76
Dubrovačke ljetne igre
Dubrovnik Summer Festival
10/7 - 25/8 2025
Menu

Riječki klavirski trio

Izvedbe
17. kolovoza / subota / 21:30h
Atrij Kneževa dvora
Riječki klavirski trio

Riječki klavirski trio

Krunoslav Marić, violina

Vid Veljak, violončelo

Filip Fak, klavir

                                                                        

Riječki klavirski trio osnovan je 2016. godine na inicijativu Filipa Faka, Krunoslava Marića i Vida Veljaka, glazbenika koji su svoje prvo glazbeno obrazovanje stekli u Rijeci, a koje, uz intenzivnu glazbenu suradnju, veže i dugogodišnje prijateljstvo. Premda je trio godinom postanka vrlo mlad ansambl, glazbenici koji ga čine već iza sebe imaju mnoštvo iskustva u komornom muziciranju, kao i u solističkim koncertima. Riječki klavirski trio uz interpretacije djela svjetske glazbene literature veliku pozornost posvećuje i izvođenju djela hrvatskih skladatelja.

--

PROGRAM:

                                                                                                                                         

Joseph Haydn:

Klavirski trio br. 39 u G-duru, op.82 br: 2 Hob. XV:25 ‘Ciganski’

Andante

Poco adagio

Finale. Rondo all'Ongarese, Presto

                                                                              

Gaetano Donizetti:

Klavirski trio u Es-duru, D 929

Largo – Allegro

Largo

Andantino (quasi Allegretto)

                                                                                             

Alfi Kabiljo:

Liburnijski trio - suita za flautu (violinu), violončelo i glasovir

Preludij

Legenda

Finale

                                                                            

***

                                                                                         

Antonín Dvořák:

Klavirski trio br. 4 u e-molu, op. 90 „Dumky“

Lento maestoso

Poco adagio

Andante

Andante moderato

Allegro

Lento maestoso

--

VIŠE O PROGRAMU:

Bilješke Dine Puhovski

                                                         

Joseph Haydn (Rohrau, 1732. – Beč, 1809.) proveo je trideset godina u službi obitelji Esterházy (točnije, princa Nikolausa), našavši tamo svoj odgovor na dilemu mnogih skladatelja: stalno zaposlenje i rad po zapovijedi, ili slobodnjačko stvaranje uz egzistencijalne rizike. Prije rada na imanju Esterháza, gdje je bio od 1761. do 1790. godine, Haydn je u Beču bio vrlo cijenjeni skladatelj-slobodnjak. I ondje je, a i u plemićkoj službi, kao dvorski kapelnik, pisao doista mnogo: između ostaloga, 104 simfonije, 83 gudačka kvarteta i 32 komada za mehaničke satove (Flötenuhr, stolni, ili veći ukrasni sat koji sadržava mehaničke orgulje, čiji se zvuk mogao „programirati“). Pisac Erik Tarloff zapisao je da je Haydn „najrazboritiji je i najuravnoteženiji od skladatelja, a njegove su namjere uvijek jasne, njegovi postupci providni.“

Haydn je dva puta (1791.-'92. i 1794.-'95.) dulje boravio u Engleskoj, gdje je bio velika skladateljska zvijezda te je rekao da su to bili neki od „najsretnijih dana njegova života”, zacijelo i zato što su pružili odmak od dotadašnje rutine kapelničkoga života u Austriji. U Engleskoj je napisao 12 simfonija te devet klavirskih trija. Godine 1795. napisao je tri klavirska trija, među kojima i večerašnje djelo, Trio u G-duru, Hob. XV:25, koje je postalo vrlo popularnim, najviše zbog završnoga stavka. Trija je posvetio gospođi Rebecci Schroeter, pijanistici koju je podučavao.

