se na taj način referira na promatranje, ljudskom oku nevidljivih frekvencija. Gledanje okoline i razotkrivanje podloga ispod vidljive površine poput arheološkog istraživanja priča je koja nas kroz slikarstvo uvodi u ženski način promatranja. Vidljivo i jasno, ostvarujući svoju slobodu, otvara se ženski dijalog u tisućljetnom ambijentu Pustijerne.
