Minhenski radijski orkestar | Ivan Repušić, dirigent | Marija Kuhar Šoša, sopran | Franko Klisović, kontratenor | Ljubomir Puškarić, bariton | Akademski zbor Ivan Goran Kovačić | Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića | Ivan Šćepanović, zborovođa

Izvedbe

11. srpnja / subota / 21:30h

Ispred crkve sv. Vlaha

Ulaznice

Minhenski radijski orkestar

Ivan Repušić, dirigent

Marija Kuhar Šoša, sopran

Franko Klisović, kontratenor

Ljubomir Puškarić, bariton

Akademski zbor Ivan Goran Kovačić

Dječji zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića

Ivan Šćepanović, zborovođa

Carmina Burana

Vatroslav Lisinski: Uvertira iz opere Porin

Richard Wagner: Preludij 3. činu i Svadbeni zbor Treulich geführt iz opere Lohengrin

Carl Orff: Carmina Burana, scenska kantata za soliste, zbor i orkestar

FORTUNA IMPERATRIX MUNDI / FORTUNA, VLADARICA SVIJETA

O Fortuna / O Fortuno

Fortune plango vulnera / Plačem nad ranama Fortune

I. PRIMO VERE / PROLJEĆE

Veris leta facies / Vedro lice proljeća

Omnia sol temperat / Sunce sve razblažuje

Ecce gratum / Evo blagog

UF DEM ANGER / NA LIVADI

Tanz / Ples

Floret silva nobilis / Cvjeta šuma

Chramer, gip die Varwe mir / Crvenu mi boju daj

Reie / Kolo

Were diu Werlt alle min / Cijelim da svijetom vladam

II. IN TABERNA / U KRČMI

Estuans interius / Iznutra sam izjeden

Olim lacus colueram / Po jezeru sam plivao

Ego sum abbas / Ja sam opat

In taberna quando sumus / Kad u krčmi skupa svi smo

III. COUR D'AMOURS / LJUBAVNO NADMETANJE

Amor volat undique / Ljubav svuda dolijeće

Dies, nox et omnia / Dan i noć i svaki stvor

Stetit puella / Stajala djeva

Circa mea pectora / U mojim se grudima

Si puer cum puellula / Ako mladić pokraj mlade

Veni, veni, venias / Dođi k meni, o dođi ti!

In truitina / U duši

Tempus est iocundum / Vrijeme baš je krasno

Dulcissime / Najslađi moj

BLANZIFLOR ET HELENA / BLANZIFLOR I HELENA

Ave formosissima / Zdravo, najdivnija od svih

FORTUNA IMPERATRIX MUNDI / FORTUNA, VLADARICA SVIJETA

O Fortuna / O Fortuno

VIŠE O PROGRAMU:

Bilješke Bojane Plećaš Kalebote

Hrvatski skladatelj Vatroslav Lisinski (Zagreb, 1819. – Zagreb, 1854.), izvorno Ignatius Fuchs, promijenio je ime pod utjecajem ilirskog pokreta, a školovao se u rodnom gradu, gdje je studirao filozofiju i pravo. Glazbenu naobrazbu stekao je većim dijelom uz privatnu poduku u Zagrebu i Pragu, a skladanjem se počeo baviti na poticaj hrvatskog pjevača i domoljuba Alberta Štrige. Unatoč nastojanjima da se kao nastavnik zaposli u Glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda, za života se, osim privatnog podučavanja klavira, nije uspio profesionalno ostvariti na području glazbe, naposljetku oboljevši i preminuvši u dobi od samo 35 godina. Utemeljitelj moderne hrvatske opere i popijevke, otvorio je nove obzore i svojim zborskim i orkestralnim stvaralaštvom. Nesretne okolnosti zbog kojih, unatoč iznimnoj darovitosti, nije uspio dovesti do vrhunca vlastiti skladateljski izričaj, ostavile su i njegovo stvaralaštvo donekle nedorečenim.

Vodeći skladatelj ilirskog razdoblja autor je prvih dviju hrvatskih opera; pet godina nakon velikog uspjeha Ljubavi i zlobe, 1851. Lisinski je dovršio svoje najznačajnije ostvarenje, romantičnu herojsku nacionalnu operu Porin. Viteška opera u pet činova, skladana na libreto Dimitrija Demetra, većim je dijelom nastala tijekom skladateljeva obrazovanja u Pragu, a praizvedena je tek 1897. godine, više od četiri desetljeća nakon skladateljeve smrti. Nadahnut povijesnom tematikom, u glazbeni prikaz borbe Hrvata protiv Franaka, Lisinski je znalački inkorporirao ljubavnu priču hrvatskog junaka i franačke kneginje, stvorivši zahtjevne arije i dojmljive zborske prizore naglašene dramaturgije. Nesumnjivo najizvođenija na koncertnim podijima, Uvertira iz opere Porin nije samo formalni uvod u glazbeno-scenska zbivanja, nego i neovisno, samostalno simfonijsko djelo koje, zahvaljujući raskošnoj instrumentaciji i zrelom dramatskom nijansiranju, pripada u sam vrh dometa hrvatske orkestralne glazbe 19. stoljeća. Riječ je o maestralnom orkestralnom ostvarenju koje skladno iznosi glavne teme iz djela u cijelosti, suprostavljajući ih i ispreplićući, plijeneći pozornost razvijenim melodijama i vještom instrumentacijom te kontrastima protkanim, dostojanstvenim ugođajem.

