76
Dubrovačke ljetne igre
Dubrovnik Summer Festival
10/7 - 25/8 2025
Menu

Ibrica Jusić | Od Shakespearea do sevdaha

Izvedbe
05. kolovoza / ponedjeljak / 22:00h
Atrij Kneževa dvora
Ibrica Jusić | Od Shakespearea do sevdaha

Ibrica Jusić

Od Shakespearea do sevdaha

povodom 60. obljetnice umjetnikova djelovanja i preko 50 godina djelovanja na Dubrovačkim ljetnim igrama

Legendarni dubrovački doajen šansona Ibrica Jusić, koji je svojim ponoćnim serenatama i gitarskim recitalima ostavio neizbrisiv trag na Dubrovačkim ljetnim igrama, u obljetničkom festivalskom izdanju izvest će program pod nazivom od Shakespearea do sevdaha povodom velikih obljetnica - 60. godina svog umjetničkog djelovanja te preko 50 godina djelovanja na Igrama. Jusić je rođen u Dubrovniku gdje je i započeo svoju plodonosnu karijeru zapjevavši 1965. godine na skalinima, mitskome mjestu svoje karijere. Na poziv skladatelja Pere Gotovca odlazi u Zagreb pa zatim u Pariz gdje stiče prva međunarodna iskustva nastupajući u najprestižnijim pariškim kabareima. Ipak, svakog ljeta vraćao se u svoj Grad i na Skalinima održavao svoja tradicionalna ponoćna koncertna druženja s vjernom publikom. Koristeći ljetne dolaske u Grad, 1971. počinje surađivati s Dubrovačkim ljetnim igrama te s prigodnim songovima sudjeluje u kultnim predstavama Igara - Edward II, Columbo i Aretej. Piše glazbu i nastupa u predstavi Životopis Miha Pracata 1977., a iste godine održava svoj samostalni recital u Kneževom dvoru, što je ujedno bilo i službeno priznanje njegovoj artističkoj vrijednosti.  

--

Ibrica Jusić rođen je u Dubrovnik 15. prosinca 1944. godine. Ove će godine proslaviti 80. rođendan. Najvažniju hrvatsku diskografsku nagradu Porin za životno djelo dobio je prije pet godina. Ali njegova priča i pjesma nastavljaju se živo i snažno.

Lijepe su to godine života, ali još impozantniji i impresivniji je broj godina njegovog umjetničkog rada i prisutnosti u glazbi i životu čitavih generacija njegove publike. Otkako je prije 60 godina prvi put sjeo i zapjevao uz gitaru na skalinama svog rodnog Dubrovnika, Ibrica Jusić s njih ne silazi. Od tog prvog grumenčića bačenog u more, njegov život i karijera su krugovi koji se šire i šire. Od jednog zaljubljenog para koji je prvi zastao i ostao očaran njegovim glasom, njegova je publika neprestano rasla. Bio je to početak osvajanja svijeta neprekidnom prisutnošću, neumornim usavršavanjem koje traje do danas i nadasve nepopustljivom vjernošću samom sebi.

Harmonika oca Arifa i glas majke Emine posijali su sjeme talenta koji je nezadrživo rastao i procvao divnim plodovima, nakalemljen na žilavo stablo nikad ugaslog mladenačkog bunta i prkosa, neizostavnog sastojka temperamenta i strasti rasnog šansonijera Ibrice Jusića, romantičnog zanesenjaka, vječnog lutalice i podjednako dubrovačkog, zagrebačkog i pariškog boema.

Njegove su pjesme bile i još su uvijek obavezna lektira sentimentalnog odgoja čitavih generacija. I ne samo sentimentalnog. Vječno je snažan i za svaki novi naraštaj aktualan brehtijanski krik "Ne dajte da vas zavedu" iz glasnica Ibrice Jusića koje ne pucaju, koje se i dandanas čeliče neprekidnim nastupima. Lakše bi i kraće bilo nabrojati gradove i gradiće Hrvatske i čitave nekadašnje Jugoslavije u kojima nije nastupio, ako takvih uopće ima, od onih u kojima ga publika i danas dočekuje sa zahvalnošću i oduševljenjem.

