Josip Ivanović slikar je koji osluškuje ritam vremena i tako postaje čisti "Homo Urbans" kod kojeg se odvija izuzetna likovna transofrmacija početnog motiva. Taj početni motiv auta, bio je povod da razigra želju, svoj slikarski senzibilitet i ambiciju izričaja u kolorističkom zamahu u kojem je zasigurno i uspio.
--
Molim?! Od auta do kaosa?!
Odakle početi kada je sve već rečeno o umjetniku širokog dijapazona umjetničkog izražavanja? Prateći osobno, kao prijatelj i kritičar, dugi umjetnički rad i likovnu evoluciju Josipa Ivanovića, usuđujem se reći da s pravom mogu opisati čitav njegov stvaralački opus od 1990. do danas, od skučenog stvaralačkog prostora i gotovo minijaturnih radova u različitim tehnikama do ovih velikih formata koji plijene ne samo veličinom već i moćnim izričajem, koloritom i tematikom.
Gledajući unatrag Josip Ivanović bilježi veliku obljetnicu od svog prvog izlaganja u Dubrovniku.
Josip Ivanović uvijek je dosljedan izuzetnim umjetničkim istraživanjima na tragu svojih duboko ucrtanih postulata. Pozadina koju Josip Ivanović tretira površinski prepuna je detalja koji upravo svojom razigranošću i bojom ukazuju da je njegovo slikarstvo kao i život - podložan stalnim promjenama. Umjetnik na velikim slikama uspostavlja dijalog s gledateljima kroz likovno-kolorističku poetiku koja je u suglasju s vremenom kojeg živimo ali ujedno i iskreni pečat autora. (Seifried, 2000).
Tako i na ovoj, naoko maloj izložbi velikih formata Josip ne nudi nikakvu iluziju istine, već istinsku stvarnost suvremenog življenja. Auto, taj objekt života suvremenog čovjeka kod njega je bez putnika, kao da ga nudi onako ogoljelog bez duše, ali ipak živog. Taj njegov auto u svom realnom prividu otvara beskonačnu mogućnost slobode. Slobode umjetničkog izričaja kojem je ovaj umjetnik itekako dorastao. Josip Ivanović kao da nam poručuje: U svakom početku se ne nazire kraj ili njegov ishod... budući da kod njega nema kraja – kod njega dolaze samo i uvijek novi početci.
U ovom slučaju djelo iznenađuje nas, ali i njegova tvorca. Umjetnička evolucija Josipa Ivanovića može se pratiti, ali ne i predvidjeti. Kod njega ekspresija nosi čistu harmoniju imaginacije.
Daleko od korespondirajućih struktura slike umjetnik nas vodi u neku vrstu igre stvaranja, životnosti, kolorističke radosti kaosa u ovom hektičnom svijetu. Ivanović kao da pokušava tom našem svijetu nametnuti neki drugi smisao: Smisao radosti?!
Josip Ivanović slikar je koji osluškuje ritam vremena i tako postaje čisti Homo urbans kod kojeg se odvija izuzetna likovna transformacija početnog motiva. Taj početni motiv auta bio je povod da razigra želju, svoj slikarski senzibilitet i ambiciju izričaja u kolorističkom zamahu u kojem je zasigurno i uspio. Na kraju - koji nikad i nije kraj - ovo je slikarstvo ipak vid imaginarnog svijeta koji neminovno komunicira i premošćuje razloge i pretpostavke postojanja rušeći upravo u kaosu sve granice kolorističke ekspresije.
Andrija Seifried
Zagreb, 18. listopada 2023.
--
Izložba ostaje otvorena do 31. kolovoza 2024.