Vodeći njemački operni skladatelj 19. stoljeća i jedan od najznačajnijih opernih skladatelja u povijesti, Richard Wagner (Leipzig, 1813. ‒ Venecija, 1883.), bio je izniman inovator, osobito na području harmonije i orkestracije, koji je predano zagovarao vlastiti koncept Gesamtkunstwerka (cjelovitog umjetničkog djela), težeći spajanju svih umjetnosti u jedinstvenu cjelinu. U kasnijoj karijeri uživao je podršku bavarskog kralja Ludwiga II., utemeljivši vlastito kazalište i festival u Bayreuthu. Razvio je uporabu lajtmotiva kao principa glazbenog jedinstva, a za sve svoje glasovite, monumentalne opere sam je napisao libreto.

Okrenuvši se u potrazi za novim libretom, nakon uspjeha opere Tannhäuser, tematici iz srednjovjekovnih njemačkih legendi, ponajprije Wolframu von Eschenbachu i njegovom epu o vitezu Svetog grala, Wagner je skladao romantičnu tročinku Lohengrin. Nastala između 1845. i 1848. godine, ona predstavlja vrhunac njegova ranijeg skladateljskog razdoblja i prekretnicu prema Gesamtkunstwerku, no zbog Wagnerova progonstva njezinom je praizvedbom, 1850. u Weimaru, ravnao njegov bliski prijatelj Franz Liszt. Opera Lohengrin ujedno predstavlja karakterističan primjer uporabe lajtmotiva unutar protočne, majstorski oblikovane cjeline. Preludij 3. činu blistavo je ostvarenje naglašene energičnosti, koje nas uvodi u dramaturški živopisan prizor vjenčanja viteza Lohengrina i kneginje Else. Počivajući na trodijelnosti, donosi virtuozne pasaže u dionici gudača i trijumfalni prizvuk limenih puhača, uz središnju, pjevnu melodijsku liniju u drvenim puhačima, uoči blještavog orkestralnog zaključka. On se potom prelijeva u Svadbeni zbor Treulich geführt, prepoznatljivu svadbenu koračnicu, ujedno i jednu od najpopularnijih tema iz klasične glazbe. Pjevajući o ljubavi, vrlinama, miru i blagoslovu, uz dostojanstvenu i svečanu glazbenu podlogu intimnog karaktera, zbor, istodobno nositelj napetosti crnih slutnji, potcrtava prizor praćenja mladenaca u bračnu odaju, gdje Elsa postavljanjem zabranjenog pitanja potiče tragičan rasplet.

Njemački skladatelj Carl Orff (München, 1895. – München, 1982.) od najranije je dobi pokazivao glazbeni talent, a svoju prvu skladbu objavio je već kao šesnaestogodišnjak. Na njegov umjetnički razvoj ponajviše su utjecale godine studija u rodnom gradu, tijekom kojih je istraživao stvaralaštvo Claudija Monteverdija i Dietricha Buxtehudea, usredotočivši se na govor i ritam kao ključne elemente glazbenog izričaja. Kao suosnivač Güntherove škole za gimnastiku, glazbu i ples u Münchenu, preuzeo je vodstvo odjela za glazbeno obrazovanje utemeljeno na plesu, pronašavši idealno okruženje za istraživanja i začetke razvoja glazbeno- pedagoškog pristupa koji glazbu promatra kao iskustvo koje se oblikuje kroz jedinstvo s govorom, plesom, pokretom i dramom, nazvanog Orff Schulwerk, odn. Orffov pristup, danas prisutnog u prvom redu kroz Orffov instrumentarij. Propitkujući u svojim skladbama povezanost dramskih i glazbenih elemenata, Orff je oblikovao karakterističan skladateljski izričaj, utemeljen na nekoliko odrednica – pokretačkom, gotovo hipnotičkom ritmu, pjevnim i pristupačnim melodijskim linijama i zadivljujuće moćnoj orkestraciji.

Svoje antologijsko djelo, scensku kantatu Carmina Burana Orff je skladao 1936. godine kao dio trilogije Trionfi, odabravši 24 pjesme iz istoimene srednjovjekovne zbirke pjesama lutajućih svećenika, buntovnih studenata i putujućih pjesnika, pronađene u benediktinskom samostanu u Bavarskoj početkom 19. stoljeća. Praizvedena je godinu dana kasnije u Frankfurtu, s ogromnim uspjehom, ostavši jedno od najpopularnijih repertoarnih ostvarenja sve do danas, a sam Orff ju je smatrao svojim prvim vrijednim ostvarenjem, zbog čega je pisao izdavaču da uništi sve ostalo što je dotad tiskano. Pisana na latinskom, staronjemačkom i starofrancuskom, Carmina Burana donosi srednjovjekovno viđenje spone između kola sreće i čovjekova života. Izbor pjesama obuhvaća raznoliku tematiku, podjednako aktualnu u 13. i 21. stoljeću: nestalnost sreće i bogatstva, prolaznost života, radost zbog povratka proljeća te sklonost hedonizmu, od pića i prekomjernog uživanja u jelu, preko kocke, do požude. S obzirom na sadržajnu srodnost, skladba je podijeljena u tri dijela: prvi je posvećen hvalospjevima proljeću, drugi ocrtava hedonističke trenutke, dok treći veliča ljubav kao pokretačicu životnog ciklusa. Djelo, u kojem su osjetni utjecaji gregorijanskog korala, trubadurskih napjeva i narodne pjesme, otvara i zaključuje obraćanje zbora Fortuni, nestalnoj božici sreće, o čijim htijenjima i hirovima ovisi čovjekova sudbina.

Koncert se realizira uz potporu Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Münchenu, Hrvatske turističke zajednice i Bavarske radio-televizije.