Ibrica Jusić stihove i glazbu drugih pjesnika i skladatelja osvaja i posvaja, kao što je učinio s Mačkom Zvonimira Goloba i Pere Gotovca, pretvarajući je u vlastitu krv, glas i šansonijerski dragulj. To šansonijersko remek-djelo, s kojim se na samim svojim počecima Ibrica Jusić odmah vinuo u sam vrh hrvatske šansone, pobjeđujući krajem 1960-ih tri godine zaredom na Zagrebačkom festivalu, ima amblematski značaj za čitav opus Ibrice Jusića i stoga nije nimalo slučajno što će biti vrhunac i večerašnjeg retrospektivnog programa.

Svaki izbor pjesama, pa tako i ovaj večerašnji, u slučaju Ibrice Jusića predstavlja svojersni autoportret, ulomke iz autobiografije, ali istovremeno i antologiju u kojoj nam skladatelj i pjevač uvijek iznova vadi svoje srce i pruža nam ga na žicama svoje gitare i u svome glasu.

Večeras će posebno značenj na samom početku koncerta imati pjesma Ponoć u kojoj Ibrica Jusić, u ovom slučaju autor stihova i glazbe, identificira mjesto na kojem je sve počelo, znamenite i drevne dubrovačke skaline koje su bile i ostale njegov dom iz kojeg odlazi na sva svoja gostovanja, pa tako i ovo večerašnje u stotinjak metara udaljeni Knežev dvor.

Skaline su njegova najvažnija i zauvijek najdraža pozornica, ishodište kojem se uvijek vraća. Nemojte se začuditi ako ga tamo vidite i čujete već noćas, a potražite ga svakako sutra, oko ponoći, ispred dominikanskog samostana, gdje će se ova večerašnje proslava nastaviti.

Kao i mnoge druge ljubavi o kojima pjeva, tako i ljubav prema Gradu nije uvijek uzvraćena, ali od takvih ljubavi upravo su i sazdana i njome se hrane i u od nje rastu trubadurska srca poput Ibričinog koji svemu usprkos vječno pjeva U svakom slučaju te volim. Ta je pjesma istodobno i predivan hommage drugom i drugačijem geniju tog istoga Grada i podneblja, Ibričinom bratu Đeli Jusiću, a večeras će biti i posebno emotivan pozdrav nedavno preminulom velikom dubrovačkom gosparu i pjesniku Luki Paljetku. Ljubav je to nježna, neprolazna i bezuvjetna.

Utoliko je važnija i ljepša večer poput ove kada se ljubav uzvraća, kada se nakon dugo vremena Ibrici Jusiću otvara prostor glazbom velikana posvećenog atrija Kneževa dvora. Dobra je to prilika i za podsjećanje na Jusićevu suradnju s Dubrovačkim ljetnim igrama koja je počela prije više od pola stoljeća.

Još dvije pjesme večerašnjeg recitala valja posebno istaknuti, u skladu s naslovom koncerta Od Shakespearea do sevdaha. Sevdalinka Tebi, majko, misli lete oda je važnoj sastavnici Jusićevog kulturnog i duhovnog višestrukog identiteta, bogatstva posvjedočenog i ovjekovječenog na Jusićevim albumima Amanet i Amanet 2. Zakinut je i duhovno obogaljen svatko tko nije u stanju prigrliti i voljeti i taj dio naslijeđa, kako Jusićevog, tako i dubrovačkog.

Naposljetku, u godini bez Hamleta na Lovrijencu, Hamlet će kroz Jusićevo grlo svoju gorku sudbinu otpjevati večeras u Kneževu dvoru. Pjesma Sit svega toga Shakespearov je Sonet br. 66, toliko blizak i srodan najslavnijem monologu tragičnog danskog kraljevića kao da je iz njega isječen. S poantom o ljubavi kao razlogu postojanja i neodustajanja, svim neprijateljskim strelicama svijeta i sudbine usprkos.

Branimir Pofuk          



 

Povezana multimedija

Multimedija

Sponzori | Donatori | Pokrovitelji | Medijski pokrovitelji

Instalacija

Da bi ste instalirali ovu aplikaciju, dodirnite gumb Dijeli , a zatim Dodaj na početni zaslon.