O sedamdesetoj obljetnici Igara i stotoj obljetnici rođenja Milana Horvata, sjećamo se velikog maestra prebirući po uspomenama, snimkama, sjećanjima pojedinaca i arhivskog tezora Igara. Među najblistavijim izdanjima Dubrovačkih ljetnih igara stoji ime maestra Horvata, bilo kao tvorca programa, samostalno ili u programskim vijećima, bilo kao dirigenta koncerata i opernih projekata koji nam i danas stvaraju zazubice, jednako kao i prekrasne lokacije na kojima su se ti događaji odvijali. Željezni repertoar uz bok s hrvatskim praizvedbama, u tadašnjoj državi još nečuvenim programima te vrhunskim imenima svjetske i domaće solističke scene, postavile su standarde kojih se i danas držimo. Maestro Vladimir Kranjčević, dugogodišnji prijatelj i famulus Milana Horvata uvijek je isticao neponovljiv pregled cjeline i posvećenu vjernost zapisu, kao i kontrolu tempa i organizaciju zvuka koji su bili njegovim autorskim potpisom: “Svaki od projekata koje je on vodio, bilo to Posvećenje proljeća, Figarov pir, Muka po Mateju, Misa solemnis, Oedipus Rex....bio je doživljaj”.

Milan Horvat dirigirao je i prvim službenim koncertom prve sezone Dubrovačkih ljetnih igara s tadašnjim Državnim simfonijskim orkestrom Zagreb na Boškovićevoj poljani 19. rujna 1950. godine. Za mene su osobno, uz lijepu zbirku partitura koje mi je maestro poklonio, i koje uvijek rado iznova čitam - s rukom upisanim analizama forme, metronomskim oznakama najznačajnijih dirigenata prve polovice dvadesetog stoljeća, vlastitim, njemu samom upućenim opaskama (steady, hervortretend, cantabile), dva događaja ostala u iznimnom sjećanju: otkriće njegove LP ploče sa Zagrebačkom filharmonijom (Prokofjev klasična i Šostakovič prva), tonske, izvedbene i interpretativne kvalitete koja se nije ponovila, a prethodile su joj jedino snimke Janigra s Radijskim orkestrom (Haydn), i s druge strane izvedba Brahmsovog Requiema 1994. u kojoj sam i sam sudjelovao - bila je to njegova pretposljednja godina na Igrama.

Hvala Vam, maestro!

Tomislav Fačini