Hrvatski tenor svjetskoga glasa Krešimir Špicer će na 75. Dubrovačkim ljetnim igrama nastupiti uz pijanista Lovra Marušića, koji je svoju međunarodnu reputaciju potvrdio osvajanjem srebrne medalje i specijalne nagrade Robert Schumann Award na prestižnom pijanističkom natjecanju International Telekom Beethoven Piano Competition 2023 u Bonnu - Njemačka kao i osvajanjem srebrne medalje u Clevelandu, SAD na 2021 Cleveland International Piano Competition.
--
D. Scarlatti: Sonata u E-duru, K 380
Izbor iz ariae antique:
G. Caccini: Amarilli mia bella
A. Lotti: Pur dicesti o bocca bella
G. Giordani: Caro mio ben
A. Scarlatti: Già il sole dal Gange
R. Schumann: Arabesque u C-duru, Op. 18
Izbor pjesama Franza Schuberta:
An Sylvia, D 891
Meeres Stille, Op. 3 br. 2
Im Frühling, D 882
Abendstern, D 806
Erlkönig, Op. 1
F. Chopin: Nokturno, op. 9 br. 2
G. Fauré: Trois poèmes d’un jour, Op. 21
Rencontre
Toujours
Adieu
B. Kunc: 2 Nokturna, op. 32
Izbor pjesama hrvatskih skladatelja:
J. Hatze: Majka
V. Lisinski: Ribar
--
Vrhunski hrvatski glazbenici, Krešimir Špicer i Lovre Marušić, večerašnjim programom vode publiku na putovanje kroz neke od glavnih stavki solopjevačkog repertoara: od starih arija, preko vokalne lirike Schuberta i Fauréa do hrvatske popijevke; Vokalno će putovanje biti isprepleteno klavirskim minijaturama.
Giuseppe Domenico Scarlatti (Napulj, 1685. – Madrid, 1757.), talijanski barokni skladatelj, sin skladatelja Alessandra – čija arija slijedi – živio je i radio u Italiji, Španjolskoj i Portugalu. Bio je glazbeni ravnatelj jedne od kapela crkve sv. Petra u Rimu, za koju je pisao crkvenu glazbu, a napisao je i nekoliko opera. U Lisabonu je bio glazbeni ravnatelj na dvoru kralja Ivana V. te podučavao kraljevog brata Antonija i kćer Mariu Bárbaru. Za nju je poslije napisao većinu svojih sonata za čembalo, a kada se ona udala za španjolskoga prijestolonasljednika, koji će poslije biti Ferdinand VI., Scarlatti je za parom otišao u Španjolsku, gdje je proveo ostatak života.
Nepoznati autor Scarlattijeve je sonate opisao kao „Bachove Preludije koji su pošli na odmor na Mediteran.” Od 555 sonata, desetak je napisao za violinu i continuo, tri za orgulje i ostale za čembalo, a u njima ostvario niz sviračkih i harmonijski inovacija te vještu ornamentiku. Sonatu K. 380 pijanist Ben Laude opisao je kao „antifonski dijalog zamišljenih instrumenata u dvorskoj procesiji.”
Arie antiche zbirni je naziv ranih arija, mahom baroknih, odnosno arija iz prvih opera, iako među njima ima i kasnorenesansnih vokalnih djela. Ovim arijama počinje obrazovanje većine klasičnih pjevača, jer su jednostavne strukture i nevelikoga vokalnog raspona, dobre za vježbanje tehnike. Ipak, kao i obično s jednostavnim stvarima, potrebno je pravo umijeće da se iz njih na vidjelo izvuče sva ljepota.
Amarilli je skladba iz važne i inovativne zbirke Le nuove musiche Giulia Romula Caccinija (Rim, 1551. – Firenca, 1618.), na tekst Giovannija Battiste Guarinija o neuzvraćenoj ljubavi. Antonio Lotti (Venecija, 1667. – 1740.) učio je glazbu od Giovannija Legrenzija i bio je pjevač, orguljaš pa kapelnik Bazilike sv. Marka. Pur dicesti tekst je nepoznatog autora koji počinje s „prekrasna usta, napokon rekoste taj dragocjeni 'da.'”
Uspješnica Caro mio ben („voljeni moj, vjeruj mi da mi srce vene bez tebe”) najčešće se pripisuje talijanskom skladatelju Giuseppeu Tommasu Giovanniju Giordaniju (Napulj, 1751. – Fermo, 1798.), no prema nekim teorijama, izvornik je napisao njegov prezimenjak Tommaso Giordani (Napulj, oko 1730. – Dublin, oko 1806.). Già il sole dal Gange („već je sunce nad Gangesom jasnije”) arija je iz opere L'honestà negli amori Alessandra Scarlattija (Palermo, 1660. – Napulj, 1725.), utemeljitelja napolitanske operne škole 18. stoljeća.
