English

Zurovac, Staša | redatelj

Datum objave: 30.07.2015.
  • Više
  • Izvedba

Plesač i koreograf, bivši prvak Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Diplomirao u Školi za klasični balet u Zagrebu u klasi prof. Tatjane Lucić-Šarić. Usavršavao se u Sankt Peterburgu na Akademiji Vaganova, gde je diplomirao kod V. K. Onoške.Od 1989. je član Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gde je radio sa brojnim koreografima svjetskog glasa kao što su: Milko Šparemblek, Martino Müller, Ted Brandsen, Vasco Wellenkamp, Gagik Ismailian, Peter Breuer, Dinko Bogdanić, Patrick Delcroix i drugi.

Igrao je glavne uloge u baletima: Orašar, Trnoružica, Coppelija, Čudesni mandarin, Faust, Trijumf Afrodite, Cantata 66, Balade koje donosi vjetar, Dragocjeni život i Nepoznata pustolovina. Nastupao je u Portugalu, Italiji, Nizozemskoj, Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Republici Češkoj, Mađarskoj, Austriji, Sloveniji, Makedoniji, Turskoj, SAD-u, Kini i Brazilu. U kazališnim sezonama 1995/96. je dobitnik Godišnje nagrade Hrvatskog narodnog kazališta Oskar Harmoš za najbolju mušku ulogu u baletima Dragocjeni život (Martino Müller), Nepoznata pustolovina (Ted Brandsen), Usporedni putnici (Gagik Ismailian) i Cantata 66 (Vasco Wellenkamp). Od 1996. godine počinje se baviti koreografijom i autorskim radom.

 Njegove prve dvije koreografije New Beginning (1996.) i Cantara (1997.) izvedene su u sklopu 1. i 2. koreografske radionice članova Baleta HNK-a u Zagrebu. Kasnije su obje koreografije izvođene kao dio redovnog repertoara HNK-a u Zagrebu. Tijekom 1996., 1997, 1998. i 1999. godine kao plesač je gostovao u plesnoj trupi Compania Portuguesa de Bailado Contemporaneo čiji je umjetnički direktor bio portugalski koreograf Vasco Wellenkamp. S tom trupom postavio je svoje koreografsko djelo San zaručnice  koje je izvedeno na svjetskoj izložbi EXPO 98 u Lisabonu. 1999. godine s istom trupom ostvario je i svoje koreografsko djelo Molim te, probudi me!, koja je potom izvedena i u HNK u Zagrebu, a za koju je 2000. godine dobio nagradu Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje mladog umetnika do 28 godina.

 Godine 2001. zajedno sa koreografom Markom Boldinom osnovao je Atelier Coréographique, te u koprodukciji s HNK u Zagrebu i INK u Puli postavio koreografiju Bogovi su ljuti (Les Dieux sont fâchés ). Iste godine napravio je novu verziju Sna zaručnice za gostujuću predstavu baletne trupe Croatia u Covent Gardenu u Londonu, za koju je dobio izvrsne kritike. U svibnju 2001. godine osvojio i 1. nagradu kao i nagradu publike za koreografiju Sna zaručnice na Petom festivalu koreografskih minijatura u Beogradu.

 U lipnju 2003. godine, za koreografiju Sna zaručnice osvojio je 2. nagradu na 17. međunarodnom koreografskom natjecanju u Hanoveru. Tijekom 2003. godine San zaručnice izvođen je kao dio redovnog repertoara HNK-a u Zagrebu. Godine 2003. je postavio svoj prvi cjelovečernji balet Cirkus primitif balet za Balet HNK-a u Zagrebu prilikom Međunarodnog dana plesa iste godine. U kolovozu 2003. godine na 49. Splitskom ljetu, u okviru triptiha zajedno sa Leptirima Ramija Be’era, postavio koreografiju dva baleta Bogovi nisu ljuti i Daj Daj koje su osvojile Peristil, nagradu Jutarnjeg lista za najbolju muzičko-scensko djelo. U listopadu 2003. godine u okviru ISCM Svjetskih glazbenih dana u Sloveniji  postavio je dva baleta, Purgatorio (H. Nakamura) i Kiklos (S. Hong) i osvojio Nagradu međunarodnog žirija za najbolje baletno delo. U studenom 2003. postao je ravnatelj Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Tu je dužnost obnašao do travnja 2012. godine. U svibnju 2004. godine postavio je svoj drugi cjelovečernji balet Volite li Bramsa? za Balet HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, koja je osvojila nagradu Boris Papandopulo za najbolji balet u sezoni 2004/2005. godine.

 U prosincu 2004. godine postavio je svoje treći cjelovečernji balet Ko to tamo peva?, prema istoimenom filmu Slobodana Šijana i scenariju Duška Kovačevića i na muziku Vojislava Vokija Kostića, za Balet Narodnog pozorišta u Beogradu. Za tu predstavu je nagrađen Nagradom Dimitrije Parlić Udruženja baletskih umetnika Srbije, Nagradom grada Beograda i Godišnjom nagradom Narodnog pozorišta u Beogradu.

