Jedna od tematsko-istraživačkih odrednica u dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara propitivanje je kulturoloških odrednica Mediterana, stoga ne čudi odabir Ranka Marinkovića, barda Mediterana i viškog Voltairea kako ga je nazvao Tin Ujević. Taj ponajveći hrvatski književnik druge polovice 20. stoljeća - Marinković, za Dubrovnik je bio intimno i obiteljski vezan, a njegov utjecaj na hrvatsko kazalište, preko dramskih komada te niza godina poučavanja na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, neizmjeran je. No, na Igrama je tek jedna produkcija Marinkovićevih djela zaživjela - Glorija u režiji Georgija Para, premijerno postavljena 1980. na Boškovićevoj poljani.
Nužni zajednički nazivnik Marinkovićevih pripovijetki, koje Igre pod naslovom Pod balkonima postavljaju ovo ljeto, jest Mediteran i njegove gorko-slatke kombinacije, ironija koja prerasta u cinizam i izdvojeni pojedinac smaknut političkim burama i prirodnim jugom. Marinković je opsjednut granicama zatvorenog svijeta, a Mediteran, kao i Dubrovnik jest takav – sav sveden na granice i rituale.
Režija je povjerena Dariju Harjačeku koji se festivalskoj publici predstavio 2011. godine Stullijevom Katom Kapuralicom. Upravo je Harjačekova Kate, s maestralnom Jelenom Miholjević u naslovnoj ulozi razotkrila mitove Mediterana, ali i upozorila na ono što nas Marinković uči: bez obzira koliko skrivali kulturne simbole, najniži će zajednički nazivnik čovječanstva uvijek biti ljudski otpad.
Predstava Pod balkonima Ranka Marinkovića u režiji Darija Harjačeka, dramatizaciji Vedrane Klepice, scenografiji Vesne Režić i kostimografiji Doris Kristić premijerno će na 69. Igrama biti izvedena u parku sveučilišnog kampusa 18., 19., 20., 21. i 22. kolovoza, a ulaznice su već u prodaji. Glazbu potpisuje Nenad Sinkauz, a dizajn svjetla Elvis Butković dok dramski ansambl čine: Nikša Butijer, Doris Šarić Kukuljica, Helena Buljan, Maro Martinović, Marko Makovičić, Kruno Šarić, Filip Vidović, Nataša Kopeč, Jelena Miholjević, Livio Badurina i studenti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.
U nastavku prenosimo Harjačekove zapise nastale u procesu pripreme predstave:
"Iza tisućljetne kulture života na istočnoj obali Jadrana stoji sažeti trenutak sadašnjosti - sadašnjosti u kojoj se breme nasljeđa prožima s bremenom okrutne životne stvarnosti. To je točka koju Ranko Marinković stavlja pred nas kao možda najsnažniji literarni dokument svakodnevice života Mediterana u vrijeme velike krize, u vrijeme pred veliki rat. Zbirka novela Pod balkonima riznica je krajnje autentičnih portreta otočkih ridikula, patrijarha, prosječnih i manje prosječnih individua koje hvataju komadiće hladovine na trgovima usred ljetnih vrućina. Taj svijet koji pulsira usred uzavrelog kamena ima svoj ustroj, svoj kod, svoj moral, svoj imperativ normalnosti o koji se odbijaju sudbine onih koji za takvu normalnost nisu sposobni. Sve to djeluje jednako komično koliko i tragično. Melankolični cinizam. Cinična melankolija. Marinković na pijedestal svojeg književnog interesa uvijek postavlja usamljenike, izgnanike, neprilagođene. Političke promjene koje donosi vrijeme između dva svjetska rata, a posebno provedba agrarne reforme koja u potpunosti razara ustaljene ekonomske odnose, stvara opće nezadovoljstvo. Socijalne razlike se produbljuju, a samim time rastu i politički pritisci koji sve više dijele ljude. Osjećaj kaosa otvara prostor za širenje rigidne, konzervativne ideologije koja će, hraneći se nostalgijom za dobrim starim vremenima, širokih ruku dočekati talijansku okupaciju kao konačni trenutak uspostave Božje vlasti. To je točka u kojoj se i naše vrijeme čita kroz riječi Ranka Marinkovića. Crkva i „visoko“ građanstvo kao radikalni apologetski stroj.
Generacijski sukob o kojem se na brojnim mjestima govori u Marinkovićevoj knjizi, krvava je borba za očuvanjem jednog svjetonazora, gorljiva je potreba da jedan mikrokozmos ostane nepromijenjen u svom ustroju. Razlog tome u prvom je redu borba za golo preživljavanje. To je svijet u kojem svaka čestica zemlje predstavlja preduvjet za opstojnost obitelji. Život ili smrt. I dok roditelji cijelog života pripremaju svoju djecu da jednog dana postanu sve što su i oni sami, djeca se često pokazuju nedoraslima. Tradicionalizam se pokazuje kao incestuozna doktrina. Marinković krajnje suptilno rastavlja mehanizme preko koji njegovi likovi transponiraju vlastitu ljudsku nemoć u vidljive poteze- tako specifične, krajnje bolne poteze. Sustav, u svoj svojoj apstrakciji, je za Marinkovića uvijek snažniji od potrebe za individualizmom.
I predstava Pod balkonima traži svoje utemeljenje na Marinkovićevoj opsesiji individualizmom kojeg pred navalom velikog zla zvanog fašizam guta tama vremena. Je li to zlo živo tinjalo među nama čitavo vrijeme? Kad gledamo zlo kako razara pred sobom svaki impuls razuma, slobode i empatije, ponekad se pitamo jesmo li i sami potaknuli njegovo buđenje i jesmo li svi na kraju, nemoćni i prestrašeni, postali dijelom njegovog začaranog kruga?"
Redatelj Dario Harjaček
