Cristina Aguilera plesačica
David Caro gitara
Miguel Lavi glas
Režija, koreografija, interpretacija, Cristina Aguilera
Udaraljke, Roberto Jaén
Kostimi, López de Santos / José Galvañ
Oblikovanje zvuka, Fali Pipió
Tarab je arapska riječ koja se odnosi na stanje ekstaze izazvano glazbom, onaj trenutak transa u kojem se osoba povezuje sa sobom i uranja u njezinu energiju.
Na arapskom se tarab odnosi stanje pojačanih emocija, a prevodi se kao ‘zanos’, ‘ekstaza’ ili ‘očaranost’, što može može podrazumijevati i osjećaj tuge, kao i radosti. Tarab se također povezuje sa stilom glazbe i izvedbe u kojima ova emocionalna stanja prizivaju i izvođač i publika.
Tarab je zapravo izazov kojem je cilj dosegnuti onu ekstazu koju pjevanje i sviranje gitare izazivaju u plesaču.
Cristina Aguilera debitirala je kao plesačica flamenca u dobi od osam godina. Usavršavala se kod Maite Galán te je 2010. godine diplomirala španjolski ples i flamenco na Plesnom konzervatoriju Carmen Amaya u Madridu.
Godine 2015. u Granadi je predstavila svoju prvu predstavu, Encrucijada. Otad u suradnji s najznačajnijim plesnim skupinama sudjeluje na brojnim uglednim festivalima. Godine 2016. dobila je poziv da svoju drugu plesnu predstavu, Corazón Abierto, predstavi na dvadesetom Bijenalu flamenca u Sevilli, a 2017. godine predstavila je svoj program Granada s Albom Heredijom. Godine 2018. premijerno je izvela De Agua, Plata y Tierra (Od vode, srebra i zemlje) pod vodstvom Jesúsa Carmone. Godine 2019. plesala je u predstavi Lorca i strast. More snova na pozornici Generalife Gardens u Alhambri u Granadi. Godine 2020. pozvana je na festival Sona Flamenc u Tarragoni, a svoj program De Agua, Plata y Tierra predstavila je na 24. izdanju festivala u Jerezu, gdje je dobila pohvale kritike.
Cristina Aguilera ostvarila je brojne turneje po Španjolskoj i inozemstvu (Meksiko, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo itd.), održavajući tečajeve i podučavajući u zemljama koje je posjetila.
David Caro rođen je u Almeríji 1992. godine. Gitaru je počeo učiti s jedanaest godina uz svojega oca Joséa Antonija Cara. Diplomirao je s pohvalom flamenco-gitaru na Konzervatoriju Rafael Orozco u Córdobi. Danas nastupa u kultnom flamenco-klubu Los Gallos u Sevilli. Gitarist je Juana Pinille (dobitnika prestižnog priznanja Lámpara Minera 2007. godine), s kojim je snimio četiri albuma, uključujući Jugar con Fuego, koji je 2014. godine bio nominiran za nagradu Latin Grammy. Surađivao je, između ostalih, s pjevačem El Peleom na albumu Peleando, te plesačima Farruquitom, na plesnom programu Dos Figuras: Farruquito y El Pele, i Chorom Molinom na Bayles de jitanos. Gitarist je slavnome plesaču El Carpeti na njegovim programima Flamenco Show i A Bailar. Svira i na drugim projektima, kao što su Ser de luz flautista i saksofonista Sergija de Lopea, trio Bajo de Guía flautista, saksofonista i svirača usne harmonike Diega Villegasa i Jugando Matíasa Lópeza El Matija (nagrada Lámpara Minera 2019. godine).
Skladao je glazbu za plesne programe kao što su Habla la tierra murcijske plesačice Maise Márquez, Continuo Macarene López, Alachar Julija Ruiza i Inke Díaz, Los Males de España Cristine Soler i Azul Julija Ruiza.
David Caro održava radionice gitare na raznim festivalima flamenca, kao što su Ibérica Contemporánea (Querétaro, Meksiko), Arte Flamenco u Mont-de-Marsanu, Bijenale flamenca u Sevilli i Festival flamenca u Jerezu.
Miguel Lavi, cantaor ili pjevač flamenca, rođen je u Jerezu de la Frontera, u mitskoj četvrti Plazuela, odakle su potekli proslavljeni umjetnici La Paquera, Los Agujetas i Los Moneos.
Svoj pjevački debi ostvario je s dvanaest godina u klubu Agujetas el Viejo u Roti, u pokrajini Cádiz. Godine 1998. boravio je u Japanu s uglednim plesačima Andrésom Peñom i Mercedes Ruíz, gdje se kasnije vratio kako bi nastupao uz japanskog plesača flamenca Shojija Kojimu.
Godine 1999. odlazi u Barcelonu, gdje je pet godina nastupao u flamenco-klubu El Cordobés, izmjenjujući se s velikim umjetnicima poput Antonija Canalesa, Duquendea ili Belén Maye. Te je godine sudjelovao i u plesnim programima Somorrostro i Los Tarantos pod vodstvom Javiera Latorrea.
Godine 2004. s učiteljima Antoniom Canalesom, La Monetom, Pepeom Torresom i Mercedes Ruiz odlazi na turneju u Meksiko. Godine 2008. pozvan je na festival u Jerezu, gdje je uz gitarsku pratnju Diega del Moraa nastupio u palači Villavicencio, postigavši velik uspjeh kod kritike.
Godine 2010. surađivao je s poznatim plesačicama flamenca Juanom Mayom i Pastorom Galván.
Godine 2018. objavio je svoj prvi samostalni album pod nazivom Viejos Retales, koji je dobio izvrsne kritike. Trenutačno nastupa kao solist i kao pratnja proslavljenim plesačima kao što su Antonio Canales, Juan de Juan, Pastora Galván, Olga Pericet i Cristina Aguilera.
--
Powered by:
