Večer Milana Milišića

večer poezije

Izbor iz djela Milana Milišića: Hrvoje Ivanković

Izvode: Doris Šarić-Kukuljica, Gloria Dubelj, Maro Martinović

--

Oreolu simboličkog već je odavno dobila tragična činjenica da je Milan Milišić (1941.-1991.), bio jedna od prvih civilnih žrtava napada na Dubrovnik, na Grad čija je paradigma, kao mjera stvari i polazna postaja na putu prema univerzalnom, itekako obilježila njegovu poeziju. Od tada do danas umnogome  je revalorizirano Milišićevo mjesto u kontekstu suvremene hrvatske književnosti, velikim dijelom zahvaljujući i nizu novoobjavljenih pjesama i proznih zapisa iz njegove zaostavštine, a beskompromisni mu životni stavovi, zbog kojih je tako često ispaštao, i sami su postali paradigmom građanske hrabrosti u jednom od mnogih nesklonih joj vremena. Među uglednim književnim kritičarima i teoretičarima koji su, svojim esejističkim prinosima, sudjelovali u repozicioniranju Milišićeva opusa, našao se i Tonko Maroević koji ga je svojedobno opisao kao autora „koji je umio povezati gotovo nespojive krajnosti suptilne introspekcije i ekstrovertne provokacije, lokalne ukorijenjenosti i kozmopolitske otvorenosti, hermetičarske pročišćenosti i kolokvijalne mješavine svih jezičnih registara.“ Kroz izbor iz Milišićeva opusa –  njegove poezije, ali i proznih fragmenata – pokušali smo dobiti upravo tu raznolikost o kojoj govori Maroević, pri čemu nije samo riječ o stilskom, žanrovskom i tematskom pluralizmu, nego i o množini ugođaja i stavova, od melankoličnog pasatizma i lirske dokumentarnosti do ludizma u službi kritičkog stava i ironije. Svjesni činjenice da taj izbor, kolikogod reprezentativan, ipak nije više od suženog pogleda na izniman opus jednog od najvećih pjesnika „novog Dubrovnika“, usudili smo se ponadati da će njegova scenska prezentacija bar malo doprinijeti sprečavanju mogućnosti da se „prah… odsustva njegovog“ počne taložiti „u tih stalaktit il' u stećak“. Jer Milišićevo djelo, pogotovo u onom svom krucijalnom segmentu vezanom uz doživljaj i fenomenologiju Grada, čini se danas još prodornijim i aktualnijim nego u trenutku svog postanja. 

Hrvoje Ivanković