Robert Schumann (Zwickau, 1810. – 1856., Endenich) napisao je Arabesku i još nekoliko kratkih komada u Beču 1838., u doba kada je, nakon višegodišnjeg udvaranja, još uvijek čekao odobrenje Friedricha Wiecka da se vjenča njegovom mladom kćeri, pijanisticom Clarom. Arabeska je ornament, ili ornamentalni stil, arapskoga podrijetla, kao i baletna pozicija. Gracioznoga karaktera, Schumannova Arabeska plod je njegove želje „da postane omiljenim skladateljem svih bečkih dama” i prava klavirska zabava, posvećena gospođi majorici Friederike Serre auf Maxen.
Pjesme Franza Schuberta (Beč, 1797. – 1828.) također su temelj pjevačke literature. Romantizam je svakako razdoblje procvata solopjesme, ili lieda – istančanog povezivanja poezije i glazbe, čije su teme najčešće ljubav, čežnja i priroda, a pisali su ih mnogi. No Schubertov opus, s više od šest stotina pjesama, jedan je od temelja ove glazbene vrste.
Tekst pjesme An Sylvia njemački je prijevod ulomka iz Dvaju plemića iz Verone Williama Shakespearea – navodno je Schubert knjigu slučajno našao u jednom biergartenu u Beču i oduševio se ulomkom koji hvali ljepotu i čast Silvije.
Meeres Stille znači „morski spokoj”. Pjesmu je Schubert napisao na tekst Johanna Wolfganga von Goethea, a Im Frühling (Na proljeće), na tekst Ernsta Konrada Schulzea („mirno sjedim na brežuljku, nebo je bistro”). Johann Baptist Mayrhofer autor je teksta za pjesmu Abendstern (Večernica) koja počinje sa „zašto si sama na nebu, lijepa, usamljena zvijezdo?”
Erlkönig – Vilenjak – jedna je od najpoznatijih Schubertovih pjesama, iz 1819. U njoj, pjevač mora preuzeti čak četiri uloge iz Goetheove pjesme, uloge pripovjedača, oca, malog sina i vilenjaka koji sina nastoji oteti.
Frédéric Chopin (Żelazowa Wola, 1810. – Pariz, 1849.) nije bio prvi autor koji je pisao nokturna, kratke karakterne komade inspirirane noćnim ugođajem, jer to su bili John Field i Ferdo Livadić, no Chopin ih je razvio i učinio poznatima. I druge je kratke klavirske stavke, koji su dotad smatrani salonskom zabavom, uzdigao na umjetničku razinu, svojim tehničkim zahtjevima te melodijskim i harmonijskim inovacijama.
Jedan od najpopularnijih njegovih nokturna baš je Nokturno u Es-duru, op. 9 br. 2. Tri nokturna, op. 9 pisao je između 1830. i 1832., za pijanisticu Marie Moke-Pleyel. U ovome Nokturnu je pjevna, gotovo operna, melodija sve ukrašenija kako se skladba razvija, u izmjenjivanju dvaju tematskih dijelova, s kodom na kraju. Skladba je potakla i obrade, primjerice za violinu i za violončelo.
Gabriel-Urbain Fauré (Pamiers, 1845. – Pariz, 1924.), skladatelj, pijanist i orguljaš, od mladosti je svirao orgulje i navodno ga je u kapelici u mjestu Foix uvijek slušala slijepa starica koja je poslije njegovom ocu ispričala o sinovu daru za glazbu. Bio je orguljaš crkve La Madeleine u Parizu i profesor na Pariškome konzervatoriju te poslije njegov ravnatelj, a među njegovim učenicima bili su i Ravel, Enescu, N. Boulanger. U Fauréovim djelima neuobičajena harmonijska i melodijska rješenja često su spojena s elegantnim, prividno jednostavnim okvirom. Najznačajniji trag ostavio je svojim solopjesmama, kojih je više od stotinu, ali i drugom komornom glazbom.
Tri pjesme jednog dana, op. 21, napisao je na tekst Charlesa Grandmougina, o putu od susreta do rastanka u jednome jedinom danu. Prva ocrtava romantičan susret („rencontre”), druga je melankolična slika o čežnji, a treća donosi završno „zbogom.”
