Povijest

Od samih početaka...

Dubrovačke ljetne igre utemeljene su početkom pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, u vrijeme kada su diljem Europe nastajala brojna kazališna i glazbena događanja.

Međutim, zamisao o spajanju renesansnog i baroknog ugođaja Dubrovnika sa živućim duhom drame i glazbe zapravo je proizašla iz intelektualnog načina življenja samoga grada, iz njegove kreativne tradicije koja je obogatila hrvatsku kulturnu i znanstvenu povijest, pogotovo u sferi kazališta i znanosti, iznjedrivši brojna velika imena i djela, i omogućivši joj neprekidno praćenje suvremenih trendova u zapadnoj Europi. Djela Marina Držića, Nikole Nalješkovića, Ivana Gundulića i Iva Vojnovića postala su okosnicom dramskog programa. Potom su se, zahvaljujući spoznaji o važnosti ambijentalnosti koja predstavlja osnovnu značajku festivala, postupno otkrivale posebnosti kazališnih vrijednosti šireg hrvatskoga dramskog naslijeđa, kao i mogućnost ambijentalnog sažimanja klasičnih europskih dramskih djela s trgovima, palačama, tvrđavama i parkovima Dubrovnika. Tradicionalni karakter festivala odredila su ponajprije djela Shakespearea, ali i Goldonija, grčkih tragičara, Molièrea, Corneillea i Goethea. Spiritus movens grupe zaljubljenika koji su osnovali Festival, Marko Fotez, već 1952. godine postavlja Hamleta na tvrđavu Lovrjenac, koja ubrzo postaje poznata u svijetu kao idealan scenski prostor za ovu predstavu. Podjednako atraktivne postaju Goldonijeve Ribarske svađe u Staroj gradskoj luci, renesansne komedije i crkvena prikazanja na gradskim trgovima (koji su imena dobili po Gunduliću, Buniću i Držiću), Goetheova Ifigenija koju je u parku Gradac postavio najveći hrvatski redatelj Branko Gavella, te Vojnovićeva Dubrovačka trilogija, amblematsko djelo o padu Dubrovačke Republike uprizoreno u autentičnim prostorima Kneževa dvora, palače Sponza, te ljetnikovca u Gružu.

Ambijent je određivao ne samo repertoar festivala već i njegovu organizaciju, pa je većinu predstava izvodio Festivalski dramski ansambl sastavljen od najboljih hrvatskih glumaca, ali je bilo i gostujućih predstava koje su doprinosile ekskluzivnosti festivala. Tako su u Dubrovniku nastupili Piccolo Teatro iz Milana sa Strehlerovom postavom Sluge dvojice gospodara, Old Vic sa Zefirellijevom režijom Romea i Julije, Grčko narodno kazalište iz Atene s Eshilovim Okovanim Prometejem, Gradsko kazalište iz Basela s Dürrenmattovom predstavom Play Strindberg u režiji autora, Ronconijeva legendarna predstava Orlando Furioso, Prospect Theatre Company iz Londona s nekoliko predstava koje je režirao Toby Robertson i Teatar Stary iz Krakowa s Wajdinim uprizorenjem Idiota. Hamleta su glumili velikani poput Derek Jacobija i Daniel Day Lewisa, a početkom sedamdesetih festival se počeo otvarati prema nekonvencionalnim dramskim formama te su na festivalu nastupile kazališne družine kao što su Schumann Bread and Puppet Theatre, Amsterdam Dogtroep, Els Comediants iz Barcelone, Compagnie Ferrucio Soleri i La Mama Theatre iz New Yorka. Ipak, moderni kazališni izleti su i dalje bili određeni pomacima unutar poetike scenskih prostora, bilo da se radilo o uvrštavanju u program djela suvremenih autora poput Bonda, Brechta i Krleže, ili o ucrtavanju na zemljovid grada novih scenskih prostora, čiji je broj dosegao četrdeset, na kojima su, uz ponajbolje hrvatske redatelje, djelovali poznati umjetnici iz inozemstva među kojima su Stuart Burge, Denis Carrey, William Gaskill i Jiři Menzel.