Klavir obično ima glavnu ulogu u ovim djelima, koja je Haydn izvorno nazvao „sonate za pianoforte i pratnju violine i violončela.” Violina i klavir često nastupaju u unisonu, iako violina katkada izvodi i vlastite melodije. Po već spomenutome završnom Rondu cijelo je djelo dobilo i nadimak: glazbenu građu mađarskog podrijetla londonska je publika protumačila kao Rondo in the Gipsies’ Style, a Haydn je iznad stavka napisao Rondo all´Ongarese. Zanimljivo je što je baš u Londonu, s udaljenosti, posegao za mađarsko-romsko-balkanskom glazbom kakvu je vjerojatno upoznao kod Eszterházyjevih. Slične teme rabio je i u nekima od „Londonskih” simfonija.

Prije ongaresea Haydn je stavio pjevni Andante s varijacijama obiju tema, a nakon toga još „pjevniju” cavatinu. Londonska je koncertna publika, kao i brojne druge nakon nje, nakon prvih stavaka bila čvrsto ukotvljena u jednom izričaju, a zatim ih je treći stavak iznenadio rustikalno-mađarski obojenom građom. Glavna tema, koja se uvijek vraća, potiho donosi nešto novo i življe, dok se epizode Ronda glasnije rasplamsavaju. Svoj naklon „romungru”, jedan od prvih u klasičnoj glazbi, Haydn provodi i temama mađarskog podrijetla, ali i načinom skladanja, primjerice, asocijacijama na pučki bordun u basu. U Trio je provalila tradicijska glazba, ali ipak u austrijsko-engleskom okviru. 

  

Domenico Gaetano Maria Donizetti (Bergamo, 1797. – 1848.), jedan od najvažnijih autora talijanskih opera prve polovice 19. stoljeća, poslije je zapisao da je iz svojih siromašnih obiteljskih prilika „odletio poput sove”, iako mu je otac govorio da je „nemoguće baviti se skladanjem.”. Glazbu je isprva učio u Bergamu, u školi kapelnika bergamske katedrale Simona Mayra, koji je Donizettiju i poslije ostao mentorom. Nakon Konzervatorija u Bologni, Donizetti često boravi u Napulju i piše za tamošnja kazališta, kojima je bio i ravnatelj. Pisao je i opere za Rim, Firencu, Pariz. Od 1834. bio je profesor na Napuljskom konzervatoriju te zatim privremeni ravnatelj, no nije dobio stalno mjesto. Uslijedile su osobne tragedije, smrti tek rođene djece i smrt supruge, nakon čega Donizetti, 1838., odlazi u Pariz. Ondje je imao velike uspjehe, naročito s operama Kći pukovnije i Favoritkinja, a skladao je i za Beč (Linda di Chamonix), gdje je postao dvorskim kapelnikom. Kraj života obilježavaju mu sve snažnije posljedice zaraze sifilisom. Doživio je praizvedbu 60 svojih opera, no neke su otkrivene i poslije. Unaprijedio je skladanje dramatičnog i emotivnog naboja u ozbiljnim operama, kao i glazbeno prikazivanje prštave vedrine i tečnosti u komičnima.

Donizetti je skladao i sakralnu glazbu, naročito u mladosti, kao i klavirska djela, sinfonie i 19 gudačkih kvarteta, koji su, među njegovim ne-opernim djelima, ostavili snažniji trag. Mnoga komorna djela koja poznajemo danas namijenio je kućnome muziciranju: Klavirski trio u Es-duru Donizetti je napisao 1817., a u rukopisu je naznačio da je djelo posvećeno obitelji Betti iz Bologne, s kojom je u to doba često navečer muzicirao. Nakon kratkoga, najavnog Larga, slijedi ljupki klasički allegro; večerašnje cjelovito djelo zapravo je u međuvremenu rekonstruirano iz pronađenih Donizettijevih fragmenata. 

   

Svestrani hrvatski skladatelj Alfi Kabiljo (Zagreb, 1935.) također je dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent. Pohađao je privatnu glazbenu školu hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, završio je Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a kompoziciju je usavršavao u Parizu. Diplomirani je arhitekt.

