U 96. godini života umro je danas u Dubrovniku Miše Martinović, doajen hrvatskog glumišta koji je kao «veliki interpret dubrovačkog repertoara» obilježio čitavu epohu dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara.
Ne postoji dubrovački trg, ulica, tvrđava koju Miše Martinović nije obilježio veličanstvenošću svojeg glumačkog umjeteonstva. Gospar Miše Martinović ostat će zapamćen kao nositelj klasičnog repertoara Igara: Držića, Vojnovića, Shakespearea, ne libivši se ni pučkog odraza Grada u kultnoj «Kafetariji», niti avangardnih iskoraka u Parovom «Areteju», sveudilj ostajući najvjerniji iskazu dubrovačke tradicije. Pored glumačkog poziva, gospar Martinović bit će zapamćen po ustrajnom radu na očuvanju dubrovačkog govora. Kreacije Miše Martinovića ubrajaju se u antologijski zbir dramskog programa Igara, postavivši trajne zasade ambijentalnog teatra kojem Igre streme i dalje. Gospar Miše Martinović ostat će vazda inspiracijom za nove naraštaje koje se mogu ogledati u njegovom vedrom duhu, posvećenosti, profesionalizmu i dječjoj zaigranosti.
I. Vojnović: Na taraci, rež. Joško Juvančić, 2009. park Umjetničke škole
Članom ansambla Kazališta Marina Držića postaje 1950. godine, a prvu ulogu na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvaruje 1951. Bila je to uloga Mara u Držićevu «Dundu Maroju», nakon čega su se nizala njegova antologijska ostvarenja Držićevih likova na Igrama: Bokčilo i Dundo Maroje u «Dundu Maroju»), Pasimaha i Dundo Niko u «Skupu», Dživo i Stanac u «Noveli od Stanca» te Kupido i Grižula u istimenoj komediji. Njegove kreacije Vojnovićevih likova jednako su antologijske: Vuko, Lujo Lasić gospar Lukša kao i gospar Niko u «Dubrovačkoj trilogiji» te Niko Martinović u «Ekvinociju». Svojom interpretacijom spomenutih likova iz dubrovačke dramske književnosti, Miše Martinović nesumnjivo je stvorio teško dodirljive kanone. Legendarna su i njegova ostavarenja Areteja u Krležinu «Areteju», Frana kafetijera u Goldonijevoj «Kafetariji», Kreonta u Euripidovim «Feničankama», Tezeja u Sofoklovom «Edipu na Kolonu», da spomenemo samo neke od gotovo šedeset različitih likova koje je utjelovio u svojih šest desetljeća na Dubrovačkim ljetnim igrama. Njegov Knez koji u grimiznom plaštu s tarace Sponze izgovara «Neka uđu» čime se svečano otvara festival svako ljeto, postao je mjerom te počasne uloge. Godine 1990. dodjeljena mu je Nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo, 2004. Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, a 2009. Grand Prix Orlando za osobit umjetnički doprinos u ostvarenju cjelokupnog programa Igara.
Hvala mu na svemu!
Popis uloga na Dubrovačkim ljetnim igrama