Glazbeni je dio programa na početku imao za cilj predstavljanje najboljih domaćih skladatelja, solista i orkestara, ali je već koncem pedesetih godina festival postao domaćinom najuglednijim solistima i ansamblima iz cijelg svijeta. Visokoj kvaliteti izvedbe u Dubrovniku doprinijela je funkcionalna uporaba atraktivnih i akustičnih građevina, pogotovo atrija Kneževa dvora. Početkom sedamdesetih izuzetna se pozornost poklanja koncipiranju glazbe i koncertnih programa, koje su sve češće izvodili predstavnici novih glazbenih trendova, ali se također nastojalo oživjeti ranu, pogotovu hrvatsku glazbu. U mnoštvu velikih umjetnika koji su nastupili na Dubrovačkim ljetnim igrama, osiguravši im međunarodnu reputaciju, teško je izdvojiti bilo koga posebno. Kada su u pitanju veliki orkestri, ilustracije radi, uz redovite nastupe Zagrebačke filharmonije, spominjemo Češku filharmoniju, Halle orkestar, Orkestar francuskoga radija, Orkestar Suisse Romande, Simfonijski orkestar RAI iz Torina, Londonsku, Bečku, Dresdensku, Berlinsku, Moskovsku, Varšavsku i St. Petersburšku filharmoniju, te Simfonijski orkestar Cincinnatija. Među brojnim komornim i vokalnim ansamblima nastupili su kvarteti Beethoven i Prokofjev iz Moskve, Lasalle i Juillard iz New Yorka, Amadeus iz Londona, Parrenin iz Pariza, te Neues Wiener kvartet i Alban Berg kvartet iz Beča, kao i Virtuosi di Roma, Zagrebački solisti, Lucerne Festival Strings, Academy of St Martin in the Fields, Bečki dječaci, Beaux Arts Trio iz New Yorka i Praški komorni orkestar. Među brojnim solistima nastupili su pijanisti Sviatoslav Richter, Vladimir Ashkenazy, Nikita Magaloff, Van Cliburn, Martha Argerich, Rudolf Firkusny, Alexis Weissenberg, Aldo Ciccolini, Claudio Arrau, Mihail Pletnjov i Ivo Pogorelić, flautist James Galway, violinisti Henry Szeryng, Leonid Kogan, Isaac Stern, David Ojstrah, Viktor Tretjakov, Zlatko Baloković i Uto Ughi, te violončelisti Rostropovič, Navarra, Janigro i Tortellier. Na Igrama su nastupali veliki pjevači poput Nicolai Gedde i Monserrat Caballe, kao i velike zvijezde Duke Ellington, Dizzy Gillespie i Ravi Shankar.

Povijest opernih izvedbi vodi nas u 1951. godinu, kada je Sarajevska opera gostovala sa svojih pet produkcija. U razdoblju do 1963. godine na Igrama su uglavnom gostovale operne kuće iz nekadašnje države, a radilo se i na iznalaženju scenskih prostora pogodnih za opere. Godine 1964. je ispred Kneževa dvora postavljena prva vlastita festivalska operna produkcija. Bila je to Monteverdijeva Krunidba Popeje kojom je dirigirao Lovro Matačić. Međutim pokazalo se je da je za Dubrovnik najpogodnija operna forma komorna opera, te se od 1971. godine u atriju Kneževa dvora počinju prikazivati komorne, uglavnom komične opere. Usporedo s festivalskim produkcijama opera Monteverdija, Pergolsija, Caldare, Cimarose, Salierija, Telemanna i Galupija, nastavljeno je s praksom dovođenja gostujućih opera. U Dubrovniku su tako među ostalima nastupili Opera Hrvatskoga narodnog kazališta iz Zagreba, Teatro Massimo iz Palerma, Piccolo Teatro Musicale iz Rima, Phoenix Opera iz Londona i Komorno glazbeno kazalište iz Moskve. Povijest festivala također bilježi ekskluzivna operna događanja kao što su Kelemenova Apocalyptica, ili pokušaj rekonstruiranja jedne od Jarnovićevih opera u okviru projekta Doma i u buži.