Pijanist i skladatelj Božidar Kunc (Zagreb, 1903. – Detroit, 1964.) u Zagrebu je studirao klavir u klasi Svetislava Stančića i kompoziciju u klasi Blagoja Berse. Na Muzičkoj akademiji predavao je klavir, korepetirao i vodio Operni studio. Godine 1951. odlazi za sestrom, Zinkom Kunc, primadonom velike karijere, u SAD, gdje je najviše radio kao njezin korepetitor, ali je nastavio skladati.
Iako je pisao i koncerte i simfonijska djela, ostaje upamćen kao minijaturist, autor vokalne lirike i klavirskih komada, u jasnim formama i u impresionističkom te postimpresionističkom stilu. Nakon Chopinova, slušamo i Kuncov pristup „noćnom” ugođaju, i sanjivom i burnom, u Dva nokturna iz 1936. godine.
Veliki hrvatski liričar, skladatelj vokalne glazbe, Josip Hatze (Split, 1879. – 1959.) studij glazbe započeo je privatno u Splitu, a završio na Konzervatoriju u Pesaru. Djelovao je u Splitu kao zborovođa i kao profesor glazbe. Za Drugog svjetskog rata vodio je zbor jugoslavenskog zbjega u El Shattu.
Hatze je napisao nekoliko orkestralnih djela, niz kantata i ciklusa solo-pjesama, kao i cijenjene opere Povratak te Adel i Mara. Pisao je i instruktivna djela o kontrapunktu i instrumentaciji. Njegova su djela prožeta melodijskom muzikalnošću mediteranskoga kruga, unutar kasnoromantičke tonalitetnosti, uz utjecaj verizma i povremeno korištenje pučkih elemenata. Dvodijelnu pjesmu Majka napisao je na tekst Huga Badalića („Ja ne znam što je majka mila..”) o prolaznosti života („Zar mari smrt za srca jad?”).
Iako je skladatelj Vatroslav Lisinski (Ignatius Fux / Fuchs, Zagreb, 1819. – 1854.), kako se uvijek navodi, „utemeljitelj moderne hrvatske opere, solopjesme, zborske i orkestralne glazbe te prvi slavenski autor opera nakon Glinke”, velik dio svojega kratkog života proveo je razočaran zbog nemogućnosti da se glazbeno ostvari i da živi od glazbe.
U Zagrebu je pohađao filozofski studij i pravničku akademiju i bio je bilježnik Banskoga stola u Zagrebu. Glazbu je počeo učiti privatno. Sklada od 1841., na nagovor Alberta Štrige. Želio je studirati na Konzervatoriju u Pragu, no po njihovim je propisima bio prestar za upis te je otišao na tamošnju Orguljsku školu i uzimao privatne satove kompozicije. Nije mogao dobiti ni posao nastavnika u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda pa je ondje besplatno obavljao administrativne poslove, a inače je davao satove klavira i radio kao sudbeni prislušnik.
Zaigranu pjesmu Ribar napisao je na alegorijski tekst Petra Preradovića „Ribice lude, hodite amo (...) Meka je, sladka, Udica tanka!”
Krešimir Špicer (Slavonski Brod, 1976.) pjevanje je diplomirao na Konzervatoriju Sweelinck u Amsterdamu u klasi Core Canne Meijer. Godine 1997. pobijedio je na Nizozemskom natjecanju Vriendenkrans u organizaciji amsterdamskog Concertgebouwa, a međunarodni uspjeh stigao je na Festivalu Aix-en-Provence 2000. godine gdje je nastupio u ulozi Odiseja u Monteverdijevoj operi Odisejev povratak u domovinu, uz ansambl Les Arts Florissants pod ravnanjem Williama Christiea. Uslijedila je međunarodna turneja te hvaljena snimka na DVD-u. Od tada redovito nastupa u vodećim opernim kućama (Ženeva, Frankfurt, Zürich, Amsterdam, Berlin, Toronto, Los Angeles, Moskva, Pariz, Milano, i dr.), u cijenjenim koncertnim dvoranama i na festivalima (Beaune, Baden-Baden, Salzburg, Schwetzingen, Luxembourg, Amsterdam, Verbier, Aix-en-Provence, New York, Edinburgh i dr.)
Od početka svoje pjevačke karijere, Špicer surađuje s dirigentima međunarodne reputacije, kao što su Kent Nagano, Jurij Temirkanov, Philippe Herreweghe, Myung-whun Chung, Marc Minkowski, René Jacobs, Fabio Luisi, Herbert Blomstedt, Thomas Henglebrock, Sir Simon Rattle, Zubin Mehta, Diego Fasolis, Franz Welser-Möst, Cornelius Meister...
