Glazbenici kvarteta Arod nastupaju na brojnim međunarodnim festivalima i u cijenjenim koncertnim dvoranama, a njihov će ih glazbeni put u 2024. godini dovesti na pozornicu Dubrovačkih ljetnih igara gdje će pokazati svu svoju virtuoznost koja im je, između ostalog, donijela prestižnu prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju ARD u Münchenu.
--
Benjamin Attahir:
Al´ Asr (2018) – skladano za Kvartet Arod
Claude Debussy:
Gudački kvartet u g-molu, op. 10
Animé et très décidé
Assez vif et bien rythmé
Andantino, doucement expressif
Très modéré – En animant peu à peu – Très mouvementé et avec passion
***
Ludwig van Beethoven:
Gudački kvartet br. 14 u cis-molu, op. 131
Adagio ma non troppo e molto espressivo – Allegro molto vivace – Allegro moderato. Adagio – Andante ma non troppo e molto cantabile – Presto – Adagio quasi un poco andante - Allegro
--
Francuski skladatelj Benjamin Attahir (Toulouse, 1989.) napisao je, među ostalim, nekoliko djela koja se temelje na dnevnome muslimanskom molitvenom ciklusu, salah, a dio tog niza je i gudački kvartet Al 'Asr, koji je napisao baš za kvartet Arod. Unutar muslimanskih okvira, Attahir pokušava integrirati referencije na ostale monoteističke religije, gregorijanskim, orijentalnim i židovskim klezmer elementima. Kvartet Arod praizveo je Al 'Asr 2017., u Théâtre des Bouffes du Nord u Parizu.
Attahir o djelu kaže:
„Al 'Asr je popodnevna molitva. Nastojao sam glazbeno transkribirati ugođaj toga specifičnog trenutka u danu. Sirova svjetlost, vrućina koja preplavljuje, prelijevanje boja kada zrak dolazi u kontakt s tlom – toliko me slika pratilo dok sam pisao ovo djelo.
Ali Al 'Asr je također 103. sura Kurana koja govori o prolaženju vremena i budućnosti bića. Njezina struktura, u tri stiha, odredila je formu ovog Kvarteta, a da sveti tekst nije stavljen u prednji plan. Uvijek su poetični i alegorijski aspekti ono što me vodi u radu.”
Benjamin Attahir u mladosti je učio svirati violinu i potom razvio strast za skladanjem. Među njegovim mentorima bili su Édith Canat de Chizy, Marc-André Dalbavie, Gérard Pesson i Pierre Boulez.
Pobjednik je i dobitnik priznanja na nizu natjecanja, kao što su IHC u Bloomingtonu, UNESCO-ov Međunarodni rostrum skladatelja, nagrada SACEM-a i Académie des Beaux-Arts. Godine 2019. i 2021. nominiran je za nagradu Victoire de la musique classique, u kategoriji „skladatelj godine”
Njegova djela izvode brojni orkestri i ansambli, kao što su Staatskapelle Berlin, Filharmonija Francuskog radija, Orkestar Capitolea iz Toulousea, Helsinška filharmonija, Ensemble intercontemporain, Tokyo Sinfonietta i drugi). Bio je rezidentni skladatelj Nacionalnog orkestra iz Lillea, Gulbenkiana iz Lisabona te na brojim festivalima. Bio je i rezident programa Villa Médicis, gdje je upoznao djela pisca Lancelota Hamelina, s kojima je istkao dijalog.
Glazbeno-scenska djela čine osnovu Attahirova skladanja, koje, baš kao i njegovo podrijetlo, vuče nadahnuće negdje na pola puta između Istoka i Zapada. Godine 2019. dirigirao je praizvedbom svoje treće opere, Le silence des ombres, na libreto Mauricea Maeterlincka
Redovito surađuje s umjetnicima kao što su Daniel Barenboim, Renaud Capuçon, Bertrand Chamayou, Emmanuel Pahud, Jean-Guihen Queyras, Marc Coppey, Henri Demarquette, Gérard Caussé, Hae-Sun Kang, Geneviève Laurenceau, Raquel Camarinha, Claude Delangle, Olivier Stankiewiez, Tugan Sokhiev, Pascal Rophé te s ustanovama kao što su La Comédie Française ili Kazalište Quanzhou Liyuan. Su-osnivač je ansambla ÆNEA.
Njegova djela objavljuju Salabert / Universal Music Classical.
„Tri sam puta morao počinjati ispočetka”, napisao je Claude Achille Debussy (St. Germain-en-Laye, 1862. – Pariz, 1918.) svojem prijatelju, skladatelju Ernestu Chaussonu, o svojim mukama pri pisanju svojega jedinoga Gudačkog kvarteta.