Balet i ples bili su također rado viđeni na Dubrovačkim ljetnim igrama, koje su predstavile brojna poznata imena i ansamble uglavnom na taraci tvrđave Revelin. Pored najboljih domaćih baletnih ansambala, koreografa i solista, nastupili su i Merce Cunningham, Jerome Robbins, Alvin Ailey, Glenn Tetley i Martha Graham sa svojim ansamblima, Twentieth Century Ballet Maurice Bejarta, American Ballet Theatre, London Festival Ballet, Harkness Ballet, Antonio Gades Troupe, Balet Mađarske državne opere, te baleti iz Parme, Antwerpa i Adelaide.

Festivalska palača

Barokna palača u Dubrovniku, u ulici Od Sigurate 1, 20000 Dubrovnik, ranije u vlasništvu obitelji Kerša, a danas u funkciji sjedišta "Ljetnih igara", teško je bila oštećena u agresiji na Dubrovnik 6.12.1991. godine. Riječ je o baroknoj palači iz 17. stoljeća, obnovljenoj u klasicističkom stilu potkraj 18. stoljeća, kada je dobila za Dubrovnik izuzetnu unutrašnju opremu (freske i štukature). Na temelju istraživanja, omogućena je njihova kompletna rekonstrukcija, uz nove nalaze i njihovu valorizaciju u okviru stambene arhitekture Dubrovnika.

Nagrada Orlando

Nagradu Orlando Hrvatska radiotelevizija dodjeljuje svake godine za najbolja dostignuća u glazbenom i dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara.

Dobitnici:

Organizator provedbe i dodjele nagrade je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, a nagrada nosi ime "NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA".

Nagrada HDDU-a

Sezona 2016. / 2017.

• HRVOJE IVANKOVIĆ za dramaturški koncept i oblikovanje teksta te IVICA BOBAN za dramaturšku obradu teksta "Marin Držić - Viktorija od neprijatelja" premijerno izvedenog na 68. Dubrovačkim ljetnim igrama.

Sezona 2015. / 2016.

• Za najbolje redateljsko ostvarenje: IVICA BOBAN za režiju predstave "Othello" Williama Shakespearea u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla.

Sezona 2012. / 2013.

• Za najbolju glavnu žensku ulogu: ALMA PRICA za ulogu Medeje u Euripidovoj "Medeji" u režiji Tomaža Pandura u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu.

Sezona 2011. / 2012.

• Za sporednu mušku ulogu: DRAŽEN ČUČEK za ulogu Svećenika u predstavi “Kralj Edip” Sofokla u režiji Eduarda Milera i izvedbi dramskog ansambla 62. Dubrovačkih ljetnih igara.
• Za najbolju žensku ulogu: JELENA MIHOLJEVIĆ za ulogu Kate u predstavi “Kate Kapuralica” Vlaha Stullija u režiji Darija Harjačeka i izvedbi dramskog ansambla 62. Dubrovačkih ljetnih igara.

Sezona 2010./2011.

• Nagrada za mladog glumca. JAN KEREKEŠ za ulogu Ivana Aleksandroviča Hlestakova u predstavi “Revizor” N. V. Gogolja u režiji Jerneja Lorencija i izvedbi festivalskog dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih.

Sezona 2008./2009.

• Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodijeljena je MIŠI MARTINOVIĆU, za ulogu Nike u predstavi “Na taraci” Ive Vojnovića u režiji Joška Juvančića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara.

Sezona 2007/2008.

• Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodijeljena je DUBROVAČKIM LJETNIM IGRAMA za obilježavanje petstote obljetnice rođenja Marina Držića.

U sklopu dramskog programa posvećenog 500. obljetnici rođenja Marina Držića, Festivalska publika imala je prilike pogledati lutkarskog „Plakira“ u izvedbi Zagrebačkog kazališta lutaka; tri predstave „Skupa“ – dubrovačkog kazališta „Marina Držića“, splitskog HNK i premijernu festivalsku; četiri predstave „Dunda Maroja“ – zagrebačkog HNK, mađarskog „Csokonai“ kazališta iz Debrecena, Makedonskog nacionalnog teatra i varaždinskog HNK; „Tirenu“ ukomponiranu u okvir Zoranićevih „Planina“ u izvedbi DLJI-a i Zagrebačkog kazališta mladih u suradnji s Akademijom dramskih umjetnosti; „Arkulina“ reprizu prošlogodišnje uspješnice Festivalskog dramskog ansambla i praizvedbu djela „Darsa- farsa“ Matka Sršena u izvedbi DLJI-a i kazališta „Marina Držića“.

