L’Arpeggiata
Dirigentica: Christina Pluhar
Christina Pluhar jedna je od najinovativnijih glazbenica na sceni rane glazbe koja u svojim projektima prelazi granice glazbenih stilova i time je uvjerljivija od gotovo svih drugih umjetnica.
Svojom nezaustavljivom strašću prema glazbi osvojila je ECHO Klassik 2009., 2010. i 2011. godine. Godine 2018. L’Arpeggiata je nagrađena titulom „Ansambl godine” od strane OPUSKLASSIKA.
Visoko odlikovani ansambl l’Arpeggiata osnovala je 2000. Christina Pluhar, a čine ga isključivo virtuozni i umjetnički izvrsni glazbenici. U suradnji sa solistima iz raznih glazbenih sredina, ansambl oduševljava publiku i novinare diljem svijeta nekonvencionalnim, uzbudljivim izvedbama.
Nazvana po istoimenoj toccati Giovannija Girolama Kapsbergera, L’Arpeggiata je specijalizirana za izvođenje glazbe 17. stoljeća.
Izuzetna radost sviranja, želja za improvizacijom i spremnost na eksperiment susreću se s glazbenim umijećem povijesne izvedbene prakse. Brojne koncertne turneje vodile su ansambl diljem Europe, Australije, Južne Amerike, Japana, Kine, Novog Zelanda i SAD-a.
Brojne snimke dobile su sve moguće nagrade, uključujući «Cannes Classical Award», «Diapason d’Or» i «Echo Klassik», koje su Christina Pluhar i L’Arpeggiata dobili za albume «Homo fugit velut umbra», «La Tarantella», «Teatro d’amore», 2010. za «Via Crucis», 2011. za «Vespro della beata ver gine» i 2012. za «Los Párajos Perdidos». CD projekt “Mediterraneo” s fado pjevačicom Misijom objavljen je u ožujku 2013., CD “Music for a while – Improvisations on Purcell” s Philippeom Jarousskyjem objavljen je u ožujku 2014., “Francesco Cavalli – L’Amore innamorato” objavljen je 2015. godine, “Orfeo Chaman”, opera koju je skladala i aranžirala Christina Pluhar 2016. Godine 2017. izlazi izuzetno uspješan album “Händel goes wild” sa zvijezdom kontratenorom Valerom Sabadusom, koji je 2018. godine nagrađen OPUSKLASSIK-om. Godine 2018. objavljen je album “Himmelsmusik” s Philippeom Jarousskim i Céline Scheen, 2019. album “Luigi Rossi – La lyra d’Orfeo & Arpa davidica” s Véronique Gens, Philippeom Jarousskym, Valerom Sabadusom, Jakubom Josefom Orlinskim, Giuseppinom Bridelli i Céline Scheen i 2021. godine “Alla Napoletana” sa Céline Scheen, Brunom de‘ Sa, Valerom Sabadusom, Lucianom Mancinijem, Vincenzom Capezzutom, Alessandrom Giangrandeom i Joaom Fernandezom.
Céline Scheen
sopran
Céline Scheen studirala je flautu i pjevanje na konzervatoriju u Verviersu. Iako je Belgijanki san iz djetinjstva bio postati francuska pjevačica šansona ili rocka, studirala je klasično koncertno i operno pjevanje na Kraljevskom konzervatoriju u Monsu. Nastavila je studij na Konzervatoriju u Bruxellesu, na Bruxelles Chapelle musicale Reine Elisabeth i na Guildhall School of Music u Londonu kod Vere Rosze, koja ju je uvjerila da se posveti ranoj glazbi. Scheen je postala poznata kada je sudjelovala u vrlo hvaljenom snimanju filma Gérarda Corbiaua "Le Roi Danse" s Musica Antiqua Köln pod vodstvom Reinharda Goebela za izdavačku kuću Deutsche Grammophon. Od tada je sa širokim repertoarom nastupala u brojnim opernim produkcijama, uključujući: u Grand Théâtre du Luxembourg, Théâtre de Caen i Opérra du Rhin, uključujući uloge Thérèse u Poulencovoj “Les mamelles de Tirésias”, Frasquite u Bizetovoj “Carmen”, Grillette u Haydnovoj “Lo speziale”, Zerline u Mozartovom “Don Giovanniju” i Philonoé u Lullyjevom “Zvonu”. érophon”. Pod ravnanjem Renéa Jacobsa slušana je u briselskoj opernoj kući La Monnaie u Gluckovoj “Alceste”, Cavallijevoj “Eliogabalo” i Mozartovoj “Čarobnoj fruli”.