 U veljači 2005. godine postavio je svoje četvrti cjelovečernji balet Marquezomania, rema motivima iz romana “Sto godina samoće” G. G. Marquesa, za Balet u HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. U kolovozu 2005. godine, na 51. Splitskom ljetu postavio je svoj peti cjelovečernji balet Daїssa-Istočno od Raja za koji je dobio Peristil, nagradu Jutarnjeg lista za najbolje muzičko-scensko djelo. U ožujku 2006. godine za Balet Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu postavio je svoj šesti cjelovečernji balet Božanstvena komedija (Paradiso, Purgatorio, Inferno). U svibnju 2006. godine obnovio je svoj balet Cirkus primitif balet za Balet HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci za koji je osvojio Nagradu Hrvatskog glumišta. U ožujku 2008. godine postavio jesvoj osmi cjelovečernji balet Danse macabre (Marjan Nećak), inspiriran romanom “Hazarski rječnik” M. Pavića  za Balet HNK-a u Zagrebu.

 U srpnju 2008. godine postavio je 35 minutnu plesnu predstavu Pjesma nad pesmama (M. Nećak) za portugalsku plesnu trupu CeDeCe (Companhia de Danca Conntemporanea) u koprodukciji sa HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. U veljači 2009. godine postavio je svoj deveti cjelovečernji balet Woyzeck, prema istoimenom djelu Georga Büchner, za Balet SNG-a u Mariboru. U ožujku 2009. godine dobio je Nagradu Grada Rijeke za izuzetna dostignuća i izuzetni procvat Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca. U travnju 2009. godine postavio je svoj deseti cječlovečarnji balet Proces, prema istoimenom romanu F. Kafke, u koprodukciji Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci i Muzičkog Biennala Zagreb. Za ovo djelo osvojio je najviše državno priznanje u kulturi, godišnju nagradu Vladimir NazorMinistarstva kulture RH. U rujnu 2009. napravio je koreografiju za dramu Medeja, na UCLA Roys Hallu s Annette Bening u glavnoj ulozi, u režiji Lenke Udovički.

 U svibnju 2010. godine postavio je svoj jedanaesti cjelovečernji balet Daphnis i Chloe (M. Ravel) za Balet HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. U ožujku 2011. godine postavio je svoj dvanaesti cjelovečernji balet prema istoimenom filmu Luisa Bunuela Diskretni šarm buržoazije (M. Nećak), za Balet HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. U srpnju 2011. godine napravio je koreografiju za dramu Zadrživi uspon Artura Uija (B. Brecht) u režiji Lenke Udovički za Kazalište Ulysses.

 U rujnu 2011. godine režirao je i napravio koreografiju za glazbeno - scenski spektakl Makedonium (M. Nećak) za svečanost 20. godišnjice nezavisnosti Makedonije sa više od 250 izvođača. Događaj je uživo pratilo oko 200 000 ljudi. U prosincu 2012. godine postavio je svoj trinaesti cjelovečernji balet Severna bajka (Peer Gynt) za Opera & Thatre MADLENIANUM u Zemunu. Također u prosincu 2012. godine za Makedonsku Operu i Balet postavio svoje djelo Pjesma nad pesmama (M. Nećak). U travnju 2012. godine postavio je svoj četrnaesti cjelovečarnji balet Mileva Ajnštajn (M. Nećak) prema motivima drame Vide Ognjenović. Za svečano otvaranje Ohridskog ljeta, u srpnju 2012. godine napravio je koreografiju za spektakl u režiji D. Projkovskog (Shakespeare, Prokofjev, Gounod) Romeo i Julija. U kolovozu 2012. godine napravio je koreografiju za dramu Pokojnik B. Nušića, u režiji L. Udovički u produkciji Kazališta Ulysses, Brijuni.

 Od rujna 2012. godine radi na Sveučilištu u Rijeci kao gostujući predavač u sklopu post diplomskog studija Gluma, mediji i kultura. U prosincu 2012. godine režirao je dramu Makedonska krvava svadba V. Černodrinskog za Dramski teatar Skopje, na muziku M. Nećaka. U travnju 2013. godine postavio je 35 minutni balet Nycthemeron u koprodukciji Muzičkog Biennala Zagreb i Baleta SNG-a iz Maribora.

 U srpnju 2013. godine napravio je koreografiju i scenski pokret za dramu Sheakespeare u Kremlju (I. Štivičić), u režiji Lenke Udovički u koprodukciji Kazališta Ulysses i SNP-a iz Novog Sada. U listopadu 2013. režirao dramu Sluškinje Jeana Geneta, diplomsku predstavu poslijediplomskog sveučilišnog studija “Gluma, mediji i kultura” na Sveučilištu u Rijeci. U prosincu 2013. napravio je koreografiju i scenski pokret za dramu Vječna kuća Jordana Plevneša u povodu otvaranja nove zgrade  Makedonskog narodnog teatra u Skopju. U srpnju 2014. režirao je i koreografirao glazbenu dramu u vlastitoj adaptaciji Sprovod u Theresienburgu po istoimenom proznom tekstu Miroslava Krleže u koprodukciji Kazališta Ulysses, HNK-a Split i Splitskog ljeta. U kolovozu 2014. treći put je postavio svoje cjelovečernje djelo Cirkus primitif balet za HNK-e u Splitu i Splitsko ljeto.

I. Vojnović: Dubrovačka trilogija

Ivo Vojnović: Dubrovačka trilogija