Francuski violinist Renaud Capuçon etablirao se na međunarodnoj sceni kao jedan od vodećih solista, recitalista i komornih glazbenika. Omiljen zbog prepoznatljive uravnoteženosti, dubine i virtuoznosti muziciranja, Capuçon surađuje s najuglednijim svjetskim orkestrima, umjetnicima, koncertnim dvoranama i festivalima.
Rođen je 1976. godine u Chambéryju, a studij violine na Pariškom konzervatoriju započeo je u dobi od četrnaest godina, osvojivši brojne nagrade tijekom pet godina studiranja. Zatim se u Berlinu usavršavao kod Thomasa Brandisa i Isaaca Sterna te primio nagradu Berlinske akademije umjetnosti. Godine 1997. na poziv Claudija Abbada postaje koncertni majstor Orkestra mladih Gustav Mahler, gdje je tijekom iduće tri godine radio s dirigentima kao što su Pierre Boulez, Seiji Ozawa, Franz Welser-Möst i Claudio Abbado.
Otada se Capuçon etablirao kao vrhunski solist. Nastupa s vodećim orkestrima, među kojima su Berlinska filharmonija, Bostonski simfonijski orkestar, Europski komorni orkestar, Filharmonija milanske Scale, Londonski simfonijski orkestar, Njujorška filharmonija, Bečka filharmonija, Pariški orkestar, Francuski nacionalni orkestar i Filharmonijski orkestar Francuskog radija. Bilježi suradnje s brojnim dirigentima, kao što su Daniel Barenboim, Semjon Bičkov, Stéphane Denève, Christoph von Dohnányi, Gustavo Dudamel, Christoph Eschenbach, Valerij Gergijev, Bernard Haitink, Daniel Harding, Long Yu, Paavo Järvi, Andris Nelsons, Yannick Nézet-Séguin, François-Xavier Roth, Lahav Shani, Robin Ticciati i Jaap van Zweden. U sezoni 2022./2023. Capuçon je debitirao u Carnegie Hallu, gdje je njegov nastup s komornim orkestrom Orpheus izazvao oduševljene ovacije.
Capuçonova velika posvećenost komornoj glazbi donijela mu je suradnje s Marthom Argerich, Nicholasom Angelichem, Danielom Barenboimom, Jurijem Bašmetom, Yefimom Bronfmanom, Khatijom Buniatishvili, Hélène Grimaud, Julijom Hagen, Igorom Levitom, Maom Fujitom, Marijom João Pires, Daniilom Trifonovim, Yo-Yo Maom i Yujom Wang, kao i s bratom, violončelistom Gautierom Capuçonom, s kojima je nastupio na festivalima u Berlinu, Luzernu, Verbieru, Aix-en-Provenceu, Roque d'Anthéronu, San Sebastiánu, Stresi, Salzburgu, Edinburghu i Tanglewoodu. Capuçon je također predstavljao Francusku na nekima od najprestižnijih svjetskih međunarodnih događaja: s Yo-Yo Maom je nastupio ispod Slavoluka pobjede u prisutnosti više od 80 šefova država na službenoj komemoraciji povodom Dana primirja, a za svjetske vođe svirao je i na susretu skupine G7 u Biarritzu.
Capuçon je umjetnički direktor triju festivala: Glazbenih vrhunaca u Gstaadu od 2016., Uskrsnog festivala u Aix-en-Provenceu, koji je osnovao 2013., te Glazbenih susreta u Évianu od 2023. Od 2021. godine umjetnički je ravnatelj Komornog orkestra iz Lausanne.
Capuçon iza sebe ima opsežnu diskografiju, a donedavno je snimao isključivo za diskografsku kuću Erato/Warner Classics. U rujnu 2022. najavio je suradnju s diskografskom kućom Deutsche Grammophon, koja je dva mjeseca kasnije objavila njegov album violinskih sonata koje je s Marthom Argerich izveo i snimio na Uskrsnom festivalu u Aix-en-Provenceu. Među njegovim recentnijim nosačima zvuka u izdanju Erata ističu se snimka Elgarovih koncerta i sonate za violinu s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Simona Rattlea, album s Guillaumeom Bellomom koji sadrži opsežan niz kraćih djela u obradi za violinu i klavir te izdanje violinskih koncerata Vivaldija i Saint-Georgea snimljenih s Komornim orkestrom iz Lausanne. Njegov album Au Cinema, s omiljenom filmskom glazbom, objavljen je uz pohvale kritike u listopadu 2018.
Capuçon svira violinu Guarneri del Gesù „Panette“ (1737.), koja je pripadala Isaacu Sternu. U lipnju 2011. francuska ga je vlada imenovala vitezom Nacionalnog reda za zasluge, a u ožujku 2016. vitezom Legije časti.
