Future Epics Lab 1, održan u Beogradu od 11. do 17. veljače 2019., prvi je dio istraživačkog procesa vezanog uz ideju reinterpretacije, dekonstrukcije i redefiniranja već postojećih društvenih tradicija i konvencija, kolektivne memorije i kulturne baštine. U šest dana Dubrovačke ljetne igre kao jedan od partnera Future Epics projekta sufinanciranog sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa, zajedno s Heartefactom iz Srbije, Vitlycke centom za izvedbene umjestnosti iz Švedske te Tascom iz Španjolske, uz međusobnu kolaboraciju i propitivanje materijala, te pod mentorstvom beogradske dramatičarke Biljane Srbljanović postavio je temelje za četiri različita izvedbena projekta na temu kulturne baštine.
Program Laba se sastojao od predavanja, uspostavljanja zajedničkog diskursa o ideji nastajanja tradicija, običaja i mitova, pa tako negativnih implikacija koje one mogu imati, od predrasuda do legitimacije lažnih informacija, zatim zajedničkog gledanja filmskog i video materijala na temu, diskusija, istraživanja i prezentacije do sada istraženog i pokušaja traženja izvedbene forme za istraženi materijal. Dubrovačke ljetne igre, u čijem timu su sudjelovale dramaturginje Mirna Rustemović i Vedrana Klepica, u fokus su stavile istraživanje o tradicionalnom dubrovačkom plesu Linđo, te njegovim društvenim, izvedbenim i ekonomskim implikacijama kako u samoj genezi toga plesa, tako i što sve te značajke predstavljaju kako gledatelju tako i izvođaču Linđa danas.
Krećući od šireg konteksta društvenih plesova u južnoj Dalmaciji općenito, Rustemović i Klepica preispitale su uzroke i načine njihove geneze – metodološki u pokretu oponašajući zanimanja njihovih aktera (postolara, bravara, mlinara), do specifičnosti insceniranja nekadašnjih društvenih konvencija (npr. upoznavanja mladih žena i muškaraca), zatim razloge izvođenja takvih plesova, bilo da se radi o slobodnom vremenu i narodnoj zabavi ili obilježavanju određenih blagdana, kao i odnosu s crkvenim institucijama, te odnosu radnika i vlastele. U takvom spektru društvenih plesova i događaja Linđo se potvrdio kao izuzetno vrijedan i postojan primjer za istraživanje društvenih konvencija, odnosa muškaraca i žena, svjetovnog, često erotski nabijenog materijala koji nije uvijek bio prigodan za izvedbu pred sakralnim građevinama i na javnim trgovima, ali svakako i odnosa nekadašnje pučke slobodne razbibrige te današnje profesionalizacije plesnih ansambala koji jednako funkcioniraju kao narodna baština ali i sve isplativiji kulturni turizam. Osim izazovne, autentične i stroge forme u kojoj se ples događa, izuzetno je vrijedno naznačiti i važnost govorenog narativa kojeg vođa izgovara tijekom plesa, i čijom se rekontekstualizacijom u današnje vrijeme otvaraju mnogobrojne izvedbene i dramaturške mogućnosti.
Konačni rezultati istraživačkog procesa podijeljeni su posljednji dan laba s ostalim sudionicima, te s posjetiteljima, nakon čega je uslijedio razgovor s publikom.