Dovršio ga je ipak 1893., a u Parizu ga je praizveo Kvartet Ysaÿe. Korespondentu Chaussonu ovo se djelo, jedno od Debussyjevih najpopularnijih, nije svidjelo pa mu je Debussy odgovorio da će samo za njega napisati još jedan kvartet i pokušati ga „odjenuti u dostojanstvenije ruho”, no to ipak nije učinio.
Na pisanje je Debussy vjerojatno bio potaknut Gudačkim kvartetom Césara Francka, kao i Lisztovom „cikličkom” metodom vraćanja ranijih motiva u nastavku skladbe. U ovom kvartetu živahni je početni motiv taj koji se vraća i u kasnijim stavcima, a oni donose raspon od gudačke valovitosti s početka, preko odvažnog i ritmičnog drugog stavka s inovativnim zvukovnim efektima i prigušenog Andantina, do finala koje postaje sve pokretnijim i donosi bogatstvo gudačkih zvukovnih boja. Neki su suvremenici Debussyju čak prigovarali da je njegov popularni Kvartet „previše orkestralan”.
Claude Debussy studirao je na Pariškom konzervatoriju, na kojem su mu prigovarali što se ne pridržava pravila komponiranja (iako je 1885. svejedno osvojio cijenjenu francusku stipendiju Prix de Rome). Nakon francuskih utjecaja, otkrio je glazbu Palestrine, ruskih autora i kratko se oduševio Wagnerom, no poslije je rekao da je tada „prekrasan suton pogreškom zamijenio za zoru“. Debussy je također bio iznimno zainteresiran za glazbe drugih kultura, pri čemu je važnu ulogu odigrala Svjetska izložba u Parizu 1889., gdje je prvi put čuo indonezijski gamelan. Često je rabio nezapadne ljestvice, arhaične nizove, moduse, pentatoniku, cjelostepenu ljestvicu – bio je to utjecaj Istoka, ali i posljedica onodobnih harmonijskih postupaka, odnosno pomicanja prema „razbijanju“ tonaliteta. Za više je skladbi bio inspiriran pjesništvom te je glazbu vezivao uz vizualne podražaje (ali odbijao titulu „impresionističkog“ skladatelja). Uz gudački kvartet, napisao je orkestralne komade, pjesme, inventivna kratka klavirska djela, operu Pelléas et Mélisande i jedno od najznačajnijih orkestralnih djela svojega doba, Preludij za poslijepodne jednog fauna.
„Nakon ovoga, što nam uopće preostaje pisati?” navodno je rekao Franz Schubert kada je 1828., nekoliko dana prije smrti, čuo Beethovenov Gudački kvartet, op. 131. Kvartet broj 14 navodno je i Ludwigu van Beethovenu (Bonn, 1770. – Beč, 1827.) bio omiljeni, među šesnaest gudačkih kvarteta koje je napisao. Dovršio ga je u ljeto 1826. i šaljivo rekao izdavaču da ga je složio iz „komadića koje je pokupio ovdje i ondje”, iako mu je zapravo poslao opsežno i cjelovito djelo koje i danas izaziva strahopoštovanje. Objavljeno je tek tri mjeseca nakon Beethovenove smrti.
Kvartet sadržava sedam cjelina – stavaka koji su spojeni i zapravo su među njima četiri „klasična” stavka uz uvodnu fugu i dva interludija. Za uvodni, kontemplativni Adagio Richard Wagner je rekao da je to „najtužnije što je Beethoven notama izrazio”, a nakon njega slijedi razigrano odmjereni stavak pa kratak, odlučni „recitativ” gudača. Središnji spori stavak vješto varira svečano plesnu temu, a zatim violončelo povede u neumoljivi Scherzo (Presto), nakon čega kratak „tamniji” Adagio uvodi u finale, furiozan, ali najklasičnije osmišljen stavak, sonatni oblik.
Tražeći načine da opišu ovu Beethovenovu glazbu – što nikada ne uspijeva u potpunosti – neki su ugođaj Kvarteta uspoređivali sa Shakespearovim Macbethom. Violinist Philip Setzer, iz Kvarteta Emerson, usporedio ga je pak s Kraljem Learom: „pa u Scherzu i Finalu imamo čak i pravo ludilo. Kada sviram završni stavak, imam osjećaj da galopiram kroz pakao!”
