Tvrđava je koncipirana tako da se oko središnjeg atrija u prizemlju nižu prostorije namijenjene stanovanju posade i kaštelana, pohrani topova i drugog naoružanja te komunikaciji s ostalim razinama. Iznad prizemlja još su tri razine, uglavnom s otvorenim terasama i obrambenim platformama s kruništima. Na sjeverozapadnom uglu je niša s kipom svetog Vlaha, rad francuskog kipara Jacoba de Spinisa iz Orléansa i Korčulanina Vicka Lujova iz 1559. Danas je Lovrjenac posebno poznat po natpisu uklesanom u nadvratnik ulaznih vrata: „Ni za sve zlato ne prodaje se sloboda“ – Non bene pro toto libertas venditur auro.
Nad unutarnjim vratima, koja su u 19. stoljeću porušena zbog iznošenja topova, nalazio se drugi natpis, nažalost sačuvan samo u zapisima: „Ako nova sila božanska pritisne, neka Tifona imaju ove zidine.“ U slučaju napada ili opsade Lovrjenca, atime i Grada, u pomoć se priziva Tifon, antički div sa stotinu zmijskih glava koji je rigao vatru, potresao zemlju i uništavao sve pred sobom.
Nakon pada Dubrovačke Republike u 19. stoljeću, Austrija je Lovrjenac 1886. pretvorila u vojarnu. Topovski otvori prema pučini preoblikovani su u velike prozore, a podizni je most pred ulazom u tvrđavu betoniran, dok je na drugoj terasi podignuta kućica za golubove listonoše. Godine 1907. vojska je napustila tvrđavu, na što je iznajmljena nekoj hotelskoj kući da je adaptira u hotel. To je izazvalo veliko negodovanje građana, pa je 1908. tvrđava predana na skrb Društvu za promicanje interesa Dubrovnika. Tvrđava je popravljena i dijelom očišćena od dogradnji uoči povijesnog svjetskog kongresa P.E.N.-a 1933. godine, koji je dio konferencija održavao na Lovrjencu. Zasađeni su borovi podno tvrđave i uspostavljeno je novo istočno stubište iz lučice u Pilama.
Za Drugog svjetskog rata bila je pretvorena u zatvore, a njezina unutrašnjost pregrađena u ćelije. Odmah nakon rata uklonjene su nagrde i izvedeni nužni popravci. Danas Lovrjenac služi Dubrovačkim ljetnim igrama, a poznata su uprizorenja klasičnih drama, napose Shakespeareova Hamleta.
Izvor: Društvo prijatelja dubrovačke starine
