S.Stone/H.Müller: Medeja

Dubrovačke ljetne igre, Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu i Slovensko narodno gledališče Maribor 

S.Stone/H.Müller: MEDEJA

--

Redatelj: Martin Kušej

Prijevod i dramaturgija: Vesna Đikanović

Prijevod (Heiner Müller : Medeja – materijal): Snježana Rodek

Scenografkinja: Annette Murschetz

Kostimografkinja: Ana Savić Gecan

Skladatelj: Aki Traar

Oblikovateljica svjetla: Vesna Kolarec

Autor video materijala: Tobias Jonas

Suradnica za scenografiju: Hana Ramujkić

Asistent redatelja: Herbert Stöger

Druga asistentica redatelja: Katarina Julija Pipan

Asistentica kostimografkinje: Tjaša Frumen

Lektorica hrvatskog jezika: Ines Carović

--

Ana (Medeja): Helena Minić Matanić

Luka (Jazon): Uliks Fehmiu

Klara: Julija Klavžar

Socijalna radnica/Pripovjedačica: Maša Žilavec

Kristijan: Vladimir Vlaškalić

Borut: Aleš Valič

Edi: Tvrtko Kolar

Leon: Jan Rendić

--

Jedan od najvažnijih ženskih likova prema tekstu Simone Stonea i Heinera Mullera postavlja veliki europski redatelj Martin Kušej. Preko Medejinih motiva Kušej želi propitivati okrutne mehanizme svijeta, Medejinu drugost, poziciju u socijalnom i političkom smislu, posebno u vremenu rastuće ksenofobije.

--

Medea je jedna od najenigmatičnijh i najkomplesknijih žena u dramskom univerzumu, o čiju su se monumentalnost razbijale mnoge interpretacije i podijeljeni osjećaji gledatelja. Brutalna je, ne ostavlja nikome, ni glumcima, ni publici prostora da se sakriju. Sirova je i pročišćujuća poput ritualnog čina. Izvan uzoraka racionalnog. Koliko god je pokušavali potisnuti, ona će ponovo izbiti na površinu. Kreće se kroz vrijeme od antike do naših dana, snagom svih onih žena koje još od tih davnih vremena sustiže uvijek isto isključenje iz zajednice, čiji sukob neizbježno mijenja živote svih.

Simon Stone svojom dvadeset prvo stoljetnom Medejom - briljantnom znanstvenicom Anom, kreira realan život u prepoznatljivom suvremenom kontekstu, uspješne karijere i obiteljskog okruženja, ono što bi moguće njihovi antički preci mogli predstavljati danas. No ispod kontura i površine suvremene priče silovito teku tokovi emocija i nasilja, gotovo primordijalnim uzorkom i ritmom, porivima koji egzistiraju u nama, gdje izranjaju sva esencijalna pitanja, stara koliko i čovjek sam. Njihov život koji pratimo na sceni izdiže suvremeni ljubavni trokut, jer ljubav je u srži svih nastojanja i ratova, na razinu arhetipa i njegove univerzalnosti sukoba, stvarajući materijal jake, brutalno ogoljene izvedbe koja neminovno ostavlja trag na duši.

Ana stupa u dvadeset prvo stoljetni svijet koji je već u plamenu, prepun zgarišta, napuštenosti i nasilja na kojem čovječanstvo radi. O tom svijetu prijeđenih granica, svjedoče Anini/Medejini iskoraci u Heiner Mullerove monologe u kojima je osuđenost na propadanje i smrt konstatacija kolektivnog iskustva. Ona odlazi iz takvog svijeta ostavljajući mu još jednom zgarište sa svim svojim dragocjenostima. Reagira na svijet koji kao takav brutalizira njezino iskustvo života, dislocira je i odstranjuje. Njezino iskustvo postaje dio univerzalnog pitanja o stanju čovjeka čiji je identitet nasiljem i pragmatičnošću pregažen, u kojem bi se svatko izložen sličnoj i dovoljnoj vrsti pritiska i provokacije mogao slično osjećati i ponašati. Stoga je ovo predstava i o empatiji, kada postanemo prekrhki, kad nam maska sklizne s lica i ne možemo više skrivati svoju bol, strah, bijes ili beznađe.

Vesna Đikanović