English

Premijera | Federico García Lorca: Krvava svadba

Datum objave: 17.03.2022.
  • Više
  • Izvedbe
  • Fotogalerije
  • Umjetnici

PREMIJERA

Festivalski dramski ansambl

Federico García Lorca: KRVAVA SVADBA

 

Redateljica: Franka Perković Gamulin

Dramaturg: Goran Ferčec

Scenograf: Igor Vasiljev

Kostimografkinja: Doris Kristić

Autor glazbe: Mojmir Novaković

Dizajn svjetla: Elvis Butković

Scenski pokret: Matija Ferlin

Inspicijent: Roko Grbin

Asistent redateljice: Tomo Serdarević

 

Majka: Jadranka Đokić

Zaručnica: Lana Meniga

Zaručnik: Luka Knez

Svekrva: Ksenija Marinković

Leonardo: Nikola Baće

Leonardova žena: Iva Kraljević

Otac zaručnice: Nikša Butijer

Služavka: Tanja Smoje

Zborovođa: Mojmir Novaković

Zbor

 

Vrhunac ovogodišnjeg premijernog programa čini uprizorenje kultne Krvave svadbe Federica Garcia Lorce i to po prvi puta na Dubrovačkim ljetnim igrama. Krvava svadba napisana 1933. primjer je dramskog predloška koji povijest kazališta naziva pjesničkom ili poetskom dramom. Vrijeme radnje ove Lorcine tragedije vezano je uz ruralnu sredinu prve polovice dvadesetog stoljeća, ali po univerzalnosti priče na kojoj se temelji, ono izbjegava bilo koji doslovnu ili konkretnu vremensku odrednicu. Dramski likovi su žrtve vlastite strasti ali i neizbježnosti vlastite krive procijene ili tragične sudbine. Njihovo je prokletstvo dvostruko: zatvoreni unutar svog socijalnog okvira, strast im ostaje jedini dozvoljeni prostor slobode, makar i po cijenu prokletstva ili smrti.

Režiju Krvave svadbe potpisuje renomirana redateljica Franka Perković, poznata dubrovačkoj publici po inscenaciji Spašenih Tomislava Zajeca. Redateljsko-dramaturški koncept ovog projekta temelji se na poštivanju Lorcinih snažnih scenskih znakova, uspostavljajući scenu prije svega kao stiliziranu, smirenu sliku unutar koje je moguće scenskim sredstvima graditi ambijent i atmosferu tragedije zatvorenog svijeta o kojem piše Lorca. Stoga je prostor, baš kao i jezik, uspostavljen kroz simboličku vrijednost kao poetski prostor. U scenskom konceptu taj se prostor formira in situ, na prostoru otoka Lokruma, u eksterijeru naglašene prostorne izdvojenosti i izolacije, na mjestu očišćenom od bilo kojeg drugog označitelja osim ambijenta koji postoji u odnosu na dramu koja ga pretvara u samo jedno od mogućih mjesta tragedije.

 

 

---