Gudački kvartet, op. 131, pripada, dakle, kasnom opusu Ludwiga van Beethovena, jednog od najznačajnijih skladatelja u povijesti glazbe. Njegovo stvaralaštvo uvriježeno je dijeliti na tri faze. Prvu, do otprilike 1802. godine, s počecima, dolaskom u Beč, uspješnim pijanističkim nastupima. Već od 1795. Beethoven osjeća smetnje sa sluhom, a 1802. proživljava veliku krizu zbog gubitka sluha, zbog kojeg više ne može nastupati kao pijanist i dirigent, i zbog neizvjesne budućnosti. U srednjoj fazi piše ambiciozna, tzv. „herojska" djela, a izolaciju izazvanu gluhoćom nadoknađuje unutrašnjom glazbenom maštom i djelima u kojima kombinira snažan, hirovit karakter i ideale slobode i bratske ljubavi. Oko 1812. - 1813. počinje treća faza, s novom posvećenošću glazbi i obilježena pisanjem
kompleksnih gudačkih kvarteta. Beethoven je napisao značajnih devet simfonija, 32 klavirske sonate, operu Fidelio i iznimno važan opus komornih djela, a jednim od njih završava večerašnji program.
Osnovan 2013., Kvartet Arod vrtoglavom je brzinom privukao međunarodnu pažnju kada su osvojili vrlo poželjnu Prvu nagradu na ARD-ovu Međunarodnom glazbenom natjecanju u Münchenu 2016., a od 2017. do 2019. bili su BBC-jevi „Umjetnici nove generacije”. Otad su se, izvedbama i snimkama, čvrsto smjestili na čelo mlađe generacije gudačkih kvarteta, osvajajući publiku diljem svijeta.
U sklopu ekskluzivnog ugovora za Erato Warner Classics, Kvartet Arod je, nakon debitantskog albuma s djelima Mendelssohna iz 2017., objavio tri visoko hvaljena, maštovito osmišljena i besprijekorno snimljena albuma. Njihovo drugo izdanje, naslovljeno The Mathilde Album, sadržavalo je djela trojice ključnih autora bečkoga glazbenog života početkom dvadesetoga stljeća – Schönberga, Zemlinskog i Weberna – i ukazalo je počast Mathilde Zemlinsky (skladateljevoj sestri) koja je postala Schönbergova supruga i kojoj je on posvetio svoj drugi kvartet. Nedavno su objavili album Schubertovih djela, na kojemu su Schubertova Smrt i djevojka i još dvije skladbe. Na njihovu najnovijem albumu francuska je glazba – djela Debussyja, Ravela i Attahira.
Među vrhuncima njihove sezone 2023.-'24. su izvedbe u Théatre de Bouffes du Nord, u njihovu domicilnom Parizu, u Elbphilharmonie u Hamburgu i drugdje po Njemačkoj, u Italiji i na Tajvanu. Njihova turneja po SAD-u uključuje izvedbe za Glazbeno društvo La Jolla, u seriji Tuesday Evening Concerts u Charlottesvilleu kao i nastupe i majstorske radionice na Sveučilištu Florida.
Posljednjih je godina Arod usko surađivao s kvartetima Ebène i Diotima, kao i s Aleksandrom Tharaudom, Timothyom Ridoutom. Martinom Fröstom i s Amihaiom Groszom, koji je osnivač Jeruzalemskoga kvarteta, a sada prvi violist Berlinske filharmonije. Novi dokumentarac o kvartetu, u režiji priznatog francuskog filmaša Brune Monsaingeona i naslovljen Ménage à Quatre, kronika je svakodnevice Kvarteta i prati Arod na probe sa skladateljem Györgyjem Kurtágom.
Kvartet je odabrao ime prema Legolasovu konju u epskoj trilogiji Gospodar prstenova J.R.R.Tolkiena; na Tolkienovome mitskom jeziku rohirric (rohanskome) Arod znači „brz“. Glavni sponzor Kvarteta Arod je Mécénat Musical banke Société Générale, a ansambl je 2016. dobio i nagradu banke HSBC na Akademiji festivala Aix-en-Provence. Kvartet Arod rezidentni je sastav Zaklade Singer-Polignac. Jordan Victoria i Alexandre Vu dobili su na posudbu kompozitne Stradivarijeve i Guadagninijeve violine posredstvom Međunarodnog violinskog društva Beare's.
Kvartet Arod redovito dobiva sjajne kritike. U novinama New York Times opisani su kao „gorljivi i pronicljivi...“ Lisa MacKinney je za Limelight Magazine 2020. pisala o albumu Mathilde i zaključila: „Transcendentna djela izvedena s autoritetom, precizno i doista osjećajno.“ Matthew Guerrieri za Washington Post je 2019. napisao „Kvartet Arod spaja odraslu tehniku s privlačnošću i žarom mladosti, u kojoj se svaki prolazni trenutak može činiti trenutkom presudne važnosti.“
--
Fotografija (c) Laure Bernard