Max Emanuel Cenčić pjevačko je obrazovanje započeo u Bečkim dječacima, a već 1992. godine započinje solističku karijeru kao sopran, nastavljajući od 2001. kao kontratenor.
Svojim jedinstvenim mezzosopranom Max Emanuel Cenčić pokazuje koliko barokno pjevanje može biti tehnički briljantno, a u isto vrijeme moderno i senzibilno. Na pozornici je već preko četiri desetljeća, a nastupa diljem svijeta u prestižnim opernim kućama kao što su Bečka državna opera, Musiktheater an der Wien, Opera u Zürichu, Opéra Royal u Versaillesu, Bavarska državna opera, Državna opera Unter den Linden u Berlinu, Gran Teatro del Liceu u Barceloni, Théâtre des Champs-Elysées, Pariška opera i La Monnaie u Briselu.
Svoju četrdesetu obljetnicu na sceni proslavio je 10. rujna 2022. na pozornici Markgrofovske opere u Bayreuthu, na gala koncertu posvećenom kastratu Senesinu u sklopu Baroknog festivala u Bayreuthu, čiji je osnivač.
Koncertni angažmani odveli su ga u hamburški Laeiszhalle, njujorški Carnegie Hall, londonski Barbican, amsterdamski Concertgebouw, bečki Musikverein i Konzerthaus te u dvoranu Čajkovski u Moskvi. Nastupao je i na brojnim festivalima diljem svijeta, uključujući i onaj u Salzburgu. Redovno surađuje s dirigentima kao što su William Christie, René Jacobs, Ottavio Dantone, George Petrou, Christophe Rousset, Emmanuelle Haïm i Riccardo Muti.
Max Emanuel Cenčić svojim projektima privlači veliku pozornost predstavljajući ih publici kroz operne produkcije, diskografska izdanja i opsežne turneje. Uz to, televizijske kuće kao što su Mezzo TV i Arte Concert zabilježile su brojne njegove izvanredne izvedbe, poput onih u Händelovim operama Alessandro i Arminio, koje je vratio na pozornice. Kao umjetnički direktor Parnassus Arts Productions odgovoran je za koncept, umjetničko vodstvo i izvođenje važnih djela talijanskog baroka, uključujući senzacionalno ponovno otkriće posljednje opere Leonarda Vincija, Artaserse. Kao i praizvedba u Rimu 1730. godine, nova produkcija imala je isključivo mušku postavu s pet kontratenora. Djelo nije oduševilo samo na pozornici, već je njegova snimka nagrađena svim relevantnim diskografskim nagradama, uključujući ECHO Klassik 2013. i 2014., Nagradu njemačkih diskografskih kritičara i Diapason d'Or, a nominirana je i za nagradu Grammy. Vincijeva opera Catone in Utica, u kojoj su sudjelovala četiri kontratenora, također je postigla veliki uspjeh na pozornici i nosaču zvuka. Nosač zvuka s Händelovom operom Ottone s Maxom Emanuelom Cenčićem u naslovnoj ulozi nominiran je za nagradu Grammy.
Njegova solistička izdanja jednako su dojmljiva: Svojim izvedbama vrhunaca venecijanske opere na albumu Venezia jednako je oduševio publiku i kritiku. Rokoko objedinjuje virtuozne arije iz opsežnog opusa Johanna Adolpha Hassea, dok je njegov hvaljeni album Arie Napoletane posvećen remek-djelima napuljske škole. Njegova opsežna diskografija, koja uključuje nekoliko svjetskih premijera, osvojila je brojne nagrade, uključujući Diapason d'Or, Nagradu njemačke diskografske kritike i nagradu Porin. Valja istaknuti i Cenčićevu europsku turneju na kojoj je izvodio Porporina djela (povodom 250. obljetnice smrti Nicole Antonija Porpore) na solističkim koncertima u Parizu, Halleu, Toulouseu i drugdje, kao i nagradu Diapason D'Or za solistički CD s izvedbama Porporinih arija. Nekoliko njegovih izdanja uvršteno je u „Izbor urednika“ britanskog časopisa Gramophone.