Kao koncertna pjevačica pjevala je solističke dionice u djelima od Bacha i Mozarta do Fauréa i Orffa. Nastupala je s ansamblima kao što su Musica Antiqua Köln, Il Fondamento, Ricercar Consort, Capella Mediterranea, La Fénice, La Cetra Barockorchester Basel, Les Talens Lyriques, L’Arpegggiata i Le Concert des Nations, kao i s glazbenicima kao što su Leonardo García-Alarcon, Jean Tubéry, Andrea Marcon, Christophe Rousset, Jordi Savall i Christina Pluhar. Koncertne turneje odvele su pjevačicu u glazbena središta Europe, Novi Zeland i njujorški Carnegie Hall.
Benedetta Mazzucato
mezzosopran
Podrijetlom iz Reggio Emilije, Benedetta Mazzucato prve je korake na pozornici napravila s trinaest godina u Operini Brundibar kazališta Ariosto u svom gradu, u Pragu i Cremoni. Od svoje šesnaeste godine surađuje s raznim glazbenim udrugama kao solist i violončelist.
Od 2007. do 2011. bio je član zbora Regio Theatre iz Parme i sudjelovao je na akademiji Rossini Opera Festivala. Iste je godine diplomirala kontraalt na Konzervatoriju Reggio Emilia s najboljim ocjenama. Godine 2012. Benedetta je odabrana da sudjeluje u Projektu mladih pjevača "Domingo Thorton" u Los Angeles Theatre pod ravnanjem maestra Dominga i u Mahlerovoj simfoniji Das Lied von der Erde s Orkestrom Concertgebouwa. Godine 2013. sudjelovala je u “Jardin des Voix” u režiji maestra W. Christieja iu Salzburškom programu mladih pjevača gdje je glumila Treću damu Čarobne frule. Njezini naredni projekti uključuju ulogu Druge vještice u Didoni i Eneji u Teatru delle Terme di Caracalla u Rimu i Liègeu, Zulmu u L'Italiana d'Algeru u Vichyju, Clearco u Gasparinijevom Bajazetu na Opernom festivalu u Bargi, Nireno u Giuliu Cesareu u Toulonu, Catonu u Catoneu u Utici na Opernom festivalu u Bargi, naslovnu ulogu Sille u Händelovoj Lucio Silla na Opernom festivalu Palau de les Arts Reina Sofia u Valenciji, Dori u La Grotta di Trofonio na Festivalu della Valle d'Itria i u San Carlu u Napulju te Cornelia u Giulio Cesareu u Operi u Kairu. Sudjelovao je u nekoliko produkcija Ansambla l'Arpeggiata kao što su Orfeo Chaman u Bogoti i Ludwigsburgu, Speranza i Ninfa u Monteverdijevu Orfeju, Druga vještica u Didoni i Eneji na Festivalu rane glazbe u Utrechtu i Messa Sancez e Bertali.
Među njezinim najnovijim debitantskim nastupima može se naći u ulozi Judite u Judithi Triumphans A. Vivaldija u Torinu pod ravnanjem M° R. Jaisa, Mortdecai u Oratoriju Hester na Festivalu u Halleu s ansamblom La Risonanza pod ravnanjem M° F. Bonizzonija, Ottavia dell'Incoronazione di Poppea s ansamblom Matheus pod ravnanjem Maestra JC. Spinosi i Flerida u Cavallijevoj operi Erismena pod ravnanjem maestra L.G. Alarcona i ansambla Cappella Mediterranea. Nedavno je debitirala na pozornici Karlsruhea u ulozi Bradamante u Händelovoj Alcini pod ravnanjem M° A. Speringa, a opet ćemo je vidjeti u oratoriju Maddalena au pied du Christ koji je već imao svoj debi 2017. na festivalima Le Puy-en-Velay i Rennes, čiji će CD biti objavljen uskoro, u pratnji ansambla Le Banquet Céleste pod ravnanjem M° D Guillon.
Luciana Mancini
mezzosopran
Čileansko/švedska mezzosopranistica Luciana Mancini studirala je klasično pjevanje, operu i ranu glazbu na Royal Conversation u Haagu s Ritom Dams, Jill Feldman, Michaelom Chanceom, Peterom Kooijem i Diane Forlando. Godine 2009. magistrirala je na talijanskom repertoaru 17. stoljeća.
Njezin operni repertoar također uključuje uloge Bradamante u ‘Il Palazzo Incantato’ Luigija Rossija, Dafne u Perijevoj ‘L’Euridice’, Messaggiere u Monteverdijevom ‘Orfeju’, Enone u Bonempijevoj operi ‘Il paride’, Amastre u Händelovoj operi ‘Serse’ i mnoge druge.