Skladatelj je međunarodne reputacije široka raspona stvaralaštva – piše glazbu za kazalište, film, TV, zabavne melodije, šansone, orkestralna, komorna i solistička djela. Svoje diskografske i filmske projekte snimao je u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokiju, a najviše u Zagrebu. Napisao je glazbu za 80 igranih filmova i više od 100 televizijskih epizoda. Autor je brojnih popularnih pjesama i šansona, koje su snimljene širom svijeta te je bio sudionik, a na mnogim i pobjednik, 38 međunarodnih festivala. Zbog uspješnica kao što je Jalta, Jalta, tisak ga je prozvao „kraljem hrvatskog mjuzikla”.

Među Kabiljovim brojnim nagradama (Josip Štolcer Slavenski, Porin…), brojne su nagrade za filmsku glazbu, a bio je nominiran i za nagradu BAFTA. Godine 2023. dobio je nagradu Zlatni Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, za životno djelo. Godinu prije dobio je međunarodnu nagradu Camille koju dodjeljuje Europski savez skladatelja i tekstopisaca (ECSA).

Uz glazbeno-scenske i estradne hitove te glazbu za film, klasična glazba uvijek je bila na Kabiljovu radaru. Prije nekoliko godina, u razgovoru s Irenom Paulus za portal glazba.hr, rekao je da je u djetinjstvu slušao ploče svojih roditelja, s djelima Stravinskog i Ravela, a poslije je odlazio i na festival Varšavsko proljeće gdje se upoznao s djelima Nove glazbe. Skladateljski je, ističe, sve počelo s glazbom koju je pisao za filma Lordana Zafranovića Prvo pijanstvo, koju su svirali glazbenici iz Zagrebačke filharmonije. Tada je prihvaćen i kao „ozbiljni” skladatelj i počeo dobivati narudžbe. U novije vrijeme više piše komornu glazbu, a ističe da voli pisati za razne sastave. Njegova djela često izvode klavirski duo D&B, Radovan Vlatković i – Renata Penezić, koja ga je potakla na stvaranje večerašnje skladbe:

Liburnijski trio suita je koju je Kabiljo napisao 2013., za flautu, violončelo i klavir, Pišući za Kabiljov nosač zvuka Komornijada (Cantus) muzikologinja Jagoda Martinčević ističe da „kolege i kritika Liburnijski trio drže jednom od Kabiljovih najboljih skladbi.” Napisao ju je na poticaj „sjajne multiflautistice” Renate Penezić, za Trio Osor, u kojem su i Petar Kovačić i Zarija Alajbeg Galuf.

Martinčević piše da se Kabiljo u djelu „ponovno priklanja evokaciji istarskoga melosa u trostavačnoj priči iz daleke prošlosti Liburnije. Legenda o ljubavi rimskoga legionara i lijepe seljančice iz Vineža raspiruje mu fantaziju, koja kroz guste violončelističke linije i prozračan ton flaute te čvrstu glasovirsku podlogu otkriva klasično zamišljen trio uzorne strukture, velike melodičke invencije i zaigrane plesnosti.” 

   

Antonin Dvořák (Nelahozeves, 1841. – Prag, 1904.) kao mladić je svirao violinu i violu, no zatim je radio kao mesarski šegrt, usporedno učeći svirati orgulje, a tek je poslije pošao u Prašku orguljašku školu. Nakon diplome, zarađivao je svirajući violu u manjim orkestrima i restoranima, kasnije kao orguljaš i učitelj, a nekoliko je puta dobio državne stipendije za umjetnost, koje mu je dodijelio žiri u kojem su bili i Brahms i Hanslick. Brahms je njegova djela preporučio svojem izdavaču, što je pomoglo njihovoj popularizaciji i osiguralo mu više izvedbi, a posebno su popularni bili Slavonski plesovi i Rapsodije. Ne želeći napustiti Češku, odbijao je preseliti se u Beč, ali je zato putovao radi izvedbi i izdanja (inzistirajući kod izdavača na tome da naslovi i druge oznake uvijek budu napisani i na češkome, ne samo na njemačkome jeziku); njegova je glazba s vremenom postala iznimno popularna u Engleskoj. Nekim je izvedbama svojih djela sam ravnao, a predavao je kompoziciju na Praškom konzervatoriju. Poslije je ipak tri godine živio i u New Yorku (također predajući), gdje su njegova djela dobro primljena, a i sam je crpio američke glazbene utjecaje.