Za njegov umjetnički rad francusko Ministarstvo kulture dodijelilo mu je odličje viteza Reda umjetnosti i književnosti, a 2021. primio je počasnu nagradu za životno djelo Njemačke udruge diskografskih kritičara u kategoriji klasične glazbe.
Max Emanuel Cenčić odavno je stekao međunarodni status kao redatelj, primjerice produkcijom Hasseovog Siroea, koji je obišao cijelu Europu, a na CD-u ga je izdala diskografska kuća Decca. Na Händelovu festivalu u Karlsruheu 2016. i 2017. istaknuo se operom Arminio, a 2019. i 2020. operom Xerxes. U obje produkcije pojavio se u dvostrukoj ulozi: osim što je pjevao uloge Arminija i Arsamenea, preuzeo je i režiju tih rijetko izvođenih djela. Xerxes se pokazao kao ljubimac publike u Karlsruheu, a oduševio je i kritičare. Ogroman uspjeh, ovacije publike i oduševljene kritike požnjela je Cenčićeva produkcija rijetko izvođene opere Polifemo Nicole Antonija Porpore na Salzburškom festivalu Pfingstfestspiele 2019. u svjetski poznatoj dvorani Felsenreitschule, gdje je potpisao režiju i otpjevao ulogu Uliksa. U sezoni 2018./2019. Max Emanuel Cenčić predstavio je svoju interpretaciju Rossinijeve La Donna del Lago u Operi u Lausannei, Operi HNK u Zagrebu i Hessisches Staatstheateru u Wiesbadenu. Ostale produkcije koje će uslijediti u nadolazećim godinama uključuju Händelovu operu Flavio i Porporinu Arianna in Nasso.
Max Emanuel Cenčić umjetnički je ravnatelj Festivala barokne opere u Bayreuthu od rujna 2020. Prva izdanja novog, spektakularnog festivala koji se održao usprkos koronakrizi ostvarila su veliki uspjeh kod publike i u medijima – svake je godine 1.000.000 gledatelja diljem svijeta pratilo prijenose putem interneta, a sve izvedbe u Bayreuthu bile su rasprodane. Max Emanuel Cenčić režirao je nove produkcije opera Carlo il Calvo, gdje je pjevao ulogu Lotara, i Alessandro nell'Indie. Francuski časopis Forum Opera obje je produkcije proglasio najboljim novim opernim produkcijama u 2020. odnosno 2022. godini. Cenčić je tijekom svoje prve tri sezone u Bayreuth doveo svjetske zvijezde poput Joyce DiDonato, Franca Fagiolija, Jakuba Jozefa Orlinskog i Jordija Savalla. Među gostima festivala 2023. godine našli su se Rolando Villazon, Julia Lezhneva i Daniel Behle.
U sezoni 2022./2023. debitirao je u milanskoj Scali u Porporinoj operi Carlo il Calvo, koju je također predstavio na koncertu u dortmundskom Konzerthausu, a objavljena je i kao CD sa studijskom snimkom na etiketi Parnassus Arts Productions. Na Festivalu barokne opere u Bayreuthu 2022. ponovno je postavito Vincijevu operu Alessandro nell'Indie. Te sezone nastupio je i na svom gala koncertu, tumačio naslovnu ulogu u oratoriju Sveti Ivan Krstitelj i ulogu Gualtiera u Bononcinijevoj operi Griselda.
Na Festivalu barokne opere u Bayreuthu 2023. ponovno je postavio Händelovu rijetko izvođenu opernu satiru Flavio i utjelovio ulogu Guida. U sezoni 2022./2023. postavio je tri operna dragulja koja je sam otkrio, Bononcinijevu operu Griselda, Vincijevu Alessandro nell'Indie i Caldarinu Il Venceslao, gdje je pjevao naslovnu ulogu. Opera Polifemo u režiji Maxa Emanuela Cenčića postavljena je u Hessisches Staatstheateru u Wiesbadenu s Maxom kao Uliksom, zatim izvedena na koncertima u Musiktheater an der Wien i amsterdamskom Concertgebouwu, dok je u svibnju 2023. objavljena kao studijska snimka za etiketu Parnassus Arts Productions.
--
Fotografija (c) Łukasz Rajchert