Njezin barokni repertoar uključuje važne Bachove oratorije i neke uloge iz Handelovih djela kao što su Matilda u 'Lotario', Galatea u 'Aci, Galatea e Polifemo' i Cleofe u 'La Resurrezione' s ansamblom Contrasto Armonico.
Godine 2008. pjevala je Messageru u Monteverdijevu 'L'Orfeo' s Choeur de Chambre de Namur i ansamblom La Fenice pod vodstvom Jeana Tubéryja na Vantaa Baroque Festivalu, Festivalu Baroque de Pontoise, Bilbao i Varšava. 2009. i 2010. gostovala je u raznim kazalištima u Njemačkoj i Poljskoj u ulozi Amastre u Händelovoj operi 'Serse' s Lautten Compagneyem pod vodstvom Wolfganga Katchnera.
Pjevala je ulogu Enone u operi 'Il Paride' 2011. u Potsdamu i 2012. u Innsbrucku pod ravnanjem Christine Pluhar u produkciji Christopha von Bernutha. Godine 2011. pjevala je ulogu Amastre u Händelovoj 'Serse' u Theater an der Wien pod vodstvom Jean-Christophea Spinosija. Godine 2012. Luciana Mancini pjevala je uloge Volupije i Didone u produkciji Cavallijevog ‘Egista’ u režiji Benjamina Lazara u Opéra-Comique i Opéra de Rouen Haute Normandie s Poème Harmonique.
2011. i 2012. sudjelovala je u produkciji Combattimento zajedno s L’Arpeggiatom i sicilijanskim lutkarom Mimmom Cutticchiom na Festivalu dvorca Ludwigsburg.
Zajedno s L’Arpeggiatom, Luciana Mancini je nastupala u programima kao što su Cavalierijev „La Rappresentatione di Anima e di Corpo” na Flanders Festivalu u Brugesu, Festival de Música Sacra u Cuenci, Festival de Semana Santa u Valladolidu i na Festivalu de Sablè, kao i u programima „Los Imposibles”, „Via Crucis” i „All’Improviso”. u raznim europskim gradovima i sudjelovao u kreiranju programa ‘La Notte d’Amore’ zajedno s Dominiqueom Visseom na Festivalu dvorca Ludwigsburg. Godine 2010. snimila je 'Vespro della Beata Vergine' Claudija Monteverdija pod vodstvom Christine Pluhar za virgin/EMI klasike i pjevala to djelo u Poissyju, Metzu, Gentu i Barceloni. Luciana Mancini proslavila je izuzetan uspjeh s L’Arpeggiatom 2011. godine snimanjem novog CD-a ‘Los Pajaros perdidos’, na kojem blista svojom sklonošću tradicionalnom repertoaru Južne Amerike, a od izlaska CD-a s L’Arpeggiatom naišla je na odličan prijem kod publike u koncertnim dvoranama i na festivalima kao što su Carnegie Hall, Heidelberger Frühling, Ludwigs Burg Castle Festival, Salle Gaveau i Téâtre Châtelet u Parizu.
Vincenzo Capezzuto
Alt
Rođen 1979. u Salernu, Vincenzo Capezzuto u početku je studirao klasični ples u Teatru di San Carlo u Napulju, a od 2005. do 2011. bio je solo plesač u talijanskoj plesnoj grupi Aterbaletto. Godine 2009. Christina Pluhar otkrila ga je i kao pjevača. Od tada redovito surađuje s L'Arpeggiatom i sudjeluje na CD-ima »Via Crucis« (2010.), »Los Pajaros Perdidos« (2012.), »Mediterraneo (2013.) i »Music for a while« (2014.). Osim na festivalu u dvorcu Ludwigsburg, s L’Arpeggiatom je nastupao i na drugim međunarodnim glazbenim festivalima kao što su Hong Kong Festival i Dresden Music Festival, kao i u Carnegie Hallu u New Yorku i Wigmore Hallu u Londonu. Osim toga, zajedno s redateljem Claudiom Borggianijem razvio je međužanrovski umjetnički projekt »Soqquadro Italiano« s kojim je, među ostalima, gostovao i na Venecijanskom bijenalu. Godine 2013. s baroknim orkestrom Pomo d’oro (Riccardo Minasi) snimio je barokne venecijanske gondolske pjesme koje su objavljene kao CD uz knjigu Donne Leon ‘Gondola’.
--
Foto (c) Michael Uneffer