Velik mu je uzor bio Brahms, što je vidljivo u sklonosti bogatoj, apsolutnoj glazbi, simfonici, ali i u velikom zanimanju za komornu glazbu. S druge je strane svoj kasnoromantičarski stil često bojio nacionalnim koloritom i „toplim“ melodijama, primarno harmonijskom teksturom. Napisao je, među ostalim, devet simfonija, po jedan koncert za klavir, violinu i violončelo, Slavenske plesove za orkestar, 11 opera, solo-pjesme, 14 gudačkih kvarteta i druga komorna djela, među kojima i četiri za klavirski trio.

Djelo za klavirski trio, op. 90, Dvořák izričito nije nazvao „Klavirski trio“, nego Dumky – da naglasi kako je riječ o nizu plesova prema ukrajinskoj dumki (dumka – jednina – je umanjenica od duma, ep ili balada podrijetlom iz Ukrajine). U svim tim plesovima izmjenjuju se brzi i spori dijelovi, ima ih šest – i svi, osim jednoga, počinju sporim dijelom. Polagani su dijelovi pripovjedni, sjetni, a brzi donose plesni pokret – s kratkim motivima i klizećom kromatikom. Prve tri dumke slijede attacca jedna za drugom, čineći nešto kao trodijelni prvi stavak; preostale tri mogu se usporediti s kakvim polaganim stavkom (4.), scherzom (5.), a 6. je jednostavni finale. Iako jednostavne forme i tematskog rada, jer u središtu je izmjenjivanje brzog i polaganoga te djelo ne sadržava standardni tematski razvoj, ili varijacije, Dumky donose bogatstvo izraza i rafiniranost zvukovne i skladateljske tehnike.

**     

Riječki klavirski trio osnovan je 2016. godine na inicijativu Filipa Faka, Krunoslava Marića i Vida Veljaka, glazbenika koji su svoje prvo glazbeno obrazovanje stekli u Rijeci, a koje, uz intenzivnu glazbenu suradnju, veže i dugogodišnje prijateljstvo.

Premda je Trio godinom postanka vrlo mlad ansambl, glazbenici koji ga čine iza sebe imaju mnogo iskustva u komornom muziciranju, kao i u solističkim koncertima. Filip Fak docent je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te je odnedavno i ravnatelj Zagrebačke filharmonije. Ujedno je i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Krunoslav Marić član je Zagrebačkih solista te predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačkih solista. Marić također predaje violinu u Glazbenoj školi „Vatroslav Lisinski” u Zagrebu. Vid Veljak je odnedavno član Zagrebačkih solista i docent je violončela na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Svoj inauguracijski koncert Trio je održao u listopadu 2016. godine u Rijeci, u dvorani Zajednice Talijana. Nakon tog iznimno uspješnog koncerta, Trio odlazi u Kinu, na turneju koja je obuhvaćala sedam kineskih gradova, uključujući Peking i Šangaj, u kojima postiže iznimno uspješne i zapažene nastupe.

Riječki klavirski trio je nastupao je također u Zagrebu, na Osorskim glazbenim večerima te u drugim hrvatskim gradovima. Ansambl često nastupa u gradu Rijeci pa su tako zapaženi njihovi redoviti nastupi u dvorani Zajednice Talijana, kao i u dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja te u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Jedan od važnijih nastupa ansambl bilježi u ciklusu „Lisinski subotom” u ožujku 2022., a na tom koncertu su s velikim uspjehom izveli djela Gustava Mahlera uz gostovanje proslavljene hrvatske mezzosopranistice Renate Pokupić. Trio je sudjelovao i na koncertu posvećenom Marku Ruždjaku, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja.

Riječki klavirski trio uz interpretacije djela svjetske glazbene literature veliku pozornost posvećuje izvođenju djela hrvatskih skladatelja.

Povezana multimedija

Multimedija

Sponzori | Donatori | Pokrovitelji | Medijski pokrovitelji

Instalacija

Da bi ste instalirali ovu aplikaciju, dodirnite gumb Dijeli , a zatim Dodaj na početni zaslon.