75
Dubrovačke ljetne igre
Dubrovnik Summer Festival
10/7 - 25/8 2024
Menu

Premijera | C. Goldoni: Kafetarija

Izvedbe
13. srpnja / subota / 21:30h
Držićeva poljana
Ulaznice
14. srpnja / nedjelja / 21:30h
Držićeva poljana
Ulaznice
17. srpnja / srijeda / 21:30h
Držićeva poljana
Ulaznice
18. srpnja / četvrtak / 21:30h
Držićeva poljana
Ulaznice
19. srpnja / petak / 21:30h
Držićeva poljana
Ulaznice
Premijera | C. Goldoni: Kafetarija

PREMIJERA

Dubrovačke ljetne igre i Kazalište Marina Držića

C. Goldoni: KAFETARIJA


Prijevod i adaptacija: Frano Čale

Redatelj: Paolo Tišljarić

Dramaturginja: Antonela Tošić

Scenografkinja: Vesna Režić

Kostimografkinja: Ana Mikulić

Oblikovatelj svjetla: Marko Mijatović

Autor glazbe i oblikovatelj zvuka: Žarko Dragojević

Oblikovatelj video projekcija: Miran Brautović

Jezični savjetnik: Maro Martinović

Koreografkinja: Linda Valjalo

Asistentica scenografkinje: Nikolina Kuzmić

Asistentica kostimografije: Petra Andrić

Inspicijentica: Ivana Ljepotica

  --

Frano, kafetijer: Hrvoje Sebastijan

Gospar Lukša: Marijan Nejašmić Banić

Dživo, trgovac: Edi Jertec

Blage, njegova žena: Angela Bulum

Karlo, tobožnji konte: Antonio Agostini

Lukrecija, njegova žena: Marija Šegvić

Giselle, balarina: Srđana Šimunović

Zore, vlasnica kartašnice: Mirej Stanić

Toni, Franov djetić: Bojan Beribaka

Inspektor: Boris Matić

Furesti i Maškare: članovi plesnog studija Step'n Jazz

  --

Dramski program 75. Dubrovačkih ljetnih igara iznimno je sadržajan i šarolik, a festivalskoj će publici donijeti, osim uzbudljivih gostovanja i omiljenih repriznih naslova, nastavak promišljanja i razvoja dinamičnih koprodukcijskih i ambijentalnih koncepcija kao i velike premijere. I ovog će ljeta prva dramska premijera biti koprodukcija Dubrovačkih ljetnih igara i Kazališta Marina Držića – kultna Goldonijeva Kafetarija u prijevodu i adaptaciji Frana Čale na dubrovački govor, koju će redatelj Paolo Tišljarić postaviti na Držićevu poljanu. Na Igrama je Kafetarija premijerno postavljena u režiji Tomislava Radića 1978. godine na Gundulićevoj poljani također kao predstava Kazališta Marina Držića, a na repertoaru se zadržala punih deset godina. Iako je njena radnja smještena u precizan povijesni kontekst u fokusu će biti aktualnost, vitalnost komedije, ironija, oštrina, manipulacija informacijama, današnji odnos prema vrlinama i manama koje autor suptilno portretira te mogućnost promišljanja o mehanizmima koji reguliraju društvenu dinamiku.

--

„Negda se pila rakija, a sad je u modi kafa.

Gulozarija je porok kojemu nema ni kraja ni konca,

koji sveđ krešiva kako čovjek više stari.“

Carlo Goldoni (1707. – 1793.) jedan je od najvećih i najplodnijih talijanskih, pa i europskih komediografa, libretist i kazališni reformator. Godine 1750. napisao je djelo La bottega del caffe, komediju u tri čina u kojoj Veneciju prikazuje kao grad koji je u to vrijeme već bio u opasnosti da zaboravi na svoje dostojanstvo i podlegne iskušenjima progresivne komercijalizacije. Autorov potez da za mjesto radnje odabere baš kavanu, kao socijalno žarište tog vremena, logičan je potez s obzirom na to da drama prikazuje “svijet u malom”. Goldoni je unutar stvarnog i metaforičkog javnog prostora kavane, gdje se pilo to mondeno piće - kava, stvorio bogati, lako prepoznatljivi, svijet tračeva, ekstravagancije i nesporazuma oko briljantne literarne kreacije Don Marzija - gospara Lukše - prototipa stalnog posjetitelja koji zna sve o svakome. U pozadini komično deformirane Venecije, „pošteni plemenitaši i čestite žene“ zatiču se u poročnim situacijama s okorjelim kockarima i profesionalnim šarlatanima u paradi likova mudro odabranih iz onoga što je Goldoni nazivao "univerzalnom hordom ljudi".

Po narudžbi Kazališta Marina Držića iz 1972. godine, Frano Čale prevodi komediju La bottega del caffe i adaptira je u dubrovački kontekst i dubrovački govor. Kafetarija, jedna od najvećih festivalskih uspješnica, premijerno je, u režiji Tomislava Radića, 1978. godine postavljena na Gundulićevoj poljani kao predstava u koprodukciji s kazalištem, a na repertoaru se zadržala punih deset godina, sve do 1987.

Nakon Brešanove verzije iz 2016., koja Kafetariju rekontekstualizira u 70-e godine prošlog stoljeća, za 75. Dubrovačke ljetne igre, redatelj Paolo Tišljarić, kavanski mikrokozmos u kojem se svatko može prepoznati, vraća na početak 20. stoljeća, u vrijeme kad su kavane bile epicentar svakog društvenog zbivanja (u Veneciji je prva otvorena 1720., dok su se prve kavane u Dubrovniku pojavile već početkom 19. stoljeća). Frekventnom cirkulacijom ljudi u Franovoj kafetariji, starosjediocu Lukši, glavnoj kundurici u Gradu, zagarantirano je posjedovanje svake informacije o životnim navikama njegovih sugrađana, ali i poneke putnice – dovoljno je samo načuliti uho. Revitalizacijom kultne Čaline adaptacije, tipski likovi commedie dell’arte ostaju nosioci svojih mana koje prokazuju društvo u kojem živimo kroz fino tkani specifični dubrovački humor, čiji šarm leži upravo u leksiku ovog podneblja. Oslanjajući se na jezik kao okosnicu komičnosti, uz minimalne intervencije, odlučili smo odati hommage kultnoj Kafetariji iz 1978. koje se starije dubrovačke kazališne generacije tako rado sjećaju.

Antonela Tošić

--

Multimedija

Sponzori | Donatori | Pokrovitelji | Medijski pokrovitelji