Sezona 2003/2004.

• Za najbolju predstavu u cjelini: "EKVINOCIJO" Ive Vojnovića, u režiji Joška Juvančića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla 55. dubrovačkih ljetnih igara;
• Za najbolje redateljsko ostvarenje: JOŠKO JUVANČIĆ za režiju predstave "Ekvinocijo" Ive Vojnovića u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla 55. dubrovačkih ljetnih igara;
• Za glavnu žensku ulogu: DORIS ŠARIĆ KUKULJICA za ulogu Jele u predstavi "Ekvinocijo" Ive Vojnovića, u režiji Joška Juvančića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla 55. dubrovačkih ljetnih igara.
• Za najbolji light design: DENI ŠESNIĆ za light design u predstavi "Ekvinocijo" Ive Vojnovića, u režiji Joška Juvančića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla 55. dubrovačkih ljetnih igara.

Sezona 2002/2003.

• Za najbolju predstavu u cjelini: "AMFITRION" Heinricha von Kleista u režiji Janusza Kice i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara;

Sezona 2001/2002.

• Za najbolju predstavu u cjelini "POSJET STARE DAME", Fredericha Durrenmatta u režiji Ivice Kunčevića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara
• Za glavnu mušku ulogu: VANJA DRACH za ulogu Illa u predstavi "Posjet stare dame" Fredericha Durrenmatta u režiji Ivice Kunčevića i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara

Sezona 2000/2001.

• Za najbolje redateljsko ostvarenje: IVICA BOBAN za režiju predstave "Četvrta sestra", Janusza Glowackog u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla i Majstorske radionice ADU, Zagreb;
• Za najbolju scenografiju: DINKA JERIČEVIĆ za scenografiju predstave "Kristofor Kolumbo", Michela de Ghelderodea u izvedbi Festivalskog dramskog ansambla i u režiji Georgija Para;
• Za najbolji kazališni light design: ZORAN MIHANOVIĆ; za light design predstave "Četvrta sestra", Janusza Glowackog u režiji Ivice Boban i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla i Majstorske radionice ADU, Zagreb
• Za izuzetno ostvarenje mladom umjetniku do 28 godina: BORKO PERIĆ za ulogu Kolje u predstavi "Četvrta sestra", Janusza Glowackog u režiji Ivice Boban i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla Festivala Dubrovnik i Majstorske radionice ADU, Zagreb

Sezona 1998/99.

• Za najbolju predstavu u cjelini: "DUBROVAČKA TRILOGIJA", Iva Vojnovića, u režiji Joška Juvančića i izvedbi Festivalskog ansambla - Festivala Dubrovnik
• Za najbolje redateljsko ostvarenje: JOŠKO JUVANČIĆ, za režiju predstave "Dubrovačka trilogija", Iva Vojnovića, u izvedbi Festivalskog ansambla - Festivala Dubrovnik

Sezona 1997/98.

• Za najbolju scensku glazbu: PAOLA DRAŽIĆ-ZEKIĆ za glazbu u predstavi "Dum Marinovi sni" Marina Držića, režija Ozren Prohić i izvedbi Festivalskog ansambla-Festivala Dubrovnik.
• Za izuzetno ostvarenje mladom umjetniku do 28 godina: KREŠIMIR MIKIĆ za ulogu Satira, Zaljubljivog Grubiše u predstavi "Dum Marinovi sni" Marina Držića, režija Ozren Prohić i izvedbi Festivalskog ansambla - Festivala Dubrovnik.
• za najbolju kostimografiju: IRENA SUŠEC za kostimografiju predstavi "Dum Marinovi sni" u izvedbi Festivalskog ansambla - Festivala Dubrovnik.

Sezona 1996. /97.

• Za najbolja umjetnička ostvarenja u drami: GORAN GRGIĆ, za ulogu u predstavi "Ilija Kuljaš - Građanin plemić" izvedenu na Dubrovačkom ljetnom festivalu u režiji Ivice Kunčevića