Händelove opere Alcina i Tamerlano, Purcellova Didona i Enej, Mozartove Il re pastore, La clemenza di Tito, Idomeneo, Lucio Silla i La finta Giardiniera, Scarlattijev Telemaco, Salierijeva La grotta di Trofonio, Straussova Die ägyptische Helena, Stravinskijev Slavuj i Oedipus Rex, Cavallijeva Didone i Haydnov Orlando paladino, samo su neke od opera u kojima je ostvario hvaljene interpretacije širom svijeta. Među onima zabilježenima na DVD izdanjima su Monteverdijev Il ritorno d' Ulisse in patria (Virgin Classics), Mozartov Il re pastore (Deutsche Grammophon), Charpentierov David et Jonathas (Bel Air Classiques), Cavallijeva La Didone (Opus Arte), Händelova Theodora (Erato), Mozartove Lucio Silla i Le Nozze di Figaro (C major, RAI Com) iz La Scale u Milanu. U Milanskoj Scali Krešimir je također nastupio u operama G. F Händela, Tamerlano, R. Straussa, Kavalir s ružom, J. Straussa, Šišmiš…
Jednako posvećen i koncertnim izvedbama, Špicer je nastupio u lajpciškom Gewandhausu pod vodstvom Herberta Blomstedta, amsterdamskom Concertgebouwu uz Christiana Zachariasa, u Rimu uz Yurija Temirkanova, u Parizu i Rimu uz Myung-whun Chunga, u Berlinu uz Kenta Nagana, u St. Peterburgu, Tallinu i Rigi uz Philippea Herreweghea te u Strasbourgu uz Carla Rizzija.
Među nedavnim angažmanima Krešimir Špicer bilježi Mozartovog Idomenea na Festivalu u Aix-en-Provenceu te u Operi u Toulouseu, pjevački seminar na Konzervatoriju u Parizu i turneju s Les Arts Florissants, s Händelovom operom Ariodante. Budući projekti, uz ostalo, uključuju operu Boris Godunov u Operi u Avignonu, turneju s ansamblom Les Musiciens du Louvre u opereti J. Straussa Šišmiš, operu R. Straussa Kavalir s ružom u Théâtre de Champs Élysées u Parizu.
Lovre Marušić (Omiš, 1992.) svoju je međunarodnu reputaciju potvrdio osvajanjem srebrne medalje i specijalne nagrade Robert Schumann na prestižnom Međunarodnom Telekomovom pijanističkom natjecanju Beethoven 2023. u Bonnu, kao i osvajanjem srebrne medalje na Međunarodnom klavirskom natjecanju u Clevelandu, 2021. godine. Dobitnik je brojnih značajnih nagrada na uglednim pijanističkim natjecanjima, među kojima se ističu prva nagrada na 20. međunarodnom natjecanju Santa Cecilia u Portu, prva nagrada na Međunarodnom natjecanju IMF u Parizu, kao i prva nagrada, nagrada komisije i nagrada publike na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Isidor Bajić u Novom Sadu (2016.).
Prve poduke iz klavira Marušić dobiva od Rozarije Samodol u rodnom Omišu. Na poziv slavne ruske pijanistice Natalije Trull, 2006. godine, odlazi u Moskvu na Centralnu muzičku školu pri Državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski, koju je 2011. godine uspješno završio. Studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu započeo je u klasi Rubena Dalibaltayana, a nastavio te diplomirao u klasi Ljubomira Gašparovića. Poslijediplomske studije nastavlja na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u klasi Grigorija Gruzmana. Dobitnik je Rektorove i Dekanove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za iznimne rezultate tijekom studija.
Bilježi nastupe s eminentnim orkestrima i vrhunskim komornim sastavima poput Clevelandskog orkestra, Beethovenovog orkestra iz Bonna, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Vojvođanskih simfoničara, Beogradskih simfoničara, Irkustske filharmonije, Simfonijskog orkestra HNK Split, Gudačkoga kvarteta Escher iz New Yorka, Trija Beethoven iz Bonna te Zagrebačkih solista i Splitskih solista.
Kao solist i komorni glazbenik nastupa na festivalima i koncertnim ciklusima diljem Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova, Austrije, Njemačke, Portugala, Lihtenštajna, Rusije, Francuske i SAD-a. Trenutno je zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u zvanju asistenta na Odsjeku za klavir, orgulje i čembalo te je umjetnički voditelj međunarodnog festivala komorne glazbe Ostinato u Omišu.
U sezoni 2023./2024. održao je turneju u Kini, turneju sa Slovačkom filharmonijom i maestrom Danielom Raiskinom, recitale i nastupe u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Portugalu, Španjolskoj kao i diljem Hrvatske na prestižnim festivalima, sa eminentnim orkestrima i u važnim dvoranama.
Generalni zastupnik Lovre Marušića umjetnička je organizacija CristoforiumArt.
--
