Crkva sv. Vlaha (1715. godine) - monumentalna barokna crkva Dubrovnika nalazi se na spoju dviju glavnih urbanih komunikacijskih osi i prostora javnog okupljanja - Place i pred Dvorom - što se susreću na trgu Pred lužom. Podigao je (1706-1715.) mletački arhitekt i kipar M. Gropelli. Prema predaji sv. Vlaho je spasio Dubrovčane 972. od napada Mlečana. Od tada je njihov zaštitnik i parac. Sv. Vlaho, ili sv. Blaž, biskup iz Sebaste, bio je lječnik. Prikazuje se kao starac sa sijedom bradom, odjeven kao biskup. Drži željezni češalj, znak mučeništva, i upaljenu svijeću kao spomen na lječenje bolesnih. Smatra se zaštitnikom divljih životinja i bolesti grla jer je spasio dijete od gušenja. Uvijek drži model grada u ruci.
Luža se odnosi na otvoreni prostor ispred crkve sv. Vlaha koje je središte javnog života Grada od najstarijih vremena.
Dolazi od naziva kojeg je narod dao stražarnici s trijemom koja je do XVIII. stoljeća stajala pred sv. Vlahom. Inače, loggia ili vidikovac je prostor okuipljanja, središte javnog života, koji omogućuje najširi pregled prostora i ima izviđačku u obrambenu funkciju. Na današnjem prostoru luže je stajala zgrada iz 1356. koja je srušena 1708. Luža Zvonara izgrađena je 1463. a na njoj su bila četiri zvona koja su služila za pozivanje članova vijeća na sjednicu ili za najave uzbuna u slučaju opasnosti. Do 1463. zvona su se nalazila u Kneževu dvoru, u oružani, ali su premještena nakon eksplozije baruta. Danas se zvona koriste u svečanim prilikama, osobito za ceremonijal orvaranja Festivala. Do Zvonare je najreprezentativnija i najljepša zgrada Dubrovnika, palača Sponza. ( više pod lokacijom Sponza). Nasuprot je crkva sv. Vlaha iz 1715. (više pod lokacijom crkva sv. Vlaho). Ispred crkve je Orlandov stup postavljen 1418. (više pod lokacijom pred Orlandovim stupom). Ispod gradskog zvonika je Mala Onofrijeva fontana, a pored nje Glavna straža. Na zgradu Glavne straže nadovezuje se zgrada vijećnice iz 1